Printable View
ovo prolazim baš ovih dana i upravo tu vidim te kulturne razlike i da je jako teško (jer će rijetki to osvjestiti, kao što se vidi prema reakcijama i ovdje) ići onom koji to radi i objasniti zašto to zastraživanje, koliko god suptilno i možda dobronamjerno bilo, dugoročno nije dobro i ima posljedice.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Pa evo ja sam od onih koja mrzi to zastrašivanje, i ne provodim ga čak niti suptilno, toga kod nas u odogoju uopće nema, i moje dijete nema od ničega straha, ali svejednomislim da se tu otišlo ipak malo u krajnost i da se brkaju jabuke i kruške i smatram da razne "boleštine" koje pogađaju današnjeg čovjeka nisu samo posljedica odgoja, već i onoga što sam prethodno napisala.
slažem se s ovim, i mislim da na to jako utječe briga o tome što će okolina misliti o tome koliko svoje dijete imamo pod kontrolom.Citiraj:
vertex prvotno napisa
ja mislim da to zastrašivanje možda veći utjecaj ima na odnos samo s tom osobom koja zastrašuje, nego na stvaranje posljedica na psihu općenito.
evo ja s mamom imam lijep odnos, nije da nikad nisam dobila po guzi, ali svejedno možemo o dosta toga razgovarati, i recimo da je imala dosta razumijevanja i osjećaja zaravnopravnost prema nama, mada joj se to tu i tamo znalo obiti o glavu, ali mislim da je to nevažno naspram toga kakav odnos danas svi imamo s njom, i kakvom je osobom smatramo. činjenica je da je ona meni u većini idol kao roditelj, i koliko god je na van djelovalo da nam u svačemu popušta, to je zapravo razlog našem lijepom odnosu danas.
sve moje sestrične su dolazile kod nas, jer je moja mama dopuštala i buku i skkanje i svašta nešta što njihove mame nisu dopuštale jer su smatrale da radimo nered, a zapravo smo samo bili djeca i radili ono što je nered u granicama normale..i dan danas joj dođu na kavu i popričati.
što se tate tiče, s njim mi je i dan danas teško ostvariti nekakav normalan razgovor bez da se pokačimo.
on jednostavno ni dan danas nema osjećaj da smo odrasli.
metode odgoja su mu uključivale zastrašivanje, posramljivanje ili batine, bez puno razgovora i objšnjavanja.
i zaista nije bio neki bully, niti je bio takav svakodnevno, jednostavno nije znao drugačije. ali bez obzira na količinu i učestalost takvog njegovog odnosa prema djeci, vide se itekakve posljedice na našem odnosu.
i osjeti se tko te zapravo uvažava ne kao odraslog već kao dijete, a i tko te otepe jer si dijete.
možda najgori scenarij s njim je bio kada sam mu se morala na silu ispričati za nešto za što je zapravo on bio u krivu, ali nije to htio priznati.
on i mama su se svađali kasno navečer a ja sam došla ljuta jer će probuditi moju mlađu braću i rekla im da budu tiši.
mislim da se u životu nisam osjećala poniženije, ali progutala sam knedlu jer sam mislila da ću dobiti batina.
njemu je to vjerojatno bila sitnica, i vjerujem da nema šanse da bi se ikad tog sjetio ali ali meni je to odredilo sliku o njemu za cijeli život.
evo da na zadnji post nadovežem nešto na što sam baš naletila na faceu
"Loyalty can never be imposed by force, fear, insecurity or intimidation.
It is a choice that only strong spirits have the courage to make." Paulo Coelho
Mislim da se to pitanje presvlačenja poteglo kod svečane odjećem, haljina za šepurenje i ako djete voli tu haljinu zašto ju ne bi pripazilo i doma se valjalo u trenerci.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Moj stariji ide u školu, mada tri dana ima tjelesni i te dane ide u trenerci, dva ide u nekim hlaćama na gumb.
kad neku od tih trenerkica na tjelesnom podere, a padne i podere ili recimo mali su pa vole puzat u razredu ispod stolova (nevjerovatno koliko osmogodišnjaci puzaju:gaah:) onda tu trenerku zakrpam i preimenujem u kućno.
Drugo baka i ljubljenje, nije da ih tjeram ali ako vidim da su nakon što je baka ispunjila njihove želje oni ladno ustaju od stola onda ih pitam jel se šta kaže, ja mislim na zahvalu a oni su sami uveli grljenje i ljubljenje, doduše inače se vole grlit i mazit. I božesačuvaj da ih tjeram da okolo grle i ljube sve tetke i stričeve ali očekujem ako nekom uđu u kuću da makar klimnu glavom.
Idem čitat dalje.
Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta :mrgreen: ).
