Kod nas je ista situacija s olovkama i gumicama - ponekad ih i doslovno pojedu, tj. izgrizu. Kupujem najmanje moguće gumice i pregledavam pribor 2-3 puta tjedno - to je sve što mogu učiniti.
Printable View
Kod nas je ista situacija s olovkama i gumicama - ponekad ih i doslovno pojedu, tj. izgrizu. Kupujem najmanje moguće gumice i pregledavam pribor 2-3 puta tjedno - to je sve što mogu učiniti.
dobro je meni kolegica s posla rekla da je mogla kupiti dionice Toza - koliko se nakupovala olovaka. Kod nas je isto stanje. S tim da mu ja ponedjeljkom dam barem 3 nove olovke.
A veli mi učiteljica da stalno traži olovku.
a koja im je to fora solovkama, šta rade s njima? :?
moj ima genetsku predispoziciju za gubljenje stvari, s obe stane, pa se nista tome ne cudim :mrgreen: . bit ce bolje oko 15e, nakon 30e ce opet krenuti nizbrdo :mrgreen: :mrgreen:
Bruse zube (tko ima)!
Moj stariji to nikada nije radio (tj. radio je u dobi od 5 godina - odviknuli smo ga na vrijeme), ali su mu drugi iz razreda znali izgristi olovke :x !
Mlađi je također pokušao grickati krajeve olovaka, pa mu sad kupujem olovke koje imaju gumicu na vrhu (Faber Castel Grip, trokutasta s gumicom). One koje nisu imale gumicu i bojice oblijepila sam krajeve izolir-trakom, pa mu više nisu fine! ;)
Snađi se, druže! Imamo i dvostruke bojice koje su šiljene s obje strane, takve isto "nejdu" u usta!
Gumice moji još nisu napadali zubima. Nadam se da im to neće pasti na pamet...
Blago vama, moja gricka i knjige :shock: !
A treba ih vratiti na kraju školske godine...
Sad smo u fazi "odvikavanja""...
Na olovke, gumice, bojice, itd., više ne obraćam pozornost... Nadopunim što fali i idemo dalje... Oguglala sam...
ja sam već kupila i nove tempere (kao one prve su stare- tako je rekla učiteljica, valjda sam ih kupila stare - samo nigdje je ne piše rok trajanja) i već treći komplet kistova.
popričala sam s učiteljicom oko knjige i ona kaže da se ne bediramo, ionako su s njom sad gotovi.
a gumice ne jede, briše šta i dio stigne, ili iz dosade briše po klupi :roll:
za olovke se ne bojijm, ionako ih šiljim samo ja, pa traju...
i kaže mi da on ima ogromne količine SMEĆA ispod klupe... ja ću poludit.
ali bar nema ušiju u školi
naši su prosli sva slova a sad su na broju 9
pocele su i ocjeen, al od sljedeceg tjedna ce biti pravo ispitivanje
naglasak je do kraja godine na savladavanju ciranja i pisanja
doma ne vjezbamo nista osim citanja, citamo sto stignemo, tj pokusavam uvesti da on cita sestri slikovnicu prije spavanja, ne bi li dvije muhe s jednim udarcem.... :mrgreen: najcesce zavrsi da ona zaspi a ja nastavim njoj citati, pa ja zaspim pa mm nastavi njoj citati....dalje ne znam :lol:
Sorry što ovako upadam ali ovo mi je upalo u oči pa želim malo prokomentirati.
Ne želim ulaziti u stručnost i informiranost vaše učiteljice, uostalom ne znam ju ali kao prvo:Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Ta čudna slova sa zavijutcima :) JESU HRVATSKO STANDARDNO RUKOPISNO PISMO i to već skoro 20 godina!!!
A komentar kako se na tome inzistira do 2. razreda, a kasnije više ne mi je zazvučalo vrlo nespretno i neprofesionalno. Naravno da će djeca razviti svoj rukopis, ali on mora biti temeljen na ovom rukopisnom pismu. I kada im tupiš kako moraju tako pisati kasnije se rukopis najčešće sroza, pa ne smijem ni pomisliti kako bi pisali da im kažem kako se od 3. razreda više na tome ne inzistira. ;)
Još malo oko pisanja: Sada, kada se uče pisana slova, SADA je vrijeme za driblanje pisanja. Tiskana slova su se učila isključivo radi čitanja, vidjeli ste da se nije (niti se smije) tražilo od djece pisanje malim tiskanim slovima, već samo velikim. (Kad se ja samo sjetim koliko sam se kao dijete patila s malim tiskanim a i g... :) )
Kako i sam naziv kaže, pisana slova su za pisanje i od završetka učenja pisanih slova pa na dalje sve što učenici zapisuju bi trebalo biti pisanim slovima.
