oprostiti nevjeru radi djece ili ne

[maria71]

Jutros gledam neki FOX ili tako nešto, uglavnom ona glumica iz sex and the city, Samantha traži svog djeda.
Da skratim priču, on je 1938 napustio SAmanthinu mamu i njene dvije sestre, iz Liverpula odselio par milja dalje , ponovo se oženio, preživio ww2 i krajem 50 tih otišao u Australiju i tamo umro.

U drugom / nelegalnom / braku jer je po priči Samanthine mame jednu večer samo nestao, imao je isto troje djece o kojima se brinuo do svoje smrti.

Mislim da ovo mogu napisati jer je bilo na tv, jel tako?

E taj mi sklop nije jasan , njegov sklop, ono baš je gmazovski seronja

[NanoiBeba]

pa takve situacije su nekada bile česte kod nas. Imali smo mi nešto slično u familiji. Jedan je tak ostavio ženu i troje djece, pa su se ta djeca onda preraspodjelila po familiji. Jedan je bio kod moje bake, uz svog sina, mog tatu, baka i deda su odgojuili i njega.

Mislim da je ovaj otišao u englesku. Ali znam takvih priča tonu

[šafran]

Ovo me podsjetilo, ima i gmazovskih seronjica, isto na nekom od tih programa je bio dokumentarac o običnim ljudima koji traže svoje roditelje nakon ne znam koliko godina. Isto tako izrodila žena troje djece i samo jedne noći digla sidro i nestala. Otac je othranio sam svo troje, nije se više ženio, a nju su pronašli negdje preko bare, ali već je umrla, isto se ponovno udala i isto dvoje ili troje djece izrodila i sa njima je za razliku od prvih ostala dok nije umrla.

[Peterlin]

Jutros gledam neki FOX ili tako nešto, uglavnom ona glumica iz sex and the city, Samantha traži svog djeda.
Da skratim priču, on je 1938 napustio SAmanthinu mamu i njene dvije sestre, iz Liverpula odselio par milja dalje , ponovo se oženio, preživio ww2 i krajem 50 tih otišao u Australiju i tamo umro.

U drugom / nelegalnom / braku jer je po priči Samanthine mame jednu večer samo nestao, imao je isto troje djece o kojima se brinuo do svoje smrti.

Mislim da ovo mogu napisati jer je bilo na tv, jel tako?

E taj mi sklop nije jasan , njegov sklop, ono baš je gmazovski seronja

Slažem se... Zar nije bolje kulturno se rastati, bez obzira na sve? Da bar djeca znaju što je i kako je... ali ovo mi izgleda sebično do maksimuma.

[n.grace]

Jutros gledam neki FOX ili tako nešto, uglavnom ona glumica iz sex and the city, Samantha traži svog djeda.
Da skratim priču, on je 1938 napustio SAmanthinu mamu i njene dvije sestre, iz Liverpula odselio par milja dalje , ponovo se oženio, preživio ww2 i krajem 50 tih otišao u Australiju i tamo umro.

U drugom / nelegalnom / braku jer je po priči Samanthine mame jednu večer samo nestao, imao je isto troje djece o kojima se brinuo do svoje smrti.

Mislim da ovo mogu napisati jer je bilo na tv, jel tako?

E taj mi sklop nije jasan , njegov sklop, ono baš je gmazovski seronja

nije ni meni jasno
i iako život nije crno-bijel, postoje situacije koje su neprihvatljive, poput ove
ne slažem se sa šafran po tom pitanju - znači da bi svaku gadost, psinu ili štogod mogli smjestiti u tu o crno-bijelom životu
i kako je netko rekao, ljudski je osjetiti, pomisliti, ali to ne znači da trebamo ili je prihvatljivo i realizirati
i da, kažem i mislim da nekog tko vodi dvostruki život ne mogu smatrati kvalitetnom osobom i tu za mene nema filozofije tipa - što bi uopće bila kvalitetna osoba itd itd jer mislim da je u ovom slučaju i više nego jasno
ne znam kakva bi to necrno-bijela situacija trebala biti da vodim dvostruki život ili da ostavim svoju djecu i odem s drugim
posjedujemo razum koji nam omogućuje samokontrolu
jer sve inače može otići k vragu - a zbog čega? leptirića koji će kroz neko vrijeme izblijedjeti, a ostaju samo oni koji su povrijeđeni?

[NanoiBeba]

ajme cure, pa stvarno je toga prije bilo puno. Muški su išli trbuhom za kruhom u Ameriku, australiju, pa pomorci. I onda bi tamo negdje fadaleko osnovali novu obitelj i zaboravili staru. Nedavno sma čitala intervju s našom starijom glumicom iz Du, mislim, njen tata je to napravio.
Znam baš puno priča, čula sam ih kada sam bila dijete, pa nije moguće da ne znate za takve slučajeve.
To vo mlade, mi "malo"starije pamtimo te ekonomske migracije koje su imale takve posljedice po familije

[n.grace]

pa naravno da je bilo, i ja znam za nekoliko takvih situacija
ali trbuhom za kruhom nije opravdanje za zaboravljanje prve obitelji

[šafran]

Potezi niti ovog oca, niti ove majke, u najmanju ruku nisu normalni i to nema veze sa konktestom crno bijelog svijeta o kojem sa ja govorila.
Makar se i ovdje radije susdržavam od direktne i ishitrene osude, jer ne poznajem osobno aktere priče, i zbog čega je došlo do kratkog spoja u glavama tih ljudi, zbog bolesti, ili nečeg drugog.
A i prezenatcija, tko i kako nešto prezetira igra isto ulogu, i na tv-u i u rl, pa ni ne mogu ovdje, sve i da hoću, biti objektivna.
Podsjetilo me ovo i na životu priču Johnny Casha. Neki okrivljuju njega, neki njegovu ženu, neki njegovu ljubavnicu kasnije ženu June i očigledno srodnu dušu. Ja ne mogu suditi niti jednom od njih troje, u biti imam razumjevanja za svo troje.

