Da samo stariji parkovi imaju stolove
Printable View
ova je tema zašla u apsurdistan za mene :mrgreen:
nemam iskustva s parkovskim jedačima pa mi nije baš ni jasno kako je moguće jesti na toboganu i ljuljački
Pa gdje pise da ja ocekujem da se netko brine za moje dijete, osim mene (i onih koje placam za taj posao)? Vecina parkova je javno dobro i, ako nista drugo, kulturno je da svatko pospremi za sobom. Na stranu s alergijama, zapravo je odvratno ako po javnom dobru netko prljavim rukama, zamuljanim peanut butterom dira tobogan ili premazuje ljuljacku pilecim batkom. Jednako kao sto je odvratno kad netko upotrijebi javni WC pa ostavi u njemu jedno lijepo govance i rabljeni ulozak. Ono sto stvarno ocekujem od tebe, kao drugi korisnik javnog dobra, je da pospremis za sobom i svojim djetetom. Ja cu se i dalje brinuti za sebe i svoju djecu, to te ne mora muciti.
Klupe u Americi, tu gdje sam ja, izgledaju odlicno. Vrlo rijetko zbog nereda moramo sjediti negdje drugdje.
Kako dođe do alergijske reakcije od diranja površine zamazane hranom? Moram priznati da nisam za to nikad čula.
Eto Hrvatska je barem u prednosti po tiome što se kod nas slabo jede peanut butter, pileći batci doduše češće, ali rijetko sam vidjela da netko batkom premazuje ljuljačku.
Kako se to dogodilo?
Nije u parku :D, ako samo dodirnem usnama sirov lešnik usne mi nateknu (a deci su ruke u ustima vrlo često tako da razumem Kaae), a dok sečem sirov peršun u poslednjih godinu dana zacrvene mi se ruke tamo gde ga dodirujem. Kikiriki mi za sada ne smeta na tom nivou, ali shvatam da nekome može da smeta u toj meri.
Pa i ja dobijem reakciju na koži od raznih stvari, ali to nije isto što i alergijska reakcija na hranu. Nejasno mi je kako od dodira dođe do alergijske reakcije na hranu.
Pa dodirujes kozom alergen, a koza je najveci organ koji imamo. Alergija je reakcija imunoloskog sustava, a valjda je jasno da ne moras alergen pojesti da bi na njega reagirao - neke udisemo, neke dodirujemo, a neke i jedemo.
Moji su dodirom dosli "samo" do urtikarije po raznim dijelovima tijela i naticanja usnice, tako da mi imamo srece. Mali prijatelj iz vrtica je bio na hitnoj preko nekoliko puta, a samo je jedno, zapravo, pojeo alergen. Sve ostale situacije su ukljucivale drugo dijete ili neki predmet koji je bio u doticaju s kravljim mlijekom.
Istina, u HR se rijetko jede peanut butter, ali smoki iskace na svakom koraku. Mojoj kceri bi bilo svejedno koja od te dvije hrane se nalazi na ljuljacci ili toboganu. Smetalo bi joj i 95% proizvoda iz bilo koje pekare, svi Kras proizvodi, kolaci i sladoledi iz slasticarne ili neke skrinje, a cak i mrkva. Relativno sam sigurna da kravlje mlijeko/proizvode stvarno mora pojesti (odnosno barem staviti u usta) da bi odreagirala, no svejedno joj ne dozvoljavamo da ih dira. Na svoje druge alergene reagira drugacije.
OK, žao mi je ako je tako, naravno da znam da postoje i kožne reakcije na alergene, ali nisam znala da su tako opasne, niti sam ikad čila da je netko od dodira alergena imao takvu reakciju da je završio na Hitnoj.
Čitava MM-ova obitelj je inače puna alergičara, tkao da znam priličan broj djece alergične na hranu, ali nisam primijetila da paze na dodir alergena.
Da objasnim ovaj odlazak na hitnu -- dodir putem koze izaziva histaminsku reakciju (ako postoji odredjeni imunoglobulin E u tijelu) i nastaju plikovi. U velikom dijelu slucajeva, plikovi su lokalni i kod nekih se povuku sami od sebe, kod drugih je potrebno uzeti antihistamin. Kod trecih se javljaju i na drugim mjestima na tijelu i mogu izazvati dodatne reakcije koje onda mogu, a i ne moraju, kulminirati anafilaksom.
