 |
|||
Ne danas, kad su partneri uglavnom relativno financijski neovisni jedno od drugoga jer oboje rade, ako ne rade - tu je prenup agmt ("vrli hladni svijet"). Za druge - tu je romantika. Šala, šala, sori... nisam mogla odoliti, zvuči kao neka reklama, zapravo ne mislim tako, ali me poteglo
.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.09.2013. at 12:09
bravo, trina! i čestitam!
A barem bi ti, Trina, mogla na plaži, kad Marta neće
cvijeta, a kad ti slaviš?
Neću, dosta mi je plaže.
ma ja sam ti nekako kao mima, imam super ideje, obožavam tulume, al na kraju smo oboje previše lijeni i ništa se ne desi.vertex prvotno napisa
evo, npr sad mi je plan proslaviti svoj okrugli rođendan, onako pravo.
i još uvijek sam uvjerena da ću to i napraviti. i, kao, složiti ću si i play listu.
a vrijeme samo odmiče, a datum je sve bliži.
a isti je i mm.
a mi ne slavimo ništa, rođendane samo djeci, naše i ne baš, godišnjice isl nula bodova. Zato i imamo ovako spontana slavlja bez povoda. Zapravo, povod bude moja predoziranost djecom..a ekipu nije teško skupiti
Mi slavimo sve živo i neživo, rođendane po 2 dana obavezno, obožavamo slavlja i tulume.
mi smo znali da se zelimo u toj famoznoj zajednici vec nakon mjesec dana poznanstva. poceli smo zivjeti zajedno skoro odmah, zarucili nakon godinu dana, ozenili u maticnom nakon dvije godine, dobili bebu nakon cetiri godine i dalje se volimo najvise na svijetu. nije uvijek idila, al se trudimo kad nije da postane.
zasto brak? jednostavno nam je dosla ta potreba za stupanjem u brak, sama od sebe. i on i ja smo prije toga imali stajaliste da je to samo pravna regulativa musko -zensko-dijete odnosa. i onda PAF! samo se dogodilo to da zelimo bit zvanicno muz i zena-suprug i supruga.
i uzivam jos sad svaki put kad kazem moj muz. i lijepo mi je cut kad on kaze zena.
tako da kod nas nema neke filozofije vezano uz bracnu zajednicu - jednostavno smo osjetili zelju.
e bas mi je zanimljiva tema, pa reko da i ja nesto napisem...
dakle nedavno sam i ja o tom pitanju razmisljala...udana sam i ima super brak, mm kao i best frendac super se slazemo, ali da se sad nesto promijenilo od kad smo se ozenili i da li ja to sojecam ne mogu reci...nisam onaj tip sto naglasava da ima muza, niti svog mm ikad zovem muzu ili ga spominjega kao supruga vec uvijek imenom...jedino sto se promijenilo je to sto imamo dijete i volimo se jos vise, i mislim da bi tako isto bilo da i nismo sklopili brak...frendaci dugogodisnji kazu da smo ostali isti, ludi i otkaceni, nismo se pretvorili u "bracni par"...cak mislim da od kad imamo dijete smo i ludji i radimo stvari koje nismo radili kada smo bili bez nj (putovanja)...kad smo kod festanja mm i ja imamo rockas 5 dana razlike i bas sutra pravimo festu i veselicu na koju dolaze frendaci...
bas sam neki dan razmisljala kako sam u braku, a uopce u biti nemam osjecaj da sam u braku vec u jednoj odlicnoj i skladnoj vezi, a mislm da je to mozda zato sto smo mm i ja zivjeli skupa prije braka i odlicno se upoznali i vidjeli kak to funkcionira i taj potpis u crkvi zaista nije nista promijenio osim mog prezimena i adrese stanovanja...o burmi da i ne govorim, ne nosim ju godinama i ne mislim ju stavit...
Da odgovorim na pitanje iz naslova: ne mislim da je papirnati brak out, ali je definitivno nepapirnati brak puno više in nego proteklih
desetljeća. Danas se mladi parovi (i ne baš tako mladi) više osvrću na ono kako bi oni željeli da stvri izgledaju, a ne oni oko njih. I meni je to ok, dapače. Ja sam se udala papirnato nakon godinu dana veze, a nepapirnato nakon mjesec dana. Mislim da je papir zbog svijeta, ne zbog tog para, i uistinu ne znači ništa, osim što je moguće da ima nekih pravnih zavrzlama na štetu nevjenčanih, i to je diskriminacija koju treba riješiti.
