da, sada vidim da i ja spadam u povijest. :)
Zuska, sve si to lijepo objasnila - puno takvih priča pamtim iz svog djetinjstva
Printable View
da, sada vidim da i ja spadam u povijest. :)
Zuska, sve si to lijepo objasnila - puno takvih priča pamtim iz svog djetinjstva
A šta da ti kažem, čim vidim riječ čovječanstvo, počnem razmišljati u milijunima:mrgreen: Pa reko, ako smo za 300 godina toliko evoluirali, koliko ćemo tek za milijun. Voljela bi to vidjeti i o tome raspraviti iz današnjih cipela.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Jao, šafran, ma sad ti preteruješ :)!
Ja nigde Trininog "nesretnika" nisam nazvala "švalerom" niti on to jeste, ako si ženi već predočio da živiš sa njom samo formalno jer ona neće da se razvede, onda i nije neko čudo da imaš ljubavnice.
Ali, realno, zar je on tako velik nesretnik- ima lenju ženu koja se ne brine za decu i njenu dosadnu mamu, koja ipak održava kuću-mislim, nije neka premija ali nije baš ni takva tragika, ono, valjda je nešto vredelo na toj ženi kad ju je i oženio.
Evo, imam i ja čak dve priče iz prošlosti.
Jedna iz porodične: moji prababa i pradeda su izbegli iz Ukrajine nakon Revolucije jer je pradeda bio oficir belih, pri tome još i dobrostojeći. Desilo se tako da je prababa otišla u posetu pradedi u kasarnu, vraćajući se kući saznala je da su njihovo imanje u međuvremenu zaplenili crveni. Na imanju su bile njihove tri male ćerke, najstarija je imala 9 godina.
Prababa je odjurila nazad ka pradedi, na neki način su se priključili izbeglicama, ostavivši decu, i okolnim putem preko Krima i Turske dospeli do Fruške Gore, gde su proživeli svoj vek i izrodili još tri ćerke, najmlađa od njih je moja baka.
Puno godina kasnije, prababa je saznala sudbinu svoje prve tri ćerke-najstarija se udala srećno, i još smo u kontaktu sa njenom porodicom, srednja i najmlađa su umrle vrlo mlade. Prababa je inače ukupno rodila desetoro dece, dečaci su umirali mladi, a samo najstarija i najmlađa ćerka imaju i danas žive potomke.
Meni je cela ta priča, sa ostavljanjem dece i bežanjem, bila užasna kad sam je prvi put čula.
Druga priča počinje pre nekih 40 godina:
Čovek je, navodno, saznao da ga žena vara, i samo se digao od stola i nedeljnog ručka i otišao bez ičega, ostavivši je sa dvoje dece otprilike predškolske strarosti i svom svojom imovinom.
U daljem životu čovek je prošao čitav niz burnih ljubavnih veza, od toga su njih pet u toku dvadesetak godina imale status nevenčanih supruga, mahom su bile tadašnji socijalni slučajevi, siromašne raspuštenice, neke trudne, neke sa decom, neke su rodile i njemu dete, svaku je obezbedio finansijski bar donekle i svaku je ostavio nakon par godina.
I evo, o njemu kruži priča kako je on strašno jedan principijelan čovek i pošten, svakoj je pomogao, plemenit je bio prema nevernoj ženi i svim drugim svojim ženama je pomogao. A ja, ga, opet, vidim u sasvim drugačijem svetlu.
Šta pretjerujem, tko, ja, ma gdje :mrgreen:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Zezam se, ali gle, ako imamo drugačije poglede na život i na svijet, posebno na tuđe živote, to ne znači automatski da jedna od nas pretjeruje:-)
A konkretno ovo:
Pa rekla sam već, otkud znam:neznam:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
da, to je razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg viđenja uloge oca.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
imam i ja priču o napuštanju djece iz prošlosti obitelji, zapravo neke dalje rodbine, čovjek njem. nacionalnosti nestao je nakon 2.sv.rata
bit će i da je bio upleten u nacistički pokret ali koliko shvaćam sitna riba, nisam baš sigurna jer nisam upoznala aktere, tek sam čula priču od rodbine
ostavio je ženu i djecu za sobom, oni su dospjeli u logor, gdje je oboje djece umrlo
za njega se nije ništa više čulo, žena je preživjela logor i do kraja života bila uvjerena da je on negdje stradao
ali pojavio se lik nakon ovog zadnjeg rata - živio je negdje u Australiji (ili negdje drugdje, ovaj detalj sam zaboravila, također nisam više sigurna je li tamo imao novu obitelj - ali za pretpostaviti je da jest, morala bih opet pitati za te podatke)
shvaćam da se bojao za svoj život, ali ne samo što nije pokušao spasiti obitelj, nego se čak nije ni potrudio raspitati se što je s njima bilo sve ove godine - to ne shvaćam
Evo, volontiraću za raspravu o evoluciji :mrgreen:, bar donekle.