Dok se nisam susrela s alergijom u neposrednoj obitelji i prosla sito i reseto alergologa, vjerovala sam da je anafilaksa krajnje gusenje, ono, zadnji trzaji. Ali nije. Preporuke za koristenje EpiPen i ostalih injektora kod alergicara su skroz drugacije i obuhvacaju raznorazne kombinacije naizgled bezazlenih simptoma, s obzirom da nikad ne znas sto ce se sljedece dogoditi.
Kako onda stvari funkcioniraju u vrtiću, ili na primjer na dječjim rođendanima? U školi?
Pa eto, ja isto nikad ne boh povezala plikove na koži sa anafilaktičkim šokom, i ja i MM na primjer vrlo često dobijemo alergijske reakcije na koži u obliku plikova, od raznih trava i biljaka npr, a MM i od branja šumskih plodova.
U školi jede stvari koje su mu na popisu da smije jest,toga je malo ali može biti raznovrsno.
Recimo moj doručkuje doma,a njegovi posle prvog sata doručkuju u školi,on tad ima ili voće ili povrće koje nosi od kuće,ručak se posebno za njega kuha
Na rođendanima isto tako nosi svoje i jede svoje
Inače kad je veliki bio četri godine imali je u vrtiću jednog dečka koji je bio dosta veliki alergičan,tad nisam imala iskustvo u svezi toga,ali mali je bio dobar i poslušan
Ako se hoće može se.
Inače jedna mama je tražila kod mojeg klinca da se u školu ne nose stvari s kikirikijem
Meni je alergolog rekao da je jedini opasni nutritivni alergen kikiriki. E sad, to je bilo davno. Naime, i moje dijete je alergicar. Između ostalog i na kikiriki. S tim da mi to uopće nismo skužili nego je pokazalo testiranje.
Kikirikija ima u puno proizvoda a i na gomili njih piše da ima, jer se proizvođači ograđuju.
Inhalatorni alergeni su povezani s nutritivnim. Tak da mislim da se uz brezu i lijesku vežu jabuka, breskva i kaj ja znam kaj još. Mojoj se ti manifestira kao svrbež nepca
jelena, jasno mi je kako alergičari jedu u školi i vrtiću. Pitam za ovu situaciju sa snažnom alergijskom reakcijom koja nastane od dodira alergene hrane.
Moji su prestali jesti doma jer se čuvaju za gricke u parku. :cry:
Žuta :)
Mima, skraćen mogući scenario: dobiješ urtikariju po koži. Urtikarija se ne smiruje, nego širi po telu. Zahvati oko 80% kože, znači celih 80% kože ti je crveno i otečeno. U tom delu su krvni sudovi rašireni, krv i telesna tečnost je u tom ogromnom otoku kože, što znači da su mozak i srce u deficitu. Krvni pritisak pada, uz prateće simptome. Pošto je puuuno krvi i limfe u koži, oni lako šire alergene dalje i dublje u telo, a otok sa kože može ići do sluzokoža usta i grla, sve dok otok ne blokira normalno disanje.
Znači, sve je u tome, da li je urtikarija lokalizovana i da li se sama od sebe povlači. Kod tebe se povuče-odlično, i kod mene je za sada tako, samo jednom sam imala ozbiljniju generalizovanu reakciju, dobila samo inekcije steroida.
Kod nekih se ne povlači, nego širi, bez obzira što se udaljiš od alergena, opereš ih sa kože itd. Ne znam u detalje zašto kod jednih ovako, kod drugih onako. I ne znam zašto nekad ovako, a nekad onako kod iste osobe. Zavisi od milion raznih faktora.
Ali verujem da je frustrirajuće ako svaki put kad ideš u parkić moraš da računaš da će ti se dete možda jače ili slabije osuti, i da će to samo proći -ili neće.
Pa čuj, ako je zaista tako, a rekla bih da se srećom radi o izuzetno rijetkoj pojavi, onda moraš računati da će se dijete osuti ako ideš bilo gdje, a ne samo u parkić.
