Citiraj:
VESLAJ
Mt.6,47-51;Palma,9.1.2002.
Uvečer, pak, lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru.
I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se.
A on im odmah progovori:"Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu .
Pogledajmo što se dogodilo ovim ljudima iz evanđelja, jer i nama se to prečesto događa. Našli su se u lađi nasred mora. Daleko od obale od koje su krenuli, daleko od cilja kamo su se zaputili. Prekasno za povratak, predugo do cilja. A beskrajno more svud okolo. Bez uporišta su i bez sigurnosti.
Totalno prepušteni ćudima mora. Beznadna situacija. I k tomu bila je duboka noć -"oko četvrte noćne straže".
Noć u svakom smislu, noć oko nas, noć u nama. Sve se zamračilo. Sve besperspektivno. I vjetar još navalio, i to protivan. Survava se na njih, onemogućava im plovidbu. Valovi se podigli da ih potope. No primjetimo:oni usprkos svemu muče se veslajući". Upravo zato jer su veslali, Isus im dolazi.
Veslaj i kad ti se ne vesla. Veslaj i kad ti se čini uzalud, kad ne znaš kamo veslaš. Veslaj, makar ti se činilo da se vrtiš u krug. Veslaj i ne sustaji.
I onda: Isus im dolazi, a oni misle da je utvara. Poznata kušnja...
U takvim nevoljama najteže nam je povjerovati da je Isus zbilja s nama. Pomišljamo da je utvara.
Kriknuše. Ote im se vapaj iz dna srca. Propela se gola i jadna ljudska egzistencija nekom moćnijem od njega. Iskonski je to ljudski čin, kojeg ovi moreplovci nisu kočili. Bila je to, zapravo, njihova spontana molitva.
I Bog ih je uslišao.
Začuli su one bitne njegove riječi:"Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
Uđe u njihovu lađu, a vjetar utihnu.
Veslaj i vapi i čut ćeš njegove riječi, ma u kakvoj noći, oluji i bespuću bio!
p. Luka Rađa