[spajalica]

Ajd kad opanjkavamo poznate, mogu i ja malo. Sjecate se Lady Di? Kako je bila nesretna i kako joj je bilo tesko, narod ju je obozavao. No ispalo je na kraju da je ona imala niz ljubavnika, jer je Charles volio onu svoju Camillu. Niti ju je varao s njom, eto bio je zaljubljen, ali i njega natjeralo u brak s ovom.
I sad ja sam prva drzala stangu Di, ono nesretna zena, ali sad kad malo bolje razmislim, mislim da je tu jadniji bio ovaj Charles, nego ona. I na kraju jadan dobio ovu prvu, a ona istade alkoholicarka.
Sve u svemu mislim da je njegov zivot jadan. A nije siromasan, nista.
Dakle nesrece u ljubavi i braku ima svagjde, samo je pitanje ko ce ispasti tu zrtva. BAs kao u Trininoj prici. Meni tog covjeka dodje zao, ali se mislim ajd sigurno trpi radi djece. Samo koliko djeca trpe radi svega toga.
I mislim da se vracam na pitanje iz prvog posta, djeca su cesto zrtve neke situacije u kojima mi kao radimo "najbolje" za njih, a oni niti to traze niti im to treba, samo im sribamo zivot.

[Anci]

Kad si spomenula johnnya casha, kojeg inace jako volim slazem se tu s tobom. Ja ih razumijem sve. Da sam njegova zena, ne bih sigurno s razumijevanjem gledala kako je ok da se on zaljubio u june carter. A ne mogu ni kriviti njega, boze, covjek se pravo zaljubio i s tom je osobom ostao cijeli zivot.
Citala sam ja i njegovu knjigu i nije fakat crno bijelo.

[anabeg]

Moj otac je od kad ja pamtim bio loš muž u punom smislu te riječi..ne mogu reći da je bio loš otac sve do nekih par godina prije nego su se razveli..razveli su se kad je meni bilo 18..od tada pa do dan danas ja nemam nikakav kontakt s njim, iako živi nekih 20km daleko..razlog tomu nije zato što je on bio takav za vrijeme braka sa mojom majkom ili zato što je našao drugu ženu, nego njegovi postupci kad se sve počelo raspadati..jako se trudio uvjeriti nas sve da on s tom ženom nema ništa i da je njen odnos s njom isti kakav je njegov odnos sa mnom zamislite da takvu rečenicu može izgovoriti jedan roditelj, a s tom ženom spava i budi se i dan danas..inače ta žena je bila prijateljica moje majke...a i nakon odlaska nije pokazivao nikakav interes da bi nastavio ikakav odnos sa mnom..nikad nije zvao, nije dolazio, nije pitao kako sam..brat je bio nekoliko godina mlađi i na početku nisu imali nikakav odnos ali s vremenom su se počeli viđati, ali to bi bilo par puta godišnje i to na zahtjev mog brata..danas, moj brat živi u jednoj ulici dalje od njega (5minuta hoda) ima dvoje malene djece, moj otac ih nikad nije vidio niti je izrazio želju da ih vidi, kao ni moju djecu..e to je ono što boli, smeta..mogu donekle razumijeti da se u nekom trenutku ljubav između dvoje ljudi može ugasiti i da više nemaju kvalitetan život u dvoje i da jedina ispravna odluka je razvod, ali mi nije jasno da jedan roditelj odjednom može izgubiti bilo kakav interes za svoju djecu..tu djecu si napravio, živio s njima dugi niz godina, na kraju krajeva to je tvoja krv..to mi nije jasno i da živim 1000 godina i 1000života to neću razumijeti...

[Zuska]

ajme cure, pa stvarno je toga prije bilo puno. Muški su išli trbuhom za kruhom u Ameriku, australiju, pa pomorci. I onda bi tamo negdje fadaleko osnovali novu obitelj i zaboravili staru. Nedavno sma čitala intervju s našom starijom glumicom iz Du, mislim, njen tata je to napravio.
Znam baš puno priča, čula sam ih kada sam bila dijete, pa nije moguće da ne znate za takve slučajeve.
To vo mlade, mi "malo"starije pamtimo te ekonomske migracije koje su imale takve posljedice po familije

Ljudi, koncept obitelji kakvu danas poznajemo je relativno novija pojava u ljudskoj povijesti (uža obitelj, monogamija, briga o djeci koja nije nužno samo briga o potomstvu), kao i uostalom koncept djetinjstva.