Moj topli savjet za roditelje: ako vidite da dijete krivo piše neko slovo, npr. o odozdo prema gore i sl. ODMAH to nastojte ispraviti i u "kućnom" pisanju jer to će kasnije remetiti povezanost u pisanju pisanim slovima.
Ako mu je neko slovo komplicirano, ono se "razbije" na jednostavnije dijelove i tako uvježbava pokret. Isto tako dobro je (neobavezno) dati djetetu neka crta "federe", zavijutke, spirale i sl. Sretno svoj dječici s pisanim slovima jer znam da je za neke to prava muka! :*
baš
borimo se upravo sa slovom e
umjesto onog blago ukošenog slova, on napravi samo samo petlju, skoro simetrični zavijuci s jedne i s druge strane, da ne znam da radimo "e" ne bih imala pojma da je slovo
i "i" isto
٨
ovako nekako "i"samo za zavijutkom, na kraju
nikako da nakon vrha opet krene malo unazad-ulijevo nego krene odmah udesno
Lima, hvala na javljanju!
Ja osobno imam malo drugaciji pogled na pisanje. Mislim da driblanje rukopisa, pogotovo kroz pravila koja su de facto arbitrarna (i trebala bi sluziti za usmjeravanje, a ne za dosljedno inzistiranje na njima), nije toliko bitna stvar i da u tome, kao i u svemu, treba imati mjeru. Sigurna sam da ce i na rukopis, a pogotovo na djetetov razvoj u cjelini (sto je po meni puno bitnija stavka), pozitivniji ucinak imati manje tupljenja, a vise postivanja djetetovih individualnih sposobnosti i sklonosti. To je, koliko sam ja shvatila, bila i poanta nase uciteljice (zao mi je sto sam je neprecizno citirala).
kanga, jučer sam pogledala novu knjigu s pisanim slovima i meni su skroz čudna ta slova. npr. s, š i e. mi definitivno nismo tako pisali. ovo mi liči na talijanske rukopise. :/
bas je to, Cvijeta, komentirao i mm koji je dvije godine OS pohadao u Milanu
Ma razumijem ja to sve, vjerujte mi sve sam probala. Kada sam počela raditi nisam inzistirala toliko na tom krasopisu (da se razumijemo, ne inzistiram ni sada), kao, uvijek mi žao klinaca ali s vremenom sam vidjela da popuštanjem u nekim stvarima često djeci činim medvjeđu uslugu. Svaki put kad mi izađu učenici iz 4. razreda i kada vidim na što liči taj "njihov rukopis" uhvati me muka i ljutnja i zareknem se da ću sljedeću generaciju otpočetka driblati, pa onda opet isto :lol:
Pisana slova su takva kakva jesu i mi ne možemo (niti smijemo) djecu učiti drugačije, kada kod nas dolazi savjetnica obavezno gleda dječje bilježnice i rukopis i ako vidi da ne forsiramo taj, to nam je velika zamjerka.
OT (a možda i nije) Kad god se vratim s pregleda od svoje gin. pogledam u trudničku knjižicu i muka me uhvati jer apsolutno ništa ne uspijevam pročitati, kao da je pisano kineski. Jako puno odraslih ljudi koje znam piše katastrofalnim rukopisom i baš zato mislim da ipak treba posvetiti pažnju razvoju rukopisa. Prema mom dosadašnjem iskustvu, rukopis s vremenom najčešće ide "na gore".
Lima :love: , koliko god se ti trudila, bojim sa da neces izroditi lijecnika koji ce pisati citkim rukopisom :mrgreen:
N je sad na pisanom slovu m, teško mu ide spajanje slova, napravi to nekako šiljasto...