Meni je ovo najljepša rečenica koju sam pročitala na ovoj temi. TO je TO!
Pa daaaa, to i kazem, da mi se djece rijesiti nakratko, slavila bi i ja, Dan velikog plavetnila il Obljetnicu branja persina, daj sta das. Proslavimo mi tu i tamo neku glupost, onako usput, al ja bi neki razuzdani tulum, malo zesci, samo mi se obiteljska situacija ne uklapa u ideju.
Nisam stigla sve iscitati, ali evo da odgovorim na pocetni post.
U mom svemiru brak nije out. Od svih prijatelja, poznanika, rodjaka i susjeda samo jedna dalja rodica zivi s deckom, mladi su (dvadeset i koja) i planiraju svadbu nakon fakulteta...
S druge strane, nisam kao djevojcica mastala o vjencanju i bijeloj haljini, a nisam nista slicno cula ni od svojih prijateljica. Brak smo pocele zeljeti u tim nekim godinama kad bi imale ozbiljnu vezu i znale da je to to. Tamo iza dvadesete, pa do 26 (u tom rasponu smo se sve poudale). Nisam jedva cekala da se udam, ali sam znala da se zelim udati... Kad sam upoznala mm-a zeljela sam se udati odmah
Meni brak nema smisla. Jedina razlika između toga hoćemo li biti skupa ili nećemo je birokracija, a ako o tome ovisimo onda smo opterećeni onime što društvo očekuje od nas. Meni društvo nije faktor, prema tome ne ide mi se po komad papira kojim će mi netko potvrditi jesam li s nekim ili nisam. To znam i sama.
E, da je tako! Ali, nije. Puno prava i mogućnosti se gubi bez službenog sklapanja braka.
Pustimo sad romantiku na stranu, ali rješavanje mnogih pitanja koja se tiču novaca, puno je teže ili nemoguće, ako par nije službeno vjenčan.
Kad jedan član nevjenčanog para dobije smrtnu bolest, jedini način da se preživjeli partner i zajednička djeca kvalitetno materijalno zaštite (nakon smrti jednog od partnera) je potpis kod matičara ( ili u crkvi). Žao mi je da to znam.
ma i to će se mjenjati
Ma kako to? Mislim, nisam se raspitivala jer ne razmišljam o otkapčanju aparata, ni podjeli imovine (koje ionako nemamo), ali zar nemaju vanbračne zajednice sva ta prava ionako?
Pa imaju.
Ne znam iz prve ruke, iako sam bila u dilemi, meni brak nije puno značio, ali jest mm-u, a ja sam zaključila da ako je njemu važno - meni ne smeta.
Ako dižeš kredit, moraš izjavu o izvanbračnoj zajednici ovjeriti kod javnog bilježnika i tako moraš za sve... Pa je onda pametnije otići na općinu i vjenčati se kod matičara, bez svatova i cirkusa, pa platiš jednokratno.
Ovo mi je prvo palo na pamet.
Ponavljam - meni to stvarno nije bilo od životne važnosti, ali me nije ni smetalo pa sam tako završila u braku. Nije me to promijenilo. Srećom, nemam iskustva s dijeljenjem zajednički stečene imovine, ali ponekad je taj status važniji kod razvoda nego u bilo kojem drugom trenutku.
Kad zatreba. Za sad nam ne treba za ništa.
U teoriji je jednako, ali u praksi, iskreno puno je lakse kad imas papir.
npr. ako trebas ici pslovno na godinu dana negdje, ti dobijes vizu bez problema, ali partner ne. jer eto i taj vanjski svijet zeli taj papir.
Imaju, ali moraš dokazivati zajednicu. Izjavama kod jb, svjedocima i sl.
Jedno vrijeme se djeci rođenoj u vb zajednici pisalo pod ime oca 'priznao xy'. Ne znam jel ta praksa živi još uvijek.
