Mozda, tko zna...Citiraj:
frka prvotno napisa
ali treba docekati da genijalnost izbije na povrsinu .8-)
Printable View
Mozda, tko zna...Citiraj:
frka prvotno napisa
ali treba docekati da genijalnost izbije na povrsinu .8-)
Ma od njih se sve moze ocekivati, zapravo evo postavljam pitanje kako JA da ne robujem njihovim ocjenama, znajuci koliko ce im pri upisu biti vazne...Brrrr, ma jedva cekam da se pozene i poudaju, majkemi :)
po čemu je taj Dean Kotiga relevantan primjer za ovu temu?
to je neki kvizaš, zar ne?
dugujem spajalici odgovor na pitanje od prije par stranica.
polagala sam prijemni za srednju školu.
i imala užasnu tremu, jer je upis u srednju školu meni bila velika stvar.
nisam znala čime bi se u životu bavila i zašto moram birati neke smjerove s tako malo godina.
bila sam posve zbunjena na prijemnom, iako inače nisam trtaroš (na pismenim ispitima) i mislim da mi je rezultat vrlo loš. malo sam potisnula tu epizodu.
to me nije koštalo upisa željenog smjera, jer ionako nisam znala što želim. kako god, upisala sam onaj smjer kojeg je završio dio forumašica s ove teme, a koji uključuje "Obradu metala" u prvom srednje.
A. je osmaš i čeka ga upis, zbog čega površno čitam temu i nemam nikakvu želju uključiti se.
Osim da kažem da sam ja u prvom srednje izrađivala šestar, i to mi je bilo baš gušt. Kad je ono ispoliran zasjao na kraju polugodišta, a ja: :zaljubljen:
Ja se divim svima vama koje ste svoje gimnazije pozavršavale bez pol muke jer je meni moja bila teža od faksa. Bila sam nešto kao aleksina prijateljica. Šok od učenja sam doživjela prilikom prelaska iz osnovne u srednju školu i trebale su mi dvije godine da se saberem, iako sam bila odlikašica (nategnuta, ali odlikašica).
A išla sam u no name seosku gimnaziju. U osnovnoj ne znam jesam li dvaput uzela u ruke knjigu, osim kada sam vježbala matematiku. Bavila sam se svim mogućim izvanškolskim aktivnostima - sportom, glazbom, jezicima, ovim, onim...
Kada sam pošla u gimnaziju, sve sam to morala otpisati jer sam više od pola dana bila u školi (vozarila sam), a ostatak dana sam morala učiti.
Faks mi je bio pis of kejk nakon srednje, neusporedivo lakši i draži.
Iako nas još dosta godina dijeli do polaska u školu, znam u startu da će mi biti lakše jer će moje dijete ići u tu istu glupu - noćna mora školu :mrgreen: jer je, naravno, jedna jedina i neće se morati brinuti previše oko ocjena, prijemnih i upada. Dva su smjera gimnazije, par smjerova strukovne škole, pa nek bira.
Sigurno mi neće padati na pamet sjediti, pisati njegove zadaće i učiti s njim (barem mi je to sada, iz ove perspektive, nezamislivo). Ali se nadam da će, unatoč sustavu koji je stvoren da zatupljuje ljude i da ih tjera na bubačenje, on ipak naučiti misliti svojom glavom i da će biti pametniji u izboru struke od svoje mame. Budemo vidjeli za šest godina!
za anvilli, ono sto sam ja htjela reci je da bi svakom djetetu bi trebalo biti omoguceno da se razvije u svojem punom potencijalu.
rajović je to super slikovito opisao: ono sto dobijemo od roditelja, to je velicina case u koju se u zivotu sipa
neka djeca rodjenjem dobiju vecu casu, neka manju
ali najvaznije je ono koliko se toga u tu casu usipa, tako da djeca s manjom, a punom casom, mogu koliko i djeca s vecom a praznijom.
tu je nasa odgovornost (roditelja, vrtica, skola, drustva)
kao što je i trampolina napisala, ima djece koja jednostavno, bez obzira na uloženi trud, ne mogu preko neke razine i gotovo-za neke to bude dvojka, za druge četvorka.
takve djece ima-ne mogu svi sve naučiti za pet.
a to da su nižeobrazovani i manje inteligentni nikako ne stoji, ni prije, ni danas.
srećom ne završe svi inteligentniji na fakultetima, jer bi to bilo zaista pogubno za strukovna zanimanja. svi znamo što znači majstor koji zna svoj posao.