Prije se živjelo u velikim obiteljima, djeca nisu odgajana od strane roditelja, već do neke mjere tek nadzirana od šire obitelji dok ne uzmognu sami pomagati i privređivati. Gledana su kao nastavak potomstva radi ekonomskog opstanka obitelji, kao radna snaga (šegrti u školi života) ili kao smetala koja treba prehraniti (zato u povijesti toliko sirotišta po gradovima, siročadi koja lutaju ulicama i sl.)
O tome ima jako puno literature pa čak i na netu, ovako na brzinu, npr http://journal.fpn.unsa.ba/index.php...viewFile/85/74

Također, majčinstvo kakvo danas poznajemo koncept je star tek koju stotinu godina. O tome piše Elisabeth Badinter u svojoj knjizi L'Amour en plus : histoire de l'amour maternel (XVIIe-XXe siècle). Knjigu još nisam čitala, otkrila mi ju je jedna etnologinja u svom predavanju, kasnije sam čitala nekoliko sažetaka i ukratko, prema Badinter majčinstvo je relativno novija pojava koja je u većoj mjeri socijalno uvjetovano te se u povijesti mijenjalo. Piše o tome kako su majke u prošlosti bile često indiferentne prema svojim potomcima, a da se novi tip ženskog ponašanja - to je ovaj kakav danas znamo (majčinstvo) - pojavio tek krajem 18. stoljeća. Opisuje Parižanke (svih slojeva) kojima je bilo normalno bebu sprašiti na dojenje, čuvanje i odgoj na selo.
A tek očinstvo je još noviji koncept (očinstvo u smislu ravnopravnije brige o potomcima koja nije samo ekonomski uvjetovana privređivanjem, već i emotivno, odgojno i sl.).

Uglavnom, sve to čemu se danas čudimo (napuštanje potomaka ili nebriga o njima, napuštanje obitelji, ostavljanje brige o djeci široj obitelji, upražnjavanje seksualnih i emotivnih veza izvan braka/obitelji i sl.) je zapravo ponašanje kakvo je čovječanstvo provodilo mnogo dulje. Tek ekonomskim razvojem i posljedicama koje iz toga proizlaze (socijalni i politički pokreti koji vremenom utječu na bolja radnička prava, potom ženska, pa dječja prava; začeci socijalne države, razvoj pravne države, razvoj civilnoga društva, sve veća mobilnost itd.) obitelj se mijenja prema onome što danas poznajemo.

[šafran]

Spajalica me sad sjetila isto i na Jackie O. Samo uvijek si mislim i njih je život koji su vodile i okruženje u kojem su rasle i živjele, i kasnije svi ti ljudi oko njih, sve ih je to oblikovalo i tjeralo da povuku ovaj ili onaj potez, nekad razumno, nekad nerazumno. Voljela bi znati kako bi ja postupila da sam bila na njihovom mjestu i njihovoj koži, ali ne znam i nema šanse da saznam.. Možda mudrije, a možda još gore.

[šafran]

Kad si spomenula johnnya casha, kojeg inace jako volim slazem se tu s tobom. Ja ih razumijem sve. Da sam njegova zena, ne bih sigurno s razumijevanjem gledala kako je ok da se on zaljubio u june carter. A ne mogu ni kriviti njega, boze, covjek se pravo zaljubio i s tom je osobom ostao cijeli zivot.
Citala sam ja i njegovu knjigu i nije fakat crno bijelo.

Ma da to sam baš htjela reći, jesam evo sad dole. Vraga bi imala razumjevanja da sam bila na njenom mjestu, makar mi je baš ona izvukla muža iz pakla ovisnosti u kojem je bio, svejedno bi je vrlo vjerojatno mrzila, a vrlo vjerojatno iz vrlo sebičnih razloga. I to je ok, svi smo mi ljudi i krvavi ispod kože.

A i jednostavno je nakd caka i utome, neki ljudi izvlače iz nas ono najgore, a neki ono najbolje, i jbg sad.

[AdioMare]

Sve u svemu mislim da je njegov zivot jadan. A nije siromasan, nista.

i ko da to sve nije dosta, i kamila ga oće ostavit. navodno je još s njim samo jer misli da će biti okrunjen. a bome prošli tjedan na moru čitam da je kraljica sklonija okruniti unuka.
i eto, los ricos tambien lloran

[Zuska]

A koncept braka iz ljubavi....je nepoznanica i mnogim pripadnicima generacija naših prabaka/baka i pradjedova/djedova.
Općenito ljubav....

Koga zanima povijest braka, wiki ukratko: Brak
A bilo bi zanimljivo i ovo pričitati: Sporna povijest braka

[Peterlin]

A koncept braka iz ljubavi....je nepoznanica i mnogim pripadnicima generacija naših prabaka/baka i pradjedova/djedova.
Općenito ljubav....

Koga zanima povijest braka, wiki ukratko: Brak
A bilo bi zanimljivo i ovo pričitati: Sporna povijest braka

Ne samo braka iz ljubavi, nego i općenito samostalnog odabira bračnog partnera (čak i za muške, a pogotovo za žene). To je kroz povijest uglavnom bila interesna i ekonomska zajednica.

Spomenuli su kraljevske obitelji - pa to je jedan od tipičnih primjera... Ne treba ići čak ni dvije generacije unatrag da se čovjek osvjedoči u tome. Brakovi su se dogovarali u mnogim kulturama, a u nekima je tako i danas.

Uostalom, suprug/supruga - sama riječ znači da su to osobe upregnute u isti jaram (kao goveda) a ne da se ljube žarko....

[cvijeta73]

ma da, al ima i muškaraca koji su... šonje.
i gotovo.
savršen primjer tata od mm-a.
rastali se kad je mm imao dvije godine.
nikad neću zaboraviti, mi tek prohodali (mm je imao 25 godina), sreli njega u gradu i idemo na kavu. ispalo je da je to prvi njihov susret nakon valjda 15 godina.
i krenuo on pričati da je on očekivao da mu mm pozvoni na vrata kad je navršio 18. godina.
druga rečenica, da je on ponosni dalmatinac i da je nakon rastave prekrižio do kraja svoj dotadašnji život. i naravno, dijete. i nikad mu se više nije javio. na sve mamine molbe se oglušio, uključujući da se potrudi upoznati ga sa svojim polubratom i polusestrom, kako bi ipak imali nekakav odnos (oženio se drugi put i ima dvoje djece). ma kakvi. ali, on je očekivao da mu ovaj sa 18 pozvoni na vrata i nakon što nije, bio je uvrijeđen smrtno. kroz gujicu bih progovorila, al sam samo rekla, da bi trebao znati da je odgovornost za odnos sin-otac, na ocu. a ne na sinu.