Baš sam sada provjeravala kakva su im slova(alfa početnica) i ista su kakva sam ja učila prije 30 godina. Možda to ovisi i o školi ili regiji gdje se kako pisalo. :/
Ja sam završila OŠ u Sarajevu.
ja mislim da na medicini imaju kolegij "Nečitko pisanje" :mrgreen:Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Problem je da će djeca koristiti ta pisana slova kao važan oblik komunikacije bar do mature, pa ako ne nauče koliko-toliko čitko pisati nastavnici će se namučiti sa ispravljanjem zadaća a djeca lako moguće biti zakinuta za ocjene jer se njihov uradak neće moći pročitati :/
Zgodno je primijetiti kako su upisi u zemljišnim knjigama lijepo čitljivi do sredine 20. stoljeća a onda slijedi raspašoj :mrgreen:
Za mene su pismeni ispiti na faksu uvijek bili veliko iskušenje. "Individualnost" rukopisa pojedinih studenata za mene je bila doslovno mučenje. I uvijek sam se pitala jesu li ikada vježbali krasopis.
je, je ali moj frend s faksa je uvijek dobivao bolje ocjene zbog svog krasopisa.
Moj F. se za sada trudi lijepo pisati ali nekd doma proizvodi "svoj" rukopis - to mu je neka fora. Na žalost, bojim se da će taj lijepi školski rukopis kratko trajati jer i MM i ja imamo užasne ( a nismo doktori).
Ja se slažem s curama koje misle da je to bitno - meni je baš drago da u školi uče lijepo pisati.
a ja pak, sa zaljenjem, ustvrdjujem da je moj sin prestao uzivati u skolskim obavezama, najvecim dijelom zbog opomena koje se ticu rukopisa.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
i ne mogu sebe uvjeriti u korisnost inzistiranja na krasopisu.
tuzno :(Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
A da porazgovaraš sa učiteljicom.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Moj rukopis je grozan, a kada se samo sjetim kako je moj tata lijepo piso - uvijek mi je drago kada doma pronađem nešto s njegovim rukopisom.
Moj pak sada mene pita kako se pišu pisana q, x,y i w - kao da ja to znam. Evo baš sam googlala i nešto mu pronašla.
Po meni je to jako bitno (zamislite da ste profesor koji mora ispraviti 150 zadaca u sto kracem roku, koliko umara citanje svrakopisa!), samo ne mogu uvjeriti Ledu, premala je da bi skuzila.
Do sada je pisala katastrofalno lose, mrzila je tiskana slova. Sreca da su sada pocela pisana slova, pa uziva u valovima i petljama, ali svejedno je zivcira kad je opomenem da nije u redu ako nije od crte do crte i slicno.
Eh, imamo i mi probleme s pisanjem... ali to me ne priječi da inzistiram na najboljoj mogućoj izvedbi.
Moj L ima određenih motoričkih problema zbog kojih piše drhtavo i grbavo. Stvar je pod kontrolom, dijagnoza postavljena odaaaavno - još prije škole, ali neke stvari ne možete "na silu" jer se vježbom ne poboljšavaju. Ipak, uvijek inzistiram na ČITKOSTI, ne toliko estetici, a o tome smo se odavno sporazumjele i učiteljice i ja. Npr. broj 6 i 0 moraju se razlikovati, jer inače eto trojke iz testa iz matematike!
Moj E je ljevoruko dijete i upravo je krenuo s pisanim slovima. Motorički je ok, čak iznad prosjeka. Pisanje ide relatovno dobro (ali sporo - do sad nije učio pisana slova) i isto tako ne popuštam kad kaže da to njemu ne ide... Vježbaj, pa će ići bolje!
Koliko god se činilo da nam rukopis nije bitan, ja ipak mislim da jest. I LIMA ima pravo, ako se u početku ne inzistira, s vremenom rukopis otkliže u totalnu nečitkost.
Koliko god se činilo da nam rukopis je bitan, ja ipak mislim da nije :mrgreen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
U zivotu sam se nacitala puno studentskih rukopisa (i jos me toga ohoho ceka), laboratorijskih dnevnika i mladih i starijih osoba, i sve sto mogu reci je da meni osobno niti najizazovniji primjerak s kojim sam se srela ne bi platio cijenu gnjavaze sedmogodisnjeg djeteta. Cak niti u slucaju da vjerujem da bi ta gnjavaza znacajno popravila stvar (sto ne vjerujem).