Mi smo potpisali kod matičara jer nismo imali živaca (ja) i vremena (on) za odlaske javnom bilježniku kad smo krenuli u mpo. Jednim papirom smo si olakšali puno toga. A bome i ušparali.
Naš odnos je bio i ostao isti i prije i poslije potpisa.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Da li vi živite na istoj adresi tri godine? Jer, to je jedno od prvih uvjeta za priznavanje izvanbračne zajednice. Do tada ste samo dvoje ljudi koji imaju zajedničko dijete. Ili je sada drugačije po zakonu?
Zaboravila sam što smo sve pisale na ovoj temi, ali prvo što mi pada na pamet je svakodnevni život u paru. Zar vam ne dođe ponekad da ga torpedirate nekamo, zar vam ne dođe na vrh glave radi mnogo i mnogo razloga? Ako si u braku, ne možeš taj papir poništiti samo odlaskom. A ako nisi, možeš. Vrlo lako. Spakirati torbu i otići. Zajedničko dijete malo zakomplicira taj proces, ali ustvari, puno je jednostavnije otići kad nisi u braku. Zakonski jednostavnije.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 08.02.2016. at 12:43
Pa brak i jest pravna institucija.
A kad zatreba papir (ono što sam spomenula - diobu imovine) može već biti kasno za to.
Ja imam dva prezimena i duuugo mi je trebalo da se naviknem (tako to ide sa starim udavačama, 37+ u mom slučaju, ako dobro računam). S druge strane, nisam se ja ništa promijenila. Ali imovinska kartica se promijenila na bolje. Kad su se djeca rodila, preskočili smo sva ona objašnjavanja o bračnom statusu pri upisu u jaslice (nije nebitno), školu (isto tako)... i nekako čovjek to prihvati i gotovo. Možda je tako i tebi, a možda i nije - jer čemu bi inače pisala na ovom topicu? Svatko od nas ima svoje razloge.
pa nije baš tako beti. jedina razlika je u ovome što kaže ergenium - izvanbračnu zajednicu moraš dokazivati, a bračnu ne moraš.
edit: pisala već o istome prije 2 godine lol
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 08.02.2016. at 13:04
Živimo na istoj adresi već dosta dugo, ali prijavljeni smo tek od prošle godine.
Ne znam koja bi nam to prava mogla zatrebati. Na poslovni put ne idem, niti on, kredite nećemo dizati, niti ćemo ići na MPO, ...
Pa da, ako nam prekipi i poželimo se razići najmanje što mi treba je da mi neki glupi papir zagorčava život.
Imovine stvarno nemamo koju bismo mogli razdijeliti. Ono, ništa. Nula. Niti auto.
Vidjela sam temu dok sam tragala za temom "prva riječ", pa da eto i ja dodam svoja dva centa, kao i na moru drugih tema.
Sad će ispasti da ja zagovaram samo jednu stranu. Ali, konkretno. Noć je. On leži na intenzivnoj, bez svijesti.. Ona sva u suzama ulijeće u bolnicu i...smije li joj liječnik reći stanje, pustiti ju da ga vidi, dati njoj da odlučuje o odlukama koje se tiču dijelova njegova tijela ( amputacija) ili života?
Vjerojatno može ako ima papir kojima dokazuje izvanbračnu zajednicu, ali, ako ga nije napravila i usred noći nema ga gdje napraviti? Odlučuje mama, tata. Ili sestra/brat.
O, da, crni scenarij, ali itekako moguć.
Kako je sa mirovinom? da li izvanbračni partner naslijeđuje penziju nakon smrti ovog drugog, naravno ako ju želi i ako je veća?
Imovina nakon smrti? Da li se vanbračni partner dobiva pola kao što bi i bračni, a pola djeca, ili se dijeli jednako na njega, djecu i članove partnerove obitelji (roditelje, braću sestre)? O tome stvarno ne znam ništa.
A sad romantika. Ma, zar nije divno onako lijepo obučena, pogledati svoga voljenoga u oči i reći "DA", a mame i jedna i druga vas gledaju sa suzom u očima i onim posebnim smiješkom na usnama, koje imaju ponosne mame. Pa, nije fer svojim roditeljima to uskratiti. Ili, to stvarno u današnje doba nije mnogima bitno.