al rasplet situacije je još bolji. on se rastaje drugi put, na smrt se posvađa s drugom familijom, s nikim ne priča, nije išao na vjenčanje svoje djece i nikad unuke nije vidio, i tadadam, eto njega nama. ostaje sam, i non stop visi kod nas. na kauču. kuka i jada se, i ne mrda. svako malo eto njega na vratima. ne znam odakle takva glava mm-u, ne osjeća ama baš ni malo gorčine (koju btw ja osjećam, i svaki put si mislim - hebate, di si do sad bio mamicu ti tvoju, kako dijete od dvije godine možeš prekrižiti i jedino viđenje svesti na bok-bok kad se jednom godišnje sretnete na korzu), istina, nema gorčine, al nema mm tu nikakvih osjećaja isto tako. i kao, sluša ga na pol uha i kima glavom, i ne zna što će s njim, al kao ipak mu je tata i ne može ga izbaciti iz kuće.

a ja, kakva jesam, ulazim s njim u rasprave da nek se pomiri s tom djecom, nek vidi unuke i u tom stilu. što se ispostavilo kao velika greška, jer smo skužili da najviše i dolazi jer voli sa mnom komentirati. majko moja. bolje da sam i ja kimala na pola uha.

i to je dosta trajalo, sigurno par godina. sad se prorijedilo.

al isto traje. dođe na božić i uskrs, donese poklone djeci i obavezno onda prvih 20 minuta se*e kako ga mm ni naša djeca nikad ne zovu i ne pitaju kako si. a i ja bi ga isto malo mogla nazvati.

[šafran]

Ljudi, koncept obitelji kakvu danas poznajemo je relativno novija pojava u ljudskoj povijesti (uža obitelj, monogamija, briga o djeci koja nije nužno samo briga o potomstvu), kao i uostalom koncept djetinjstva.

Prije se živjelo u velikim obiteljima, djeca nisu odgajana od strane roditelja, već do neke mjere tek nadzirana od šire obitelji dok ne uzmognu sami pomagati i privređivati. Gledana su kao nastavak potomstva radi ekonomskog opstanka obitelji, kao radna snaga (šegrti u školi života) ili kao smetala koja treba prehraniti (zato u povijesti toliko sirotišta po gradovima, siročadi koja lutaju ulicama i sl.)
O tome ima jako puno literature pa čak i na netu, ovako na brzinu, npr http://journal.fpn.unsa.ba/index.php...viewFile/85/74

Također, majčinstvo kakvo danas poznajemo koncept je star tek koju stotinu godina. O tome piše Elisabeth Badinter u svojoj knjizi L'Amour en plus : histoire de l'amour maternel (XVIIe-XXe siècle). Knjigu još nisam čitala, otkrila mi ju je jedna etnologinja u svom predavanju, kasnije sam čitala nekoliko sažetaka i ukratko, prema Badinter majčinstvo je relativno novija pojava koja je u većoj mjeri socijalno uvjetovano te se u povijesti mijenjalo. Piše o tome kako su majke u prošlosti bile često indiferentne prema svojim potomcima, a da se novi tip ženskog ponašanja - to je ovaj kakav danas znamo (majčinstvo) - pojavio tek krajem 18. stoljeća. Opisuje Parižanke (svih slojeva) kojima je bilo normalno bebu sprašiti na dojenje, čuvanje i odgoj na selo.
A tek očinstvo je još noviji koncept (očinstvo u smislu ravnopravnije brige o potomcima koja nije samo ekonomski uvjetovana privređivanjem, već i emotivno, odgojno i sl.).

Uglavnom, sve to čemu se danas čudimo (napuštanje potomaka ili nebriga o njima, napuštanje obitelji, ostavljanje brige o djeci široj obitelji, upražnjavanje seksualnih i emotivnih veza izvan braka/obitelji i sl.) je zapravo ponašanje kakvo je čovječanstvo provodilo mnogo dulje. Tek ekonomskim razvojem i posljedicama koje iz toga proizlaze (socijalni i politički pokreti koji vremenom utječu na bolja radnička prava, potom ženska, pa dječja prava; začeci socijalne države, razvoj pravne države, razvoj civilnoga društva, sve veća mobilnost itd.) obitelj se mijenja prema onome što danas poznajemo.

Naravno, a ako odemo još dalje u povijest naići ćemo na još skurilnija obilježja ljudske rase. Ali bilo bi zanimljivo danas vidjeti što nas kao rasu očekuje u narednih milijun godina, naravno ako do tada opstanemo kao rasa. I o tome raspraljvati

[Zuska]

O kakvim ti milijunima godinama pričaš? Ovdje se radi o razdoblju od 100-300 godina. To je relativno novija povijest.

[NanoiBeba]

da, sada vidim da i ja spadam u povijest.

Zuska, sve si to lijepo objasnila - puno takvih priča pamtim iz svog djetinjstva

[šafran]

O kakvim ti milijunima godinama pričaš? Ovdje se radi o razdoblju od 100-300 godina. To je relativno novija povijest.

A šta da ti kažem, čim vidim riječ čovječanstvo, počnem razmišljati u milijunima Pa reko, ako smo za 300 godina toliko evoluirali, koliko ćemo tek za milijun. Voljela bi to vidjeti i o tome raspraviti iz današnjih cipela.