Moguce da se nasi stavovi razlikuju samo zbog nesporazuma oko toga sto tko podrazumijevamo pod gnjavazom :/ . Ja cu isto svom djetetu pojasniti prednosti citkog rukopisa i uciniti sve da on pozeli pisati citko. Isto tako, ukazat cu mu kako citkost svog rukopisa moze poboljsati, bilo da se radi o nekoj specificnoj sugestiji koju primjetim, bilo da se radi o preporuci za vjezbanjem. Po meni, dijete koje dozivljava istinsko povjerenje i postivanje od okoline, u svakom ce trenutku biti samo motivirano dati (i vjezbati za) svoju najbolju mogucu verziju. Neodmjereno inzistiranje na tome da se postigne vise od toga, na zalost, nije samo suvisno, nego i stetno (ne toliko za sam rukopis koliko za cjelokupni djetetov razvoj, sto se cesto smece s u uma u pretjeranoj zelji da se postigne neki pojedinacni cilj).
Evo nama je isto učiteljica na roditeljskom rekla da će oni već do 3. razreda razviti svoj rukopis, ali za sada se trebaju truditi pisati krasopisom. Ponukana raspravom ovdje o pisanim slovima išla sam pogledati u Početnicu i ja sam 99% sigurna da sam i ja u školi učila takva pisana slova ('72. godište). Najmanje se sjećam velikog pisanog slova S i Š, ali ostalih se sjećam.
Kod nas trenutno u razredu vlada šarlah, evo i Mia je od jučer na "bolovanju". Mislim da ćemo obje pošiziti nakon 10 dana ispisivanja sveg onog što su taj dan radili u školi. Jučer je pisala dobrih sat vremena bez prestanka (svako malo kukala da ju boli ruka, jer još uvijek dosta grčevito drži olovku), ja sam se iznenadila koliko toga oni napišu za jedan dan nastave+boravak.
Kako kome :) , moj pokojni djed je izgradio karijeru na rukopisu. Tako je lijepo pisao da su ga sa 14 godina uzeli da bude pisar u općini. (Otišao je u mirovinu kao ravnatelj Zavoda za socijalno osiguranje).Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Mislim, ako ćemo banalizirati, za x stvari možemo reći da nisu bitne ni vrijedne živciranja. Nije taj krasopis tolika stavka, no ono na čemu treba inzistirati je ČITKOST.
Ja se u potpunosti slažem da maltretiranje sedmogodišnjaka radi rukopisa nema smisla, pogotovo ako dijete to stvarno ne može i to mu predstavlja traumu.
Ali, kao i u svemu, ništa nije crno-bijelo pa imate one koji se jednostavno iz čiste lijenosti ne žele truditi. Osobina koja mi je na top-listi najomraženijih kod drugih ljudi je upravo aljkavost i mrzim je! Smisao pisanja (kada pišeš nekome) je čitkost, a uputiti nekome nečitku pisanu poruku mi čak ulazi u nepoštivanje onoga kome je upućena. Uz to, kao što znate, uvedeno je vanjsko vrednovanje za učenike četvrtih i osmih razreda. Znate li da se nečitki sastavci odmah eliminiraju?
Da skratim, u onim klincima koji sve, pa i ta pisana slova doživljavaju u stilu "ma dobro je to", bez da se malo potrude vidim tipa koji mi je pravio kauč, a on se raspao nakon par godina, tipa koji nam je lijepio pločice u kupaonici i 6 pločica zalijepio tako da šare idu u suprotnom smjeru, tipa koji je jednom prijatelju uvodio centralno hgrijanje i provukao cijevi kroz ormar... barem danas u Hrvatskoj imamo nebrojeno takvih slučajeva, a to je ono što mi kod nas generalno smeta.
E, LIMA, potpisujem svaku rijec. :)
Da se vratim na svoju prvasicu - dosli smo do faze kad ja dodjem doma s posla, a ona je vec napisala zadacu ili je upravo zavrsava! :D Ne mogu vam opisati koliko mi to znaci! Napokon je shvatila da je to obaveza i da je ne moze izbjeci!
Stvarno sam do nedavno mislila da to nikad necu dozivjeti i da cemo do kraja skolovanja domaci rad od cca pola sata pisati po 4-5 sati. Sada me samo upita ako joj nesto nije jasno, a ja joj onda otvorim knjigu i pokazem gdje treba gledati, jer smatram da je jako vazno da se nauci sluziti udzbenicima (to je sljedece na cemu radimo).
Glede ocjena, nije nesto posebno, ali uz puno rada ce vjerojatno i to doci na svoje.
Inače, samo da podsjetim da se u većini zemalja zapadne civilizacije (EU, USA itd.) molba ili prijava na natječaj za posao piše RUKOM. I taj rukopis je jedan od elemenata ocjenjivanja podobnosti kandidata.