Recimo, ta vremenska skala je ključna. Kako je Zuska rekla, običaji koje je ona opisala su relativno bliski našem vremenu, reč je o stotinama godina.
Ako odeš nekih sto HILJADA godina unazad, naći ćeš na isto ono što imaš i danas-majke koje brinu za svoju decu i porodičnu organizaciju.
Nismo se mi baš tako puno odmakli u evoluciji kao što bi se možda očekivalo, iako evoluiramo brzo.
Uređenje kakvo Zuska opisuje bi se pre moglo svrstati pod ljudski eksperiment (ja bih ga nazvala izopačenost, ali to je baš lično moje mišljenje), ali na velikoj skali, naše uređenje je odavno porodično, a uvek postoji osoba koja ima ulogu majke u ranom detinjstvu.
Uostalom, i taj običaj davanja dece dojkinjama, je bio, koliko se sećam, mahom ograničen na gospodu, mislim, ok, Parižanke svih slojeva su davale decu na selo (i time im verovatno spašavale život od neljudskih uslova u gradu), ali kome su davale svoju decu seljanke?
Osim toga, rađanje gomile dece i jeste noviji trend, nastao sa poljoprivredom. Dok su bili lovci sakupljači, rađalo se otprilike jedno dete na 5 godina, slično kao kod orangutana, jer majka zbog dugog dojenja i ograničenih resursa u ishrani dugo nije mogla ni začeti sledeće dete, ako je prethodno bilo živo i zdravo. Deca su stoga bila puno ređa nego u poljoprivrednim društvima, a time i cenjenija, uslovno rečeno.
Cvijeta, ovo što ti pišeš o odnosu svog muža i njegovog oca, pa tako nekako i moj brat funkcionira sa našim ocem..imam osjećaj da mu on sad odjednom dođe, da bi ovaj odmah zaboravio godine i godine nemara..nekako je uvik bio "slab" na oca..ja nisam takva i ne bi mogla tako..ja svog oca ne mrzim, daleko od toga, otac mi je od toga ne mogu pobjeći, ali da bih mogla sada sjesti s njim i piti kavu odjednom jer se njemu tako sad nakon 12 godina prohtjelo, ne bih... moja starija kći je nekoliko puta prije par godina pitala gdje su njeni djedovi ( otac moga muža također nema nikakve veze sa svojom djecom)..to mi je bio tako težak trenutak..kako to objasniti djetetu od nekoliko godina..rekli smo joj da njeni djedovi postoje, ali mama i tata s njima nisu baš prijatelji..tužno jako tužno, nismo znali kako to objasniti djetetu..i da mi on sad dobije nekakve ideje da bi on došao pa da ga opet nekoliko godina nema, ne želim to..ni zbog sebe, ni zbog djece...samo ja sam nekako sigurna da moj otac to nikad neće ni poželiti i tako mi je lakše, jer ja kakva sam znam da bi mi nabio grižnju savjesti kad bi ga odbila..u tome je majstor..
Da, ili još i dalje, ili i kod primata, izuzev jedne vrste gdje su ženke i alfa i omega. Jedino kod ovog što smatraš izopačenim pada mi na pamet i nužda, nekad je to bilo i iz nužde.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ali generalno, potegla sam pitanje malo šire, iako više za sebe, ne samo što se tiče naše kraće povijesti ili evolucije nas kao vrste, nego općenito evolucije per se. Često u toj igri velikih brojeva kad se govori o evoluciji kopka me čega ima još, jel to sve od nas ili ima još. Pa sam iz tog ugla spomela raspon od milijun godina, ali ne unazad, nego unaprijed.
anabeg, mm nije slab, nego skroz - ravnodušan. u rangu mu je nekog susjeda recimo. jednom mi je tako i rekao. a šta da radim, da mi susjed sad dođe, slušao bih ga i s njim popio kavu, hbg.