[pulinka]

Jao, šafran, ma sad ti preteruješ !
Ja nigde Trininog "nesretnika" nisam nazvala "švalerom" niti on to jeste, ako si ženi već predočio da živiš sa njom samo formalno jer ona neće da se razvede, onda i nije neko čudo da imaš ljubavnice.
Ali, realno, zar je on tako velik nesretnik- ima lenju ženu koja se ne brine za decu i njenu dosadnu mamu, koja ipak održava kuću-mislim, nije neka premija ali nije baš ni takva tragika, ono, valjda je nešto vredelo na toj ženi kad ju je i oženio.

Evo, imam i ja čak dve priče iz prošlosti.
Jedna iz porodične: moji prababa i pradeda su izbegli iz Ukrajine nakon Revolucije jer je pradeda bio oficir belih, pri tome još i dobrostojeći. Desilo se tako da je prababa otišla u posetu pradedi u kasarnu, vraćajući se kući saznala je da su njihovo imanje u međuvremenu zaplenili crveni. Na imanju su bile njihove tri male ćerke, najstarija je imala 9 godina.
Prababa je odjurila nazad ka pradedi, na neki način su se priključili izbeglicama, ostavivši decu, i okolnim putem preko Krima i Turske dospeli do Fruške Gore, gde su proživeli svoj vek i izrodili još tri ćerke, najmlađa od njih je moja baka.
Puno godina kasnije, prababa je saznala sudbinu svoje prve tri ćerke-najstarija se udala srećno, i još smo u kontaktu sa njenom porodicom, srednja i najmlađa su umrle vrlo mlade. Prababa je inače ukupno rodila desetoro dece, dečaci su umirali mladi, a samo najstarija i najmlađa ćerka imaju i danas žive potomke.
Meni je cela ta priča, sa ostavljanjem dece i bežanjem, bila užasna kad sam je prvi put čula.
Druga priča počinje pre nekih 40 godina:
Čovek je, navodno, saznao da ga žena vara, i samo se digao od stola i nedeljnog ručka i otišao bez ičega, ostavivši je sa dvoje dece otprilike predškolske strarosti i svom svojom imovinom.
U daljem životu čovek je prošao čitav niz burnih ljubavnih veza, od toga su njih pet u toku dvadesetak godina imale status nevenčanih supruga, mahom su bile tadašnji socijalni slučajevi, siromašne raspuštenice, neke trudne, neke sa decom, neke su rodile i njemu dete, svaku je obezbedio finansijski bar donekle i svaku je ostavio nakon par godina.
I evo, o njemu kruži priča kako je on strašno jedan principijelan čovek i pošten, svakoj je pomogao, plemenit je bio prema nevernoj ženi i svim drugim svojim ženama je pomogao. A ja, ga, opet, vidim u sasvim drugačijem svetlu.

[šafran]

Jao, šafran, ma sad ti preteruješ !

Šta pretjerujem, tko, ja, ma gdje
Zezam se, ali gle, ako imamo drugačije poglede na život i na svijet, posebno na tuđe živote, to ne znači automatski da jedna od nas pretjeruje

A konkretno ovo:

Ali, realno, zar je on tako velik nesretnik- ima lenju ženu koja se ne brine za decu i njenu dosadnu mamu, koja ipak održava kuću-mislim, nije neka premija ali nije baš ni takva tragika, ono, valjda je nešto vredelo na toj ženi kad ju je i oženio.

Pa rekla sam već, otkud znam

[pomikaki]

I evo, o njemu kruži priča kako je on strašno jedan principijelan čovek i pošten, svakoj je pomogao, plemenit je bio prema nevernoj ženi i svim drugim svojim ženama je pomogao. A ja, ga, opet, vidim u sasvim drugačijem svetlu.

da, to je razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg viđenja uloge oca.

imam i ja priču o napuštanju djece iz prošlosti obitelji, zapravo neke dalje rodbine, čovjek njem. nacionalnosti nestao je nakon 2.sv.rata
bit će i da je bio upleten u nacistički pokret ali koliko shvaćam sitna riba, nisam baš sigurna jer nisam upoznala aktere, tek sam čula priču od rodbine
ostavio je ženu i djecu za sobom, oni su dospjeli u logor, gdje je oboje djece umrlo
za njega se nije ništa više čulo, žena je preživjela logor i do kraja života bila uvjerena da je on negdje stradao
ali pojavio se lik nakon ovog zadnjeg rata - živio je negdje u Australiji (ili negdje drugdje, ovaj detalj sam zaboravila, također nisam više sigurna je li tamo imao novu obitelj - ali za pretpostaviti je da jest, morala bih opet pitati za te podatke)
shvaćam da se bojao za svoj život, ali ne samo što nije pokušao spasiti obitelj, nego se čak nije ni potrudio raspitati se što je s njima bilo sve ove godine - to ne shvaćam

[pulinka]