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo.
potpis na vertex, premda mislim da nije ni nerealno to što ina piše, jednostavno svaka civilizacija ima svoje uspone i padove
ali naša civilizacija neće pasti pred Kinezima zbog toga što smo mi predobri i prefino odgojeni,
niti zato što naša djeca imaju premalo bulinga u životu
i čak i kad bi bilo tako ne bih odgojila djecu da postanu ratnici
mislim da se tu ionako ne može puno promijeniti
odgojila bih djecu da prihvaćaju promjene i da nađu svoje mjesto u svijetu kakav jest
ne volim odgojne metode koje proizlaze iz straha i paranoje
niti razmišljam o opstanku rase
kaae - dobar post, treba možda razmisliti i iz koje pozicije piše autorica
i to što smo se mi uspuhali oko tehničkih detalja, gdje bi stigli ako naša djeca ne bi pozdravljala i slično, zapravo je promašaj (premda zabavno, bar neka tema da živne :) ),
poanta bi bila da svatko razmisli sam za sebe ne skriva li se u obrascima komunikacije s djetetom nešto što smo naslijedili od svojih roditelja, što je odraz naše nemoći i neiskrenosti u odgoju,
i što bi se dalo, ako se osvjesti, lako zamjeniti s konstruktivnijim metodama
Da, i meni je Kaaein post osvijestio da sam se uspuhala oko izraza koji uopće ne mora biti shvaćen tako doslovno.
Što i dalje ne mijenja moje mišljenje o sadržaju, formi dajem kredita, ali to je to.
uopće ne mislim da je promašaj, između ostalog, zanemariti postavku da je zdrava prehrana manipuliranje djetetom
a ovo s čim smo se složili da je loše - fizičko kažnjavanje, zastrašivanje djece - nije nešto što smo prvi put pročitali u tom članku
stoga se "uspuhivanje" ne odnosi na to
i Svimbalo je odlično sročila svoje mišljenje u jednoj jedinoj riječi na početku rasprave :mrgreen:
slažem se.Citiraj:
vertex prvotno napisa
to me podsjeća na one spike od nekad kad su se djeca "čeličila" i odgajala da bi se mogli jednog dana nositi sa ovim okrutnim svijetom!:lol:
naravno da ovdje nije riječ o tom ekstremu ali opet, i ovako i onako nijedan normalan prosječan roditelj ne može uvijek paziti dal će ispasti "bully" ili ne, tako da im neće sigurno faliti spoznaje da nisu "veličanstvo" i da ne može sve biti po njihovome.
Ne treba ići u ekstreme, ali činjenica je da jako puno ljudi u današnje vrijeme odgaja mimoze, i muške i ženske. I ne samo danas, i u mojoj generaciji je brdo takvih.Citiraj:
anasti prvotno napisa
Moje su isto mimoze na kvadrat ali ih učim da to ne budu, ako ništa drugo primjerom, i ne odobravanjem takvog ponašanja.
pa nravno da ne treba ići u ekstreme ni na jednu ni na drugu stranu.
usput, što ti smatraš pod mimozom? primjer
Sedam stranica nema šansi da u komadu progutam, samo brzi prelet, a dodat ću komentar potkrijepljen iskustvom iz rl.
Susrela sam se s djecom najmanje desetak sudionica ovog foruma (a to je puno djece) i nikad, nikad još nisam među njima vidjela nikakav ekstrem od djeteta, nešto što bi ukazivalo da sa živcima i pristupom tog roditelja nešto opako nije u redu.
Dapače, redom su to opuštena, prirodna, normalna, i u svemu tomu pristojna djeca (po onom društveno uobičajenom - "pristojno, odgojeno" dijete).
Neko življe, neko tiše, neko sramežljvije, ali, sve u svemu, općenito super.
Mislim da, bez obzira na primjenu, manje ili više dosljednu, jedne, dvije ili deset "pametnih" odgojnih metoda, samo ovo što čovjek čita, priča, razmišlja, preispituje samog sebe, itekako se dobro odražava na našu djecu.
Nismo roboti i nema šansi da svi primijenimo bilo što na isti način, čak ni iste metode oko kojih smo se svi složili.
No, tu temeljnu nit, da stvarno razmišljamo kako da jednostavno ne uništimo ni djetinjstvo ni budućnost naše djece,
da ne stvorimo ustrašene jadnike, ali ni bahate egocentrike, ako pratimo tu temeljnu nit, bit će dobro.
Nisam se došla ulizati onima na koje se to odnosi, a i nisam naivna da idealiziram, vidjela sam, itekako,
i na vlastitoj koži (i vlastitoj kući:mrgreen:) višekratno doživjela sasvim suprotne primjere. Bolje da ne detaljiziram, ali među rodbinom, znancima i susjedima doživjeh svašta i masu puta sam pomisila da će valjda nekako, sa zrelošću, ta djeca ipak izgurati život, da će na kraju biti koliko-toliko normalni (mislim, uz takav odgoj, tj. njemu usprkos).
