nemoj se ljutiti, nije dovoljno samo pisati kako je dojenje dobro.
treba pisati i kako je ono drugo - ne-dobro.
nije"zlo", kako neki kažu.
i sva sreća da postoji jer bi bilo puno lošije da se nedojena djeca hrane neadaptiranim mlijekom, ali da je dobro - nije.
znam da ima majki koje ne doje i djece koja nisu dojena.
ne mogu reći da mi je žao zbog toga; žao mi je onih koje su htjele, a iz nekog razloga su morale odustati ili prekinuti... ili ni ne započeti.
ali, nije ni to najveće zlo na svijetu.
roditeljstvo i majčinstvo je puno više od dojenja i prehrane.
pa zašto ne uživamo u onome u čemu možemo.
a ono u čemu nismo uspjele, što nismo ostvarile, što nas je prevarilo... ostavimo iza sebe, djeca prebrzo rastu.