Evo, volontiraću za raspravu o evoluciji , bar donekle.
Recimo, ta vremenska skala je ključna. Kako je Zuska rekla, običaji koje je ona opisala su relativno bliski našem vremenu, reč je o stotinama godina.
Ako odeš nekih sto HILJADA godina unazad, naći ćeš na isto ono što imaš i danas-majke koje brinu za svoju decu i porodičnu organizaciju.
Nismo se mi baš tako puno odmakli u evoluciji kao što bi se možda očekivalo, iako evoluiramo brzo.
Uređenje kakvo Zuska opisuje bi se pre moglo svrstati pod ljudski eksperiment (ja bih ga nazvala izopačenost, ali to je baš lično moje mišljenje), ali na velikoj skali, naše uređenje je odavno porodično, a uvek postoji osoba koja ima ulogu majke u ranom detinjstvu.
Uostalom, i taj običaj davanja dece dojkinjama, je bio, koliko se sećam, mahom ograničen na gospodu, mislim, ok, Parižanke svih slojeva su davale decu na selo (i time im verovatno spašavale život od neljudskih uslova u gradu), ali kome su davale svoju decu seljanke?
Osim toga, rađanje gomile dece i jeste noviji trend, nastao sa poljoprivredom. Dok su bili lovci sakupljači, rađalo se otprilike jedno dete na 5 godina, slično kao kod orangutana, jer majka zbog dugog dojenja i ograničenih resursa u ishrani dugo nije mogla ni začeti sledeće dete, ako je prethodno bilo živo i zdravo. Deca su stoga bila puno ređa nego u poljoprivrednim društvima, a time i cenjenija, uslovno rečeno.

[anabeg]

Cvijeta, ovo što ti pišeš o odnosu svog muža i njegovog oca, pa tako nekako i moj brat funkcionira sa našim ocem..imam osjećaj da mu on sad odjednom dođe, da bi ovaj odmah zaboravio godine i godine nemara..nekako je uvik bio "slab" na oca..ja nisam takva i ne bi mogla tako..ja svog oca ne mrzim, daleko od toga, otac mi je od toga ne mogu pobjeći, ali da bih mogla sada sjesti s njim i piti kavu odjednom jer se njemu tako sad nakon 12 godina prohtjelo, ne bih... moja starija kći je nekoliko puta prije par godina pitala gdje su njeni djedovi ( otac moga muža također nema nikakve veze sa svojom djecom)..to mi je bio tako težak trenutak..kako to objasniti djetetu od nekoliko godina..rekli smo joj da njeni djedovi postoje, ali mama i tata s njima nisu baš prijatelji..tužno jako tužno, nismo znali kako to objasniti djetetu..i da mi on sad dobije nekakve ideje da bi on došao pa da ga opet nekoliko godina nema, ne želim to..ni zbog sebe, ni zbog djece...samo ja sam nekako sigurna da moj otac to nikad neće ni poželiti i tako mi je lakše, jer ja kakva sam znam da bi mi nabio grižnju savjesti kad bi ga odbila..u tome je majstor..

[šafran]

Ako odeš nekih sto HILJADA godina unazad, naći ćeš na isto ono što imaš i danas-majke koje brinu za svoju decu i porodičnu organizaciju.
Nismo se mi baš tako puno odmakli u evoluciji kao što bi se možda očekivalo, iako evoluiramo brzo.

Da, ili još i dalje, ili i kod primata, izuzev jedne vrste gdje su ženke i alfa i omega. Jedino kod ovog što smatraš izopačenim pada mi na pamet i nužda, nekad je to bilo i iz nužde.

Ali generalno, potegla sam pitanje malo šire, iako više za sebe, ne samo što se tiče naše kraće povijesti ili evolucije nas kao vrste, nego općenito evolucije per se. Često u toj igri velikih brojeva kad se govori o evoluciji kopka me čega ima još, jel to sve od nas ili ima još. Pa sam iz tog ugla spomela raspon od milijun godina, ali ne unazad, nego unaprijed.

[cvijeta73]

anabeg, mm nije slab, nego skroz - ravnodušan. u rangu mu je nekog susjeda recimo. jednom mi je tako i rekao. a šta da radim, da mi susjed sad dođe, slušao bih ga i s njim popio kavu, hbg.

[pulinka]

Da, ili još i dalje, ili i kod primata, izuzev jedne vrste gdje su ženke i alfa i omega. Jedino kod ovog što smatraš izopačenim pada mi na pamet i nužda, nekad je to bilo i iz nužde.

Ali generalno, potegla sam pitanje malo šire, iako više za sebe, ne samo što se tiče naše kraće povijesti ili evolucije nas kao vrste, nego općenito evolucije per se. Često u toj igri velikih brojeva kad se govori o evoluciji kopka me čega ima još, jel to sve od nas ili ima još. Pa sam iz tog ugla spomela raspon od milijun godina, ali ne unazad, nego unaprijed.

Ako razmatraš unapred, moraš uzeti u obzir da mnoge studije pokazuju da smo mi sad i ovde u sred velikog izumiranja, ravnog ili možda čak većeg od onog u kome su nestali dinosaurusi. Tako da, ako naša vrsta i potraje idućih milion godina, većina ostalih neće, uglavnom baš zbog onog što naša vrsta radi. Ako ništa drugo, zasad smo jedina vrsta koja je uspela da izazove globalno izumiranje tih razmera.
Sigurno je da su deca ostavljana i iz nužde, ali bogata plemkinja nije morala da ostavlja decu iz realne nužde, nego isključivo zbog društvenih konvencija. Jer, čak i da je poželela da sama doji decu i odgaja ih, verovatno bi je društvo, a i muž, osudili kao prostakušu koja zanemaruje bračne dužnosti i svoj položaj i neprilično je vezana za decu kao da nije plemenite krvi.
Meni je izopačena upravo ta društvena konvencija, koja je od određenih žena zahtevala da ravnodušno slegnu ramenima na svoju decu i prepuste ih drugima bez vezivanja za njih. Nemam ništa protiv da žena ostavi decu nekome pouzdanom ako misli da je tako bolje za decu, ali mislim da je izopačeno prisiliti ženu na tako nešto. "Izopačeno" u smislu da je to protiv prirodnih majčinskih osećanja, a i prilično besmisleno jer bi upravo plemstvo, teoretski, trebalo da ima najbolje uslove za odgajanje dece.
Ali jako sam skrenula sa teme.