A uz odgovarajući pristup sve to ide, baš u ovoj dobi. Time želim reći da ne treba banalizirati problem nečitkog rukopisa. Znam to iz iskustva.
Jučer sam se rastopila na informacijama - učiteljica mi je pokazivala testove i pismene radove koje je moj sin (drugašić, s motoričkim poteškoćama) napisao. Dijete ima sve odlične ocjene, a rukopis se po čitkosti više ne razlikuje od vršnjaka. Bravo dijete! :heart: I za gradivo, i za rukopis!
Ali prošle godine i učiteljica i mi doma radili smo s njim na tome, pažljivo i s mjerom (jer je fizijatrica rekla da ne valja ni pretjerivati). Nije bilo lako, ali dijete je uspjelo. Bilo je i smiješnih trenutaka, i još ih ima - npr. kad treba napisati odgovor na zadatak iz matematike, a moj sin tri puta prevrne rečenicu u glavi smišljajući NAJKRAĆI MOGUĆI tekst, da mu ne bude predugo za pisanje! :mrgreen: I polako mi silazi kamen sa srca - dijete je na najboljem putu da preraste svoje smetnje.
e, ovo mi je tako poznato! :lol:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
pa jedna je stvar inzistiranje na čitkom rukopisu, a druga je stvar krasopis. mislim da nitko ovdje se nije bunio protiv čitkog pisanja, ali meni je malo teško vidjeti smisao krasopisa - znači ta nakošena slova s viticama.
mislim, možda i to ima nekog smisla, samo taj smisao nije čitkost, već nešto drugo valjda što ja ne kužim :/
Smisao krasopisa je učiti oblikovati slova tako da se ona povezuju, što je osnova svakog čitkog i urednog rukopisa kasnije. Da mi sad tu ne bismo pričali o kruškama i jabukama, svakome je jasno da je kod rijetko kojeg djeteta ono što se teoretski zove krasopis, "krasno". Ali mora biti jasno i čitljivo. Ne mislim da se djecu traumatizira i da se slama njihova individualnost time što ih se uči pravilnom pisanju slova i potiče da se trude u tom smjeru. Smisao pisanja je u komunikaciji, a to znači da treba misliti i na onoga koji čita tekst.
Pitala ja za ovo i lani i ove godine dvije različite učiteljice. I obje se slažu - na tome se NE inzistira.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Jedna od njih rekla mi je da upravo te vitice omogućuju formiranje vezanog rukopisa koji je pretpostavka za brže pisanje. Ne znam. Nisam iz struke. Kad pogledate predloške za pisanje po različitim zemljama, "font" je različit. I pristup.... U Engleskoj se, mislim, kreće s malim tiskanim slovima, a pisana su drugačija...
Mi u osnovnoj školi nismo učili koso, nego ravno pismo (ja sam krenula u osnovnu 1968).
Ja sam naučila (doma od bake, u petoj godini) taj starinski "krasopis" (kosi skript s viticama) i mogu samo reći da to ostavlja trag i na mom današnjem rukopisu. A u školi i na studiju bila sam najbrža kad je trebalo "hvatati" predavanja. Daklem, ima tu istine... a da ne treba inzistirati - vjerujem da učitelji ipak imaju više iskustva (ni mnogi od njih nisu učili krasopis) pa sam prihvatila njihov stav.
Ovo s brzinom pisanja što kaže Peterlin potvđuje MM, on piše nekim hibridom pisanih slova i tehničkog pisma, ne povezuje slova i problem mu je brzo pisati
Možda je malo nesporazum oko terminologije, meni krasopis znači nešto komplicirano sa ukrasnim zavijucima, a ne obična spojena pisana slova (kosa ili uspravna, svejedno, čak mi se čini lakše pisati koso)
i da, vidim smisla u inzistiranju da se nauče standardno pisati (pri čemu standard prepuštam stručnjacima)
a za krasopis u gore navedenom smislu naravno nema potrebe
:love: :heart:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Peterlin, tako mi je drago zbog vas, pogotovo s obzirom na tvoj nesebični trud kao roditelja! Ma s takvim roditeljem dijete ne može fulati, nikako! :*
Isto tako mi je drago i zbog NataseM i njihovog napretka, baš mi je u tome najdraži dio rada s klincima od 1. do 4. razreda, unatoč početnim mukama, napredak je tako očit da ih je milina gledati!