Ja sam sasvim uvjerena da njegova obitelj zna donijeti jednako dobru odluku kao i ja.
Ah, ne, od romantike ništa. Moja mater bi ionako zahtijevala crkveno vjenčanje.
sad će odma žuta htjet da se ženi,
već je odlučila otvorit vrata maškarama, sve se urotilo protiv nje
nemaju sva prava
Recimo moja frendica je ostala bez posla i nevjenčani muž ju nije mogao prijaviti kao olakšicu iako su u " nevjenčanom braku " već dugi niz godina. Porezna ima neki pravilnik koji još nije uskladila sa zakonima koji su donešeni prije x godina. Poslije smo vidjeli da ima hrpa takvih slučajeve po internetu.
tako tek kad dođeš do toha da hoćeš ostavriti neko pravo vidiš da zapravo ne možeš. Iako ima dokazanu zajednicu. imaju i zajednički stan, no niš ne vrijedi.
Već sam o tome pisala na nekom ovakvom topicu, možda i ovom
Posljednje uređivanje od larmama : 08.02.2016. at 14:15
ovo mi je stvarno smišno
svašta je roditeljima napeto, pa neću donosit takve životne odluke po tome šta bi ponosne mame želile
da sam tako razmišljala, prvo bih promotrila ženika maminim očima i bojim se kako bi prošao
iako se ja jesam odlučila za vjenčanje zbog tog rituala, i da zato da se lijepo obučemo i imamo lijepe slike i napravimo nešto što inače nikad ne radimo (i isplatilo se samo zato da mm obuče odijelo, inače ga do dana današnjeg ne bi ni posjedovao, a tako je zgodan u njemu)
bio mi je bitan, u mojoj glavi, taj simbolički ritual, pred obitelji i prijateljima, u kojem naša veza postaje drugačija od onog što je bila
ali vjerujem, da nismo to napravili, isto bi postala ta ozbiljna i ne više obična studentska veza, ako ništa, u trenutku rođenja djeteta
ALI žuta odakle znaš da nećete promijenit poslove i možda imat potrebu za vizom ili kad prelaziš granicu pa makar i obližnje Brežice a s djeteom si, bome traže rodni list, kod obračuna cijene vrtića isto traže da potkrijepiš, možda ipak steknete imovinu kroz neko vrijeme, možda se ukaže neka dobra prilika za stan pa se ipak odlučite za kredit...previše je to možda ovo možda ono...
Ipak je definitivno lakše s papirom.
a i nije baš jednostavno odgovorit djetetu, evo slučaj moje frendice, pitala ju je 5 god. kćer tužnim glasom: A mama zašto ti i tata niste muž i žena? ono dijete se rastužilo činjeničnim stanjem koliko god to nama bilo smiješno.
uh tek sad vidim ove zadnje postove..
eto primjera od Beti ovaj iz bolnice, a bome ovako iskreno voljela bih doživjet vidjet svoju kćer i sina na njihovim vjenčanjima na kojima slavimo krunidbu njihove ljubavi i zabavljamo se.
bit će da sam romantična a ni ne znam to. Beti šta mi radiš?
Pa to imamo. Ovo drugo, vrlo teško da će doći do toga.
za prelazak preko granice ne treba rodni list, za šta treba?
više ti ne treba ni suglasnost roditelja ako netko treći vodi dijete, sao putna isprava
što se tiče lakše, nelakše.. o ovome kad ti treba papir nisam razmišljala
ali primijetila sam da ljudi ne znaju kako se izrazit kada se radi o vanbračnoj zajednici, kako nekoga nazvat, šta ti je on
dečko/cura meni zvuči nekako... studentski
partner poslovno, vanbračni partner suludo
jedna moja prijateljica kaže "moj čovik", to mi je slatko
ne znam kako to doživljavaju ljudi koji jesu u vanbračnoj zajednici, evo baš bi mi bio drag input
ja u biti isto koristim izraz muž/žena jer mi je glupo uopće radit razliku, priroda odnosa je ista, a jesi li potpisao ili nisi se mene u biti baš i ne tiče
osim ove olakšice za porez evo još par stvari koje nisu bile izjednačene.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...ad-se-raspadne
Ne znam jel nešto od toga ipak ispravljeno od pisanja ovog članka
Posljednje uređivanje od larmama : 08.02.2016. at 14:36
Mi se zenimo u 5mj. Nikada mi to nije bilo napeto ali shvatila sam da mu zelim biti zena. Hoce me uciniti postenom zenom nakon jednog zajednickog djeteta i dvoje mojih
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
kak je mala to uopće skužila da nisu muž i žena napose ako skupa stanuju,
Moji starci su se vjencali kad sam imala 20 godina. Kaj ih je puklo, ne znam, ali znam da mi nikad nije bilo krivo sto nisu vjencani, niti je to njima u icemu smetalo..