[šafran]

Dobro, to su neke studije na nivou antropologije, arheologije, čak i epidemiologije, no nisam mislila na to, ali nije ni bitno...
A što se tiče ostavljanja djeteta kao društvene konvencije, to je bio ipak izolirani slučaj tj. kako si ranije navela eksperiment, pa eto mogli bi reći u duhu svog vremena, (makar ne pogađa sasvim moju misao, ali da ne odem previše u dubiozu), koji ionako nije bio održiv, tj. osuđen na propast. Makar i danas ima takvih slučajeva, i to upravo u višim staležima, doduše ne konvencijom, ali slobodnom odlukom.

[lumpar]

dakle vidim da vas je tema inspirirala...nadala sam se čuti mišljenja onih koji su prošli sličnu situaciju...ali svako ima svoju priču...moja se malo zakomplicirala...prošli tjedan nakom m priznanja dobijem info da mi se ukida radno mj i tako sam sad u pregovorima o otkazu i uvjetima.

i nakon toga svega on ponovo spava s nekom u nedjelju... tako da je to jasno ko dan da je s njim gotovo ...on je već 5 g terenac i vikend muž/otac i defacto je otpočetka odvojenog života varao ...ono što me boli je da sam tako dugo bila glupa...ja sam bila užasno nesretna s njegovim poslom i stalno pokušavala s njim razgovarati da se vrati tu raditi ali njegove ambicije su bile drugačije....

on se nije zaljubio tako da sad kaže da bi najradije zbog djece bio cimer ali ja to nedopuštam dala sam mu mj dana da se iseli - on kaže da nežurimo s razvodom dok ne nađem novi posao i što je najgore on je sad sretan njemu je super kaže olakšao je dušu al ne da bi promijenio stvari....

sad kad sam u ovoj situaciji mogu reći da bih oprostila da mi je došao i rekao da želi popraviti naš odnos ali nije i nema namjere povratka još neko vrijeme a vjerujte stalno odvojeni život nema smisla....

dobra strana ako to mogu reći da su djeca već navikla da su samnom a snjime samo vikendom tako da im promjena neće biti prevelika

jedino sam od njega tražila da sam smisli što će reći djeci - nežečlim to na sebe preuzeti...

ja ću preživjet - iam i gorih stvari..samo da smo svi zdravi al naravno da se osjećam užasno al izgleda da je svemir odlučio da svoje kockice prerondam potpuno i presložim svoj život

[Carmina406]

Ženo draga želim ti svu sreću ovoga svita

[šafran]

Ne zamjeri gdje smo ti odvukle temu, nije bilo zlonamjerno, više valjda od muke da ti pomognemo, jer svaku od nas štreca taj osjećaj, htjele mi to priznati ili ne, pa smo zabrijale, a vidiš samo gdje.
I nema to veze sa glupošću, ponajmanje tvojom (seronja, ali ko ga šiša), to je život, a znaš onu, u ljubavi i ratu sve je dozvoljeno, staro, ofucano i otrcano, znam, ali nadam se da te bar malo tješi.
Jedino što je tu glupo je taj otkaz, hebo ga i murphy, ja ti želim u biti najprije od svega da što prije nađeš drugi posao.
I naravno da ćeš preživjet!

[anasti]

drži se!

[TTiL]

ma da, al ima i muškaraca koji su... šonje.
i gotovo.
savršen primjer tata od mm-a.
rastali se kad je mm imao dvije godine.
nikad neću zaboraviti, mi tek prohodali (mm je imao 25 godina), sreli njega u gradu i idemo na kavu. ispalo je da je to prvi njihov susret nakon valjda 15 godina.
i krenuo on pričati da je on očekivao da mu mm pozvoni na vrata kad je navršio 18. godina.
druga rečenica, da je on ponosni dalmatinac i da je nakon rastave prekrižio do kraja svoj dotadašnji život. i naravno, dijete. i nikad mu se više nije javio. na sve mamine molbe se oglušio, uključujući da se potrudi upoznati ga sa svojim polubratom i polusestrom, kako bi ipak imali nekakav odnos (oženio se drugi put i ima dvoje djece). ma kakvi. ali, on je očekivao da mu ovaj sa 18 pozvoni na vrata i nakon što nije, bio je uvrijeđen smrtno. kroz gujicu bih progovorila, al sam samo rekla, da bi trebao znati da je odgovornost za odnos sin-otac, na ocu. a ne na sinu.

al rasplet situacije je još bolji. on se rastaje drugi put, na smrt se posvađa s drugom familijom, s nikim ne priča, nije išao na vjenčanje svoje djece i nikad unuke nije vidio, i tadadam, eto njega nama. ostaje sam, i non stop visi kod nas. na kauču. kuka i jada se, i ne mrda. svako malo eto njega na vratima. ne znam odakle takva glava mm-u, ne osjeća ama baš ni malo gorčine (koju btw ja osjećam, i svaki put si mislim - hebate, di si do sad bio mamicu ti tvoju, kako dijete od dvije godine možeš prekrižiti i jedino viđenje svesti na bok-bok kad se jednom godišnje sretnete na korzu), istina, nema gorčine, al nema mm tu nikakvih osjećaja isto tako. i kao, sluša ga na pol uha i kima glavom, i ne zna što će s njim, al kao ipak mu je tata i ne može ga izbaciti iz kuće.

a ja, kakva jesam, ulazim s njim u rasprave da nek se pomiri s tom djecom, nek vidi unuke i u tom stilu. što se ispostavilo kao velika greška, jer smo skužili da najviše i dolazi jer voli sa mnom komentirati. majko moja. bolje da sam i ja kimala na pola uha.

i to je dosta trajalo, sigurno par godina. sad se prorijedilo.

al isto traje. dođe na božić i uskrs, donese poklone djeci i obavezno onda prvih 20 minuta se*e kako ga mm ni naša djeca nikad ne zovu i ne pitaju kako si. a i ja bi ga isto malo mogla nazvati.

tako to ide, da mu nisi oci otvorila ne bi sad uzivao s tobom raspravljati... i samim time graditi odnos.