što se tiče fakulteta, većinu mogu završiti osobe prosječnih sposobnost, no je li to dobro ili nije, ne znam.
kao što znamo, bez obzira na diplomu ima liječnika i "liječnika", profesora i "profesora" itd.
Ne slazem se sa tim da neka djeca ne mogu dalje od dva.
barem u osnovnoj skoli.
sigurna sam da svako dijete moze usvojiti osnovno skolsko znanje za bolju ocjenu od dovoljan ili dobar.
To nema veze toliko sa njegovim potencijalnom, pogotovo ne sa inteligencijom .
u osnovnoj skolski uspjeh puno vise ovisi o angaziranosti roditelja , pristupu profesora i prezentaciji gradiva.
puno , puno vise o tome , nego o necijem potencijalu.
PA ako ne može to onda po meni znači da ima neki problem koji treba rješavati.
Mislim da sirius želi reći da problem ne mora nužno biti u djetetu.
Tako je.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ocjene i znanje koje stoji iza njih nije samo pokazatelj (ne)sposobnosti djeteta.
:škola::ulje:Citiraj:
marta prvotno napisa
Ne mora, ali ako jest onda dijete vjerojatno ima neku od poteškoća u učenju. Meni je danas kad razmišljam unazad za nekolicinu djece koja su išla sa mnom u OŠ jasno da su imali poteškoće u učenju a nisu bili "glupi".
slažem se . sustav je u banani
Ne mora cak niti biti problem u ucenju . Ne u smislu opipljivih stvari kao disleksija ili adhd.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Bas promatram klince u razredu kod M., dvojica djecaka koji imaju najvise problema u ocjenama.
jedan je neprepoznati daroviti u obitelji koja to ne vidi ( i ne razumije njegove posebne potrebe koje ima zbog toga).
drugi je bistar klinac , pristojnog ponasanja , ali zivi u brojnoj obitelj sa samo jednim roditeljem i nesigurnim primanjima , a roditelj nema znanja , energije , niti vremena za dodatni angazman jer se bori prehraniti obitelj.
idealnog skolstva nema nigdje. nije neka utjeha, znam, ali eto....
tvrdo ukoričeni u kožu uvezani pravilnih o ocjenjivanju, jel daCitiraj:
maria71 prvotno napisa
mah, najrađe bi se odselila na svoju livadu i sama Marka spremala za prijemni ili državnu maturu , eto . neću dalje
sirius, uvijek ima djece koja ne mogu napisati test bolje od dva, a strašno se trude. bar što se mog predmeta tiče.
i uče redovito, i rade na satu, pišu zadaće itd, ali ne ide.
druga je stvar što takav učenik ne bi smio imati zaključenu dvojku (kod mene ni nema), jer i uloženi trud treba nagraditi.
i ako je stvarno tome tako da svi mogu bolje od tri, čemu se onda čudite velikom broju odlikaša.
malo ste tu kontradiktorni, jer po vama u dobroj školi sa sposobnim učiteljima ne bi ni trebalo biti ocjena manjih od 4?
meni je ovo isto nevjerojatno. za osnovnu školu. naprosto nevjerojatno. sad sam znatiželjna koji je to predmet :mrgreen:Citiraj:
suncokret prvotno napisa
s time da, znam da je tako, al školski uspjeh stvarno ne bi trebao u najvećoj mjeri ovisiti o angažiranosti roditelja.Citiraj:
u osnovnoj skolski uspjeh puno vise ovisi o angaziranosti roditelja , pristupu profesora i prezentaciji gradiva.
puno , puno vise o tome , nego o necijem potencijalu.
trebalo bi naći neki modus.
sad ću ja, u moje doba :mrgreen: ja sam imala obavezu, kao odlična učenica, pomagati najslabijima.
nema - hoćeš/nećeš...morala sam dio svog slobodnog vremena posvetiti da idem doma, kod ovih slabijih, i da učim s njima. nije mi to bilo baš najdraže na svijetu, istina, malo mi i nelagodno bilo koji put u njihovim domovima gdje bebe plaču, a sto djece se mota oko stola, ali sjećam se i sreće i ponosa kad su ispravili ocjenu/dobili dobru ocjenu, pisala sam već o tome.
moj j, u šest godina školovanja, niti jednom takav zadatak nije dobio.
cvijeta, može to tebi biti nevjerojatno, ali je tako. nismo svi jednako sposobni za sve.
ali, vjerojatnije je da sam nesposobna učiteljica, a da vi koji niste nikad stupili u razred sve znate najbolje.
nije ni to, uostalom, prvi put.
a predmeta su dva i oba traže razumijevanje građe, a ne bubanje.