Znači ama baš svuda gdje ima hrane i ljudi postoji mogućnost da će dijete dodirnuti površinu koja je kontaminirana nekim alergenom. Znači u vrtiću, u školi gdje djeca nipošto nisu pod nadzorom dok jedu, u restoranu.
Zato, kao što već rekoh, srećom se to očito ne događa baš često.
Pa naravno da moraš računati svugde.
Sa druge strane, u restoranima, vrtićima i školama (a i parkovima u Americi, ako sam dobro shvatila Kaae), postoje česme, a obično i sapun.
Najobičnija kultura nakon jela, da se operu musave ruke i usta (i da se jede na jednom mestu bez mazanja hrane svuda), je dovoljna da se eliminiše 90% alergena sa mesta gde ni ne bi trebalo da ih bude. Tako da u teoriji, uopšte ne bi trebalo računati da će alergena biti.
Ali mi puristi, uskratili bismo deci uživanje da brišu ruke o šta hoće, sram nas bilo :mrgreen:...
Valjda to tako mora. :-|
na temu - mogla bih je preimenovati u "Susjedi i slatkiši - muke po flopici"
dakle, jučer sam s malom od 6 god. imala ozbiljan razgovor
nekidan sjedimo na dvorištu s tim istim susjedima, što se dogodi vrlo rijetko, baš kad imam vremena i živaca, i mama ta stalno nutka oije dijete, jer njeno dijete neprekidno žica jelo
i onda kao moja pravi društvo njenoj
i lijepo objasnim da ne može jesti slatkiše jer će uskoro večera i da ionako idemo
i odu one u kuću, ona im unutra ipak napravi kakao, ajde dobro, nije sad neki toliki bed, kakao i inače pije
ali nakon toga, izlaze van i veli mama, ma lako za to što mama kaže, mi uvijek nešto papamo, je li tako?
:evil::-x
mislim se, e dobro, ma ne dobro nego odlično
ekipa je sva ne prekomjerne težine, nego su na granici pretilosti
i to sam bez problema objasnila svom djetetu - da je to loše, da je to bolest i da su takvi jer stalno jedu i loše jedu
i bez problema sam joj rekla da NE SMIJE kod njih jesti
i kad je počnu nutkati da aže da ne smije, mama joj je tako rekla
i ako navaljuju da isti tren mora doći kući
a bude li to nedovoljno, bez beda ću zabraniti da ide k njima
uopće nemam dvojbi
Pa da, ali Kaae je samo rekla da bi ona jako volela da teorija bude više praksa, a manje teorija.
Nevezano za alergije, ni meni nije super to što moram da računam da ću se na bilo kom javnom mestu zamazati ostacima tuđe hrane. Niti mi je super kad mi dete sedne na razmuljani smoki na toboganu (ali kod nas su bivale po spravama puno odvratnije stvari, tako da sam bila srećna kad skidam samo smoki sa odeće...)
Flopica, sad zamisli kad taj drugi nije susjed nego baka. A dijete pod nadzorom endokrinologa (izmedju ostalog i zbog tezine, koja srecom jos uvijek nije alarmantna ali bi lako izmakla kontroli). Ali samo jedan sladoled... samo malo cipsa... pa samo puding, to je mlijecno... itd itd. Nismo mogli na zelenu granu, pa smo reducirali odlaske baki. Nikakva uvjeravanja ni razgovori nisu pomogli.
Ovakva je i naša baka.
Sad čuva sestrinu malu, dete sa godinu dana imalo 10,5kg. Za 6 meseci babine hrane, dete došlo do 13,5kg. I buknuo joj AD na koži, koga ima od rođenja u blagom obliku.
"Ali kad dete voli, i sama traži, vidi kako uživa da jede, šta će joj biti, pa ne preterujem ja..."
Vidi se da me tema izuzetno nervira.