[TTiL]

dakle vidim da vas je tema inspirirala...nadala sam se čuti mišljenja onih koji su prošli sličnu situaciju...ali svako ima svoju priču...moja se malo zakomplicirala...prošli tjedan nakom m priznanja dobijem info da mi se ukida radno mj i tako sam sad u pregovorima o otkazu i uvjetima.

i nakon toga svega on ponovo spava s nekom u nedjelju... tako da je to jasno ko dan da je s njim gotovo ...on je već 5 g terenac i vikend muž/otac i defacto je otpočetka odvojenog života varao ...ono što me boli je da sam tako dugo bila glupa...ja sam bila užasno nesretna s njegovim poslom i stalno pokušavala s njim razgovarati da se vrati tu raditi ali njegove ambicije su bile drugačije....

on se nije zaljubio tako da sad kaže da bi najradije zbog djece bio cimer ali ja to nedopuštam dala sam mu mj dana da se iseli - on kaže da nežurimo s razvodom dok ne nađem novi posao i što je najgore on je sad sretan njemu je super kaže olakšao je dušu al ne da bi promijenio stvari....

sad kad sam u ovoj situaciji mogu reći da bih oprostila da mi je došao i rekao da želi popraviti naš odnos ali nije i nema namjere povratka još neko vrijeme a vjerujte stalno odvojeni život nema smisla....

dobra strana ako to mogu reći da su djeca već navikla da su samnom a snjime samo vikendom tako da im promjena neće biti prevelika

jedino sam od njega tražila da sam smisli što će reći djeci - nežečlim to na sebe preuzeti...

ja ću preživjet - iam i gorih stvari..samo da smo svi zdravi al naravno da se osjećam užasno al izgleda da je svemir odlučio da svoje kockice prerondam potpuno i presložim svoj život

zelim ti da slozis nesto prekrasno i bas onako kako zelis. Zasluzujes.

[Trina]

Lumpar, zao mi je. Ja ću se usuditi biti optimista pa reci da bi strašnije bilo da si sa 50 saznala da ti muž čitav bračni staž to radi.

[rossa]

Kad krene onda krene. Mo je pala i zavrsila u gipsu tjedan dana prije nego smo odselile. Prvu noc u novom stanu je cijelu noc povracala. Ono, divan pocetak. Bez neke ustedjevine bez stalne place (radim honorarno) s bplesnim djetetom.
Ali neke stvari su mi bas dale snagu. Ogromna potpora ljudi okp mene (i sa ovog foruma ) Mi je puno značila.
A Onda se i Na poslu nešto pomaklo Pa sam dobila posla za 4 mjeseca unaprijed stoMi je dalo dodatnu sigurnost.
Nadam se da će se i tebi stvari posložiti. Posebno ovaj poslovni dio.
Drži se

[casa]

Prošla sam slično i već sam pisala. Žao mi je što ti se to dogodilo... Savjet: ne pristaj na cimerstvo na dugi rok, jer tebe koči da kreneš dalje, jer jaaako je teško udaljiti se emocionalano od nekoga tko ti je do jučer bio životni partner ako niste fizički udaljeni. Pokušaj spremati novce sa strane, i nemoj se uvlačiti u duuuge i iscrpljujuće razgovore o tome što je on mmislio, što mu je nedostajalo i kako bi on dalje živio... Tako se trošiš na stvari koje su tebi sad nevažne, a imaš troje djece i sebe i na vas trebaš trošit energiju. Oprostom i analizama ćeš se baviti kad se makneš iz situacije u kojoj si se našla. I želim ti sreću s novim poslom...

[KrisZg]

Potpisujem, ne pristaj na nikavo cimerstvo. To je meni bivsi napravio i ja glupa popusila i dogodilo se to da prvi puta kada je skuzio da sam krenula dalje, murija ga je isfurala iz stana jer sam ih ja pretucena zvala. Moze on tebe varati u nedogled ali kada i ako skuzi da si bila sa nekime ili cak pogledala nekoga, ego ce mu proraditi.

[casa]

Potpisujem kriszg i ako čak i ne bude fizički nasilan, vjeruj mi da će na tisući sitnih perfidnih načina pokušati uništiti tvoj komadić sreće. A i djeci je puuuuno teže kad situacija nije potpuno jasna.
ja sam otišla s novcima koje sam poskirvečki štedjela za tri mjeseca života u podstanarstvo sa sinom i svojim malodobnim bratom, s honorarnim poslom i puno vjere u bolje sutra. Stvari su ispočetka bile jako teške, jako, i financijski i emocionalno i svakako. Ali jasno se sjećam osjećaja kad bih navečer legla u svoj iznajmljeni kauč: Ovdje sam na miru i odlučujem o svojoj sreći.

[KrisZg]

Upravo to, tvoj mir ti nitko ne moze platiti. Ruzne stvari se tu desavaju. Konkretno, njega kada su izvodili đubre je pokupio svu lovu iz kuce, ostala sam kutijicom sitnisa u lipama. Nije ga bilo sramota niti malo. Nakon dva dana sam konobarila i imala svaki dan svoj novac u rukama. Nikada nisam pozalila.