Bila sam na svadbi od roditelja i bas mi je bilo dobro, ono, suza u oku i tako to
Sve ovo navedeno stoji, tako da sam nekidan tu na forumu isto upotrijebila moj čovjek, u zafrkanciji, ali mislim da ću ga pred drugim ljudima predstavljati sa muž. Do sada sam znala reći 'dečko', pa mi se on osvrnuo da tako ne govorim.
OK, drzavna birokracija nam je malo neuskladjena, kao i inace. Nista novog. Pogotovo je PU poznata kao kaubojski nastrojena institucija koju nista ne zanima osim para.
Osim te nezgodacije ne vidim nikakav poseban razlog za sklopiti i formalno brak ako se nekome ne da. Djeca imaju sva prava, ne trebaju nikakvi rodni listovi za prelazak granice (samo naravno vazeci putni dokumenti), kredit se odavno moze dici i u sklopu vanbracne zajednice itd.
Problemi znaju biti u slucaju ishodjenja viza i sl - vecina drzava ne priznaje vanbracne zajednice, ali to se u slucaju pravne potrebe da rijesiti u roku od 30 dana i s ne pretjerano skupom nakadom maticnom uredu.
Inace, ja frendicinog "muza" zovem njen muz ako referiram na njega negdje gdje ga slucajno ne znaju po imenu, inace ga normalno zovem imenom, kao i nju. Ne vidim nekog problema...
ja ne velim moj muž, on zna reć supruga, zovemo se imenom
Ja ga tu zovem mm a u real life ga predstavljam imenom. Zvat cu ga muz kada mi to doista bude
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
pa naravno da se zovete imenom, ne zovem ni ja moga mužu, osim kad ga zezam
i predstavljam ga imenom, nemam pojma stavljam li uvod moj muž ili ne
pitam za situaciju kad pričaš s nekim ko vas ne poznaje oboje "bili ja i muž jučer u siti centru..."
jedna cura koju znam i u toj situaciji koristi osobno ime i to isto zvuči čudno "bili ja i Ivan.." a ja pojma nemam ko je Ivan.
Upravo čitam ovu temu kada poče na radiju pjesma s našeg prvog bračnog plesa... Odmah me je nježnost obuzela
U pravu si tangerina .vise ne treba rodni al je do nedavno.trebao u slucaju razlicitih prezimena roditelja.
sestru mi jedva jedvice pustili na avion s kcerkom radi toga.
Ja bih ga zvala "dragi" ja i moj dragi smo jucer...
rekli su joj da nisu vjencani pa je dijete zakljucilo da joj roditelji nisu muz i zena.
Joj koliko dezinformacija.
Dakle, jedino prijavljivanje na poreznu karticu za olakšicu ne ide.
Sve drugo da.
I nasljeđivanje i mirovina i sve baš sve ostalo.
Nikakvi rodni listovi ne trebaju za dijete.
Dijete mora imati dokument sa slikom, a sve ostalo se lako provjeri u kompjutoru.
Jedino za vize ne znam kako je.
Sve ostalo je ovako kako sam napisala.
I da, tko misli da je "lakše otići" kad nisi vjenčan nema pojma o čemu priča.
Za vize je konkretan problem ako su muslimanske zemlje. Za ostale ne znam. Vanbračni drug/družica ne može dobiti vizu kao takav.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Da, koristim i taj termin: dragi i ja...
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