Da, vjerujem da i sama zbog posla znaš da takvi ljudi ne vjeruju da rade išta loše. I bolje od drugih znaš kakva im terapija slijedi u kasnijoj životnoj dobi. Na teret države liječimo kasnije loše prehrambene navike, ali pacijenti ne mijenjaju ništa u prehrani čak ni kad im se dijagnosticiraju ozbiljne bolesti. Zato ih je potrebno prevenirati u dječjoj životnoj dobi, ali iz napisanog u nekim postovima vidim da je gotovo pa militantno od zdravstvenih radnika kad to "traže" od pacijenata. Uključujući i skidanje prekomjernih kilograma prije operacija i ugradnja endoproteza npr. iako je postoperativni tijek daleko kompliciraniji ako pacijent ne surađuje u tom pogledu. I vrlo militantno bih naplatila pacijentima njihovo liječenje ako nisu u stanju ništa napraviti da u njemu sudjeluju.
Niti sam za to da mame antibakterijskim sprejevima čiste za svojom djecom sprave u parku, niti sam protiv junka kao oblika "izleta" u svijetu prehrane, ali kad to postane "normalna" hrana koju svakodnevno dijete uzima onda razmišljam dugoročno. I za početak bih rado na omote takve hrane stavila one odvratne fotke o kojima sam već pisala. Pa neka budu u istoj kategoriji s cigaretama. Uključila bih tu i boce s alkoholnim pićima. Država nam je presiromašna, a zdravlje prevrijedno da bi se liječile posljedice "samo jednog keksa" (jer nikad nije samo jedan).
Pulinka, i mene tema, kao i tebe, jako nervira jer posljedice svega toga gledam već dugi niz godina u radu s bolesnima i onima koji misle da to (još) nisu. Ponekad treba pogledati maaaaaalo dalje od vlastitog ručnika na plaži i tjedan dana godišnjeg odmora vlastite obitelji.
nekad jednostavno moraš doslovno ZABRANITI
mene umara poduzimanje tih radikalnih mjera ali nemam izbora
vjerujem da bih jednako postupila i da su mi obitelj
vidi se i da mene tema živcira :mrgreen:
Recimo moj je jednom imao reakciju od držanja keksa,stvar je bila da je uletila zamjena dok se teta išla popisati,i umjesto da zamjena ponudi voće šljive,ona dala klincima kekse, svima a i mojem i gledam nije mi jasno kako je mali miran kad sam došla par minuta kasnije,naravno da sam sve oprala,s klinca odnesla isti čas doma i dala mu antialergijski lijek.
Usput moj tada s 2.5 godine nije ni stavio to u usta,Tj. Nije znala kaj bi ste i samo je držal
Nano svaki alergen može biti opasan po život a ne samo kikiriki,mada je on najčešći
Kakvu reakciju je imao?
Plikove po rukama
A na što je u keksima alergičan?
Što nije?
Gluten,mlijeko,jaja,možda orašasto,krumpir....
Nisam ja tad gledala deklaracije možda nije ni bilo,samo sam ga odnesla doma,dala mu lijek i pratila,i čekala na iglama ako ću na hitnu,jednostavno on to nije smio imati u rukama
Uf, gadno. Pretpostavila sam da je gluten u pitanju, ali nisam znala da i on može izazvati urtikariju. Ali evo sad vidim da može :/. Nadam se da je ipak potreban direktni kontakt sa hranom za reakciju.
Sve može izazvati reakciju,recimo moj je alergičan na krumpir,većini bezazlena namirnica,u prvi mah nismo ni znali za to jer je koža više manje bila grozna,i slučajno saznali kod jednog slučajnog ispitivanja,s da stvar bude gora ,postoje bezglutenska brašna s biraj mlijekom, sojom,krumpirom,tad smo jedno vrijeme imali taj s krumpirom ali kad je došao nalaz frknula sam brašno ljudima kojima je trebalo i nisu imali smetnje,
Samo pol godine sam ga čistila od krumpira dio na prsima,tak da....
Naravno da pospremljam zasobom i svojim dijetetom,ali jedno je kada djete drzi smoki pa nesto uhvati a drugo su te batke i peanut butter (sta u zivotu nisam vidjela)...nemogu kad jede smoki nonstop biti pokraj njega..jedan pojede..obrisat vlaznim
maramicama, pa opet griz, pa opet brisati..itd..znaci smoki drzi i trci mozda okolo...a peanut butter i bataci..to je meni jelo gdje mora sjest i pojest a ne da stime trci okolo i maze po spravama...ali svakom svoje. Ja tebe potpuno razumijem..kao sto sam rekla i moj je alergicar..ne toliko kao nazalost tvoja djeca..a koliko ti mislis dal ja znam ili ne o alergiji moga djeteta, to je opet tvoje, o tome necu ni pocet raspravljati.