Haha, opet potpisujem Cvijetu. I ja sam imala jednog lošijeg učenika koji je dolazio k meni na instrukcije. S njim sam jedne godine i sjedila u klupi jer je nastavnica spajala dobre i loše.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nije mi baš bilo pravo jer mi je dodijeljen krivi učenik, bila su dva loša učenika i u tog drugog sam bila zacopana (onako, plav s pjegicama, danas više nije zgodan, lol).
Što se tiče distribucije ocjena, ja vjerujem u Gaussa.
znanjce im je slabačko, zato se čudimoCitiraj:
suncokret prvotno napisa
Ako je tako , onda dijete ima problem u nacinu testiranja . I to se onda zove -problemi u ucenju. Tada se treba utvrditi sto je tocno problem i drugacije pristupiti uceniku.Citiraj:
suncokret prvotno napisa
mozda u prva cetiri osnovne ne bi ni trebalo biti ocjena. u skoli moje cure ocjnivati se pocelo, ako se dobro sjecam, u drugom polugodistu treceg razreda. (mozda i u prvom polugodistu, ne sjecam se vise)
no poslije toga mi je sasvim jasno da su ocjene od 1 do 5. radi se samo sto ces vrednovati kao peticu, odnosno kao dvojku - prvu pozitivnu ocjenu na skali.
mima,
ali ako ja kao učiteljica puno tražim-onda ih nužno u razredu ima koji to ne mogu savladati za 4.
(ne jer su inače bistri, samo im je situacija doma loša, ili su malo ljenji, ili zaljubljeni itd.
svaki učitelj bi trebao znati prepoznati takvo dijete. evo, ja imam jednog bistrića-najboljih sposobnosti u razredu, ali zvrkast, ne piše zadaće, pa mu se zalomi i koja lošija ocjena i razmišljam o njemu već dugo-nema ocjene za pet, a opet kako mu zaključiti četiri kad zna najbolje u razredu jer nema ocjene koje to pokazuju?)
a ako imam učenike koji ne mogu test napisati bolje nego za dva, onda pak, očito, nije nešto uredu samnom i načinom na koji im prezentiram znanje?
dajte se vi najprije dogovorite što bi od učitelja i škole uopće htjeli. jer je svima nemoguće udovoljiti.
Samo da naglasim ...
suncokreta, ne mislim da povremena dvojka iz testa znaci da netko ima problem.
ali ako konstantno ima dvojke iz testa , a redovito pise zadacu ( posebno ako mu je i usmeno odgovaranje bolje od testa) tada definitvno ima problem sa nacinom testiranja znanja ( a ne usvajanjem gradiva ili razumjevanjem).
Ili ima neke rupe u znanju , npr. ne zna tablicu mnozenja pa doma racuna na kalkulator i slicno.
sirius, ja imam malo učenika u razredu, frontalno radim vrlo malo, stalno šetam po razredu i pomažem djeci. djeca rade zadatke različite težine-prilagođene, što je to moguće više, njihovim sposobnostima. dobro smo i opremljeni, pa u radu često koristimo i tablete-znači računalne simulacije, itd.
na testovima me rijetko koja ocjena iznenadi, jer za svakog učenika u pola noći mogu reći što mu ide, ili ne ide.
i opet, nekima jednostavno ne ide. nema ih puno, ali ih ima. i to bez obzira na način učenja, ili testiranja.
suncokret, mislim da imas point.
jedan od problema i jest sto mislim da momentalno uopce ne postoji konsenzus, sto skola uopce treba biti i pruziti.
ne postoji globalna ideja ni ponaosob na nivou skolskih institucija, ili roditelja.
a kamoli na drustvenom nivou.
Naravno da ne bi najveci dio trebao ovisiti o angaziranosti roditelja, ali nisam neki pokazatelj jer ima dijete sa teskocama u ucenju .Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ali nekoj djeci ( pogotovo u nizom razredima) treba pomoci da se strukturiraju i organiziraju.
vecina djece bez teskoca to nauce u nizim razredima uz pomoc roditelja.
ali ako roditelj ne zna, ili nema vremena ih poduciti u tome, a njima to nije jaca strana , onda dijete kasnije ima problem ( iako nema opipljivi problem u ucenju).
neka djeca se rode organizirana, neke treba vise uciti.