Ako razmatraš unapred, moraš uzeti u obzir da mnoge studije pokazuju da smo mi sad i ovde u sred velikog izumiranja, ravnog ili možda čak većeg od onog u kome su nestali dinosaurusi. Tako da, ako naša vrsta i potraje idućih milion godina, većina ostalih neće, uglavnom baš zbog onog što naša vrsta radi. Ako ništa drugo, zasad smo jedina vrsta koja je uspela da izazove globalno izumiranje tih razmera.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Sigurno je da su deca ostavljana i iz nužde, ali bogata plemkinja nije morala da ostavlja decu iz realne nužde, nego isključivo zbog društvenih konvencija. Jer, čak i da je poželela da sama doji decu i odgaja ih, verovatno bi je društvo, a i muž, osudili kao prostakušu koja zanemaruje bračne dužnosti i svoj položaj i neprilično je vezana za decu kao da nije plemenite krvi.
Meni je izopačena upravo ta društvena konvencija, koja je od određenih žena zahtevala da ravnodušno slegnu ramenima na svoju decu i prepuste ih drugima bez vezivanja za njih. Nemam ništa protiv da žena ostavi decu nekome pouzdanom ako misli da je tako bolje za decu, ali mislim da je izopačeno prisiliti ženu na tako nešto. "Izopačeno" u smislu da je to protiv prirodnih majčinskih osećanja, a i prilično besmisleno jer bi upravo plemstvo, teoretski, trebalo da ima najbolje uslove za odgajanje dece.
Ali jako sam skrenula sa teme.
Dobro, to su neke studije na nivou antropologije, arheologije, čak i epidemiologije, no nisam mislila na to, ali nije ni bitno...
A što se tiče ostavljanja djeteta kao društvene konvencije, to je bio ipak izolirani slučaj tj. kako si ranije navela eksperiment, pa eto mogli bi reći u duhu svog vremena, (makar ne pogađa sasvim moju misao, ali da ne odem previše u dubiozu), koji ionako nije bio održiv, tj. osuđen na propast. Makar i danas ima takvih slučajeva, i to upravo u višim staležima, doduše ne konvencijom, ali slobodnom odlukom.
dakle vidim da vas je tema inspirirala...nadala sam se čuti mišljenja onih koji su prošli sličnu situaciju...ali svako ima svoju priču...moja se malo zakomplicirala...prošli tjedan nakom m priznanja dobijem info da mi se ukida radno mj i tako sam sad u pregovorima o otkazu i uvjetima.
i nakon toga svega on ponovo spava s nekom u nedjelju... tako da je to jasno ko dan da je s njim gotovo ...on je već 5 g terenac i vikend muž/otac i defacto je otpočetka odvojenog života varao ...ono što me boli je da sam tako dugo bila glupa...ja sam bila užasno nesretna s njegovim poslom i stalno pokušavala s njim razgovarati da se vrati tu raditi ali njegove ambicije su bile drugačije....
on se nije zaljubio tako da sad kaže da bi najradije zbog djece bio cimer ali ja to nedopuštam dala sam mu mj dana da se iseli - on kaže da nežurimo s razvodom dok ne nađem novi posao i što je najgore on je sad sretan njemu je super kaže olakšao je dušu al ne da bi promijenio stvari....
sad kad sam u ovoj situaciji mogu reći da bih oprostila da mi je došao i rekao da želi popraviti naš odnos ali nije i nema namjere povratka još neko vrijeme a vjerujte stalno odvojeni život nema smisla....
dobra strana ako to mogu reći da su djeca već navikla da su samnom a snjime samo vikendom tako da im promjena neće biti prevelika
jedino sam od njega tražila da sam smisli što će reći djeci - nežečlim to na sebe preuzeti...
ja ću preživjet - iam i gorih stvari..samo da smo svi zdravi al naravno da se osjećam užasno al izgleda da je svemir odlučio da svoje kockice prerondam potpuno i presložim svoj život
Ženo draga želim ti svu sreću ovoga svita :-(
Ne zamjeri gdje smo ti odvukle temu, nije bilo zlonamjerno, više valjda od muke da ti pomognemo, jer svaku od nas štreca taj osjećaj, htjele mi to priznati ili ne, pa smo zabrijale, a vidiš samo gdje.