Nisam nikada rekla da si ti to napisala, opcenito sam nabrojala dosad procitano, ali si ti mene citirala pa sam samo ponovo objasnila.
Joj, nadam se da vise nemate nikakvog posla s tim alergologom. :doh:
Mima, moji do sad nisu imali znacajnu reakciju na dodirivanje alergena, pogotovo u tragovima, ali preporuka alergologa je da to ne dozvoljavamo. Kcer je proslo ljeto pronasla otvoren tetrapak mlijeka sa slamkom u ducanu i prolila dvije kapi po ruci i nista se nije dogodilo jer sam u roku od, vjerojatno, tri i pol sekunde izvukla vlazne maramice i ogulila joj valjda kozu. Ali nedavno je zato odreagirala osipom po licu nakon keksa u kojem nije trebalo biti njenih alergena (no proizveden je bio u zgradi u kojoj postoje, ali ne na istim strojevima), a i jucer joj se nesto pojavilo, iako je jela 100% hranu koju sam ja skuhala. Racunam da je pokupila nesto u prostoru u kojem smo prespavali.
Ne znam tko je pitao za rodjendane, skolu, restorane i slicno. Oboje idu u vrtic, vrtic je nut-free. Hranu priprema i dostavlja lokalni biznis, postoji opcija bez jaja, mlijecnog i glutena i to jede onaj djecacic kojeg sam ranije spomenula. Moja kcer ne jede iz dva razloga - alergicna je i na mrkvu, koju smije jesti samo ako je raskuhana do boli (znaci kad je ja skuham pa da znam da se raspada), a i zbog toga sto mi se ne svidja ideja o bezglutenskoj prehrani kad s glutenom nema problem. Jednom tjedno je na meniju hummus, a ona je alergicna i na sezam.. itd. U restoranima ne jede nikad jer do sad niti jedan nije bio u mogucnosti izjaviti da moze pripremiti jelo koje nece biti zagadjeno mlijecnim, jajima, mrkvom, sezamom, orasastim plodovima ili kikirikijem. Mislim, ako mi idemo, ide s nama, ali jede svoju hranu iz svojih posuda, a ja prebrisem stol i stolac. Ni pod koju cijenu ne idemo u azijske restorane (kikiriki i sezam!). Na rodjendane i bilo kakva druzenja joj nosim hranu, bas kao i svaki dan u vrtic. Ponekad ne idemo na druzenja i rodjendane, ako mi je situacija previse nepoznata. Sin jede po kucama, ali ne uvijek. Njegove alergije su lakse izvedive za izbjegavanje.
U vrticu se peru ruke i stolovi. Stariji krece u skolu na jesen i bas ovih dana slazem sa school counselorom tzv. 504 plan, sto je alternativa individualiziranom pristupu (IEP je vezan uz gradivo, a 504 uz okruzenje, prostor za nastavu). Nisam jos skroz sigurna sto cu staviti u njega, niti sam odnijela papirologiju alergologu, ali bit ce zahtjev za provjerom stolova, obavezno razredno pranje ruku nakon rucka i uzine, zabranu hrane u njegovoj ucionici za rodjendane i druge proslave i preporuku da razredna djeca ne nose pistacije i indijske orascice u lunch boxu. Trazila sam i da se aktivnosti u "boravku" obavljaju bez nagrada cokoladama jer su vise-manje bile u nekom trenutku u dodiru s orasastim plodovima. Mislim da su to vec ukinuli, iako nije sluzbeno jos krenuo u skolu.
On je stvarno prilicno jednostavan, sto se alergija tice. Za sestru se samo nadam da ce prerasti barem neke od alergija do polaska u skolu za tri godine. Inace, za sve ovo gore nisam do relativno nedavno ni znala da je moguce. Alergije na hranu su priznati invaliditet pa vrijede ista pravila kao i za neku drugu varijantu.