:lol:Citiraj:
Zuska prvotno napisa
generacijo :mrgreen:
suncokret, ja uopće ne mislim da si nesposobna učiteljica. i da sposobnim učiteljicama svi učenici moraju imati 4 i 5. i da nešto nije u redu s tobom ako dobiju dvojku. ovo od ivarice imam u glavi, statistiku, ne pojedinačne slučajeve. ako je procijenjeno da djeca nižeobrazovanih roditelja imaju niže ocjene, treba naći neki modus da im se pomogne.
Ok, ne kazem da je to nemoguce.Citiraj:
suncokret prvotno napisa
prihvacam da je to moguce.
zapravo nemam iskustva sa takvim slucajem , samo sa onim kad su sposobnosti maksimalne , ali mogucnost izvedbe istih - prema minimali.
pa evo, zamisli svoje dijete da je upao u neku drugu familiju gdje roditelji ne znaju/ne mogu/ne žele/ne shvaćaju... pomoći djetetu. ni u učenju ni u strukturi ni u organizaciji.Citiraj:
sirius prvotno napisa
ovako muku muči :mrgreen: a kako bi onda? jedva dvojke dobijao?
to je ono što želim reći.
tu mi se čini da fali neka karika.
samo da ispravim gornji post:
u redu i sa mnom.
da ne ispadne da su učitelji posve nepismeni :)
pa je li tako teško prihvatiti činjenicu da su neki ljudi pametniji od drugih?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ima mi kolegica učenika kojemu je mama maksimalno angažirana, a dijete nikako da savlada osnove-ok, možda ima i diskalkuliju.
iako, mislim da su bili na obradi u suvagu i da je to isključeno.
Itekako fali.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
da ne pricam o neprovodenju IP i nepostojanju podrske strucnih sluzbi ( njemu, profesorima i meni).
nisu samo djeca prepustena sama sebi , ili roditeljima.
ili samo roditelji sami sebi...
i profesori i ucitelji su zapravo prepusteno sami sebi. Neka se snalaze kako znaju i umiju.
sa onima bez problema , ali i sa onima sa problemom.
pa kako im svima grah padne...
suncokret nemaš uopće razloga biti tako defenzivna, nit te tko napada niti sam ja recimo uopće znala da si ti nastavnica, pa da nešto od tebe očekujem.
ja ne vjerujem da prosječno dijete koje se trudi ne može dobro savladati osnovnoškolski program.
btw. mislim da bistrom djetetu koje nema dobre ocjene nemaš osnove zaključiti pet.
oproban nacin da im se pomogne, jest da imas skole sa popodnevnim boravkom, koji nije tipa, stavimo djecu u jednu sobu, dok ne dodu roditelji, nega da je to strukturirano vrijeme sa jelom (po mogucnosti dobrim), igrom i druzenjem domacom zadacom i ucenjem. (da odmah bude jasno, to je naravno institucija -:mrgreen:, za one koji ih bas ne vole)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
to nije nikakva mudrost, vrlo je logicno. no drustvo to treba htjeti i zeljeti.
u Austriji npr. kao i mnogim drugim zemljma, statistike vise nego jasno pokazuju da stupanj obrazovanja djece, ovisi ponajvise o obrazovanju i socioekonomskom statusu roditelja.
dakle, ako to hoces ublaziti, moras skole tako organizirati da djeca dobiju u njima ono sto nemaju doma. ukljucujuci i odgojnu komponentu.
od banalnih stvari, da ima djeca koja se maltene ne znaju sluziti zlicom i vilicom, o kulturnom ponasanju da ne govorim.
do usadivanja humanistickih vrijednosti drustva u kojim zivimo.
mi smo u prva 4. razreda pomagali drugima tako da smo odlazili kod njih doma drzati im lekcije, a u visim razredima smo dobivali ucenike iz nizih razreda kojima smo lekcije trebali drzati u razredu, grupno
ja se jos sjecam tog stresa, ja bez ikakvih vjestina, tiha, sramezljiva, u razredu s desetak njih koji su mladji par godina od mene, svatko od njih po necem problematican, i jedan tjedan s njima radim matematiku, jedan kemiju... jedan hrvatski. uh, odma mi se vrati taj osjecaj nesposobnosti, grc u zelucu, ne mogu vjerovati kako me moji doma nisu od tog zastitili (ma mogu vjerovati, nisu ni znali da imam taj zadatak)
to su nam na kraju godine platili izletom u kumrovec