I nema to veze sa glupošću, ponajmanje tvojom (seronja, ali ko ga šiša), to je život, a znaš onu, u ljubavi i ratu sve je dozvoljeno, staro, ofucano i otrcano, znam, ali nadam se da te bar malo tješi.
Jedino što je tu glupo je taj otkaz, hebo ga i murphy, ja ti želim u biti najprije od svega da što prije nađeš drugi posao.
I naravno da ćeš preživjet!
drži se!
:lol: tako to ide, da mu nisi oci otvorila ne bi sad uzivao s tobom raspravljati... i samim time graditi odnos.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
:love2: zelim ti da slozis nesto prekrasno i bas onako kako zelis. Zasluzujes.Citiraj:
lumpar prvotno napisa
Lumpar, zao mi je. Ja ću se usuditi biti optimista pa reci da bi strašnije bilo da si sa 50 saznala da ti muž čitav bračni staž to radi.
Kad krene onda krene. Mo je pala i zavrsila u gipsu tjedan dana prije nego smo odselile. Prvu noc u novom stanu je cijelu noc povracala. Ono, divan pocetak. Bez neke ustedjevine bez stalne place (radim honorarno) s bplesnim djetetom.
Ali neke stvari su mi bas dale snagu. Ogromna potpora ljudi okp mene (i sa ovog foruma :heart: ) Mi je puno značila.
A Onda se i Na poslu nešto pomaklo Pa sam dobila posla za 4 mjeseca unaprijed stoMi je dalo dodatnu sigurnost.
Nadam se da će se i tebi stvari posložiti. Posebno ovaj poslovni dio.
Drži se
Prošla sam slično i već sam pisala. Žao mi je što ti se to dogodilo... Savjet: ne pristaj na cimerstvo na dugi rok, jer tebe koči da kreneš dalje, jer jaaako je teško udaljiti se emocionalano od nekoga tko ti je do jučer bio životni partner ako niste fizički udaljeni. Pokušaj spremati novce sa strane, i nemoj se uvlačiti u duuuge i iscrpljujuće razgovore o tome što je on mmislio, što mu je nedostajalo i kako bi on dalje živio... Tako se trošiš na stvari koje su tebi sad nevažne, a imaš troje djece i sebe i na vas trebaš trošit energiju. Oprostom i analizama ćeš se baviti kad se makneš iz situacije u kojoj si se našla. I želim ti sreću s novim poslom...
Potpisujem, ne pristaj na nikavo cimerstvo. To je meni bivsi napravio i ja glupa popusila i dogodilo se to da prvi puta kada je skuzio da sam krenula dalje, murija ga je isfurala iz stana jer sam ih ja pretucena zvala. Moze on tebe varati u nedogled ali kada i ako skuzi da si bila sa nekime ili cak pogledala nekoga, ego ce mu proraditi.
Potpisujem kriszg i ako čak i ne bude fizički nasilan, vjeruj mi da će na tisući sitnih perfidnih načina pokušati uništiti tvoj komadić sreće. A i djeci je puuuuno teže kad situacija nije potpuno jasna.
ja sam otišla s novcima koje sam poskirvečki štedjela za tri mjeseca života u podstanarstvo sa sinom i svojim malodobnim bratom, s honorarnim poslom i puno vjere u bolje sutra. Stvari su ispočetka bile jako teške, jako, i financijski i emocionalno i svakako. Ali jasno se sjećam osjećaja kad bih navečer legla u svoj iznajmljeni kauč: Ovdje sam na miru i odlučujem o svojoj sreći.
Upravo to, tvoj mir ti nitko ne moze platiti. Ruzne stvari se tu desavaju. Konkretno, njega kada su izvodili đubre je pokupio svu lovu iz kuce, ostala sam kutijicom sitnisa u lipama. Nije ga bilo sramota niti malo. Nakon dva dana sam konobarila i imala svaki dan svoj novac u rukama. Nikada nisam pozalila.