Eto toliko, nemate se oko čega brinuti, samo filozofirajte dalje. :-)
ima negdje nekakvo istrazivanje koje govori da su za odrastanje bitni 50% geni i 50% okolina tj. da je roditeljski odgoj nebitan. ako govorimo o prosjeku, ne o slucajevima zlostavljanja i sl. znaci moje dijete ce vise manje biti onakvo kakvo bi bilo da ju odgajam ja, vertex ili nena jabuka. :)
eto, a mi se dzaba patimo :mrgreen:
Po mom iskustvu, to im istraživanje nije baš nešto.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ovo za tebe i vertex kao primjere još se mogu složiti, ali
bome za ostale ljude ne.
Ti očito nemaš živopisnu rodbinu?:mrgreen:
A šta je "okolina"? Prosječna godišnja temperatura zraka? Sumnjam da kućanstvo i ukućani ne spadaju u okolinu.
Eventualno bi moglo imati smisla ako hoće reći da od direktnih odgojnih poruka i nastojanja, više utjecaja imaju indirektne poruke.
Primjerice, ako se dijete prisiljava da podijeli igračku, ono nauči da je u redu prisiljavati, a ne da treba dijeliti :lol:
Ajde emso... pa valjda smo i mi neki faktor u toj okolini vlastite djece :mrgreen:
:lol: :lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Slazem se s vertex, svrstavam se u okolis :mrgreen:
:lol:, parim lik iz reklame B.neta. Ne znam što ti uopće reć' na ovo, osim da sam ja daleko od toga i da sam očito složila lošu nanizanku ako je moj odgojni stil ispao "čačkalica". Ali - stvarno su duhovita, kapa dolje, baš si me nasmijala.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Mislim da to istraživanje na koje se emsa poziva nije usmjereno na takve detalje kao što je dijeljenje igračaka :mrgreen: nego se gledaju neke općenite karakterne crte, odnosno osobine ličnosti, koje se nasljeđuju u određenim kombinacijama.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Čula sam i ja za to (i za slična istraživanja), i obično me bacaju u bed jer mi je jasno da se mogu obrisati s ovom ili onom odgojnom metodom, odgojit ću mimozu tako i tako :mrgreen: Ja mogu samo moderirati u nekim detaljima.
Primjeri iz okoline, ljudi koje poznajem:Citiraj:
anasti prvotno napisa
-kad odrasla muška osoba ne može napravit malo prosječno zahtjevan fizički posao jer mu je preteško
- kad netko vrišti kad vidi pauka
-kad odrasla osoba u bolnici radi drame jer joj treba krv izvaditi a ona se jadna boji igle
-kad roditelji srednjoškolca voze u školu da ne bi hodao 2 km
-kad mama trči doma da bi sinu od 35 godina nešto skuhala da ne bude gladan
-kad studentica ide u drugi grad na studij a baka se preseli s njom da joj ne bude preteško
To su meni primjeri odgoja suprotnog "čeličenju" a čini mi se da je toga puno više.
a ja znam za hrpu istzrazivanja koj agovore upravo suprotno - puno manji utjecaj okoline nego bliskih osoba/roditelja. Istrazivanja djece adolescentske dobi (kada je utjecaj prijatelja jako vazan) govore da utjecaj prijatelja/okoline postaje vazan ako adolescent nema dobar odnos s roditeljima. Ako ima dobar odnos onda ce ipak prevladati taj utjecaj a ne utjecaj npr. vršnjaka (ovo se posebice odnosilo na neka negativna ponašanja, ovisnosti i sl.)
:lol:Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Joj, hvala ti što si ih nabrojila. Znam da ima još toga, ali ne bih se sama sjetila baš primjera.
Ako tko nije shvatio, meni ovo sve ide na živce i ne bih slušala nikakva "suvisla" objašnjenja za ovo.
Pristojno njima u facu ne bih komentirala ništa jer to je njihova stvar i njihov život i zaista me se ne tiče, ali u krugu meni bliskih ljudi rekla bih samo - idioti.
Veseli me ovo pročitati :)Citiraj:
Bubica prvotno napisa
-A. je nekidan po suncu odvezao 9 dupkom punih karioli s lišćem agave i granama oleandra (pazite, taj je čak i otrovan! :D ) uzbrdo nekoliko stotina metara i sam istovarioCitiraj:
Sirius Black prvotno napisa
-manji pauci mojoj djeci šetaju po rukama, a veće (dlakave smeđe, koji žive u travi) skupe lopaticom i izbace iz kuće.
-kad vade krv, gledaju u iglu jer vole znat šta im se radi i ne vrište. Ali jesu u nekim situacijama, recimo A. kad je imao s 4 godine dvije uzastopne operacije i milijun bockanja te osoblje koje nema takta s djecom (valjda zato što nemaju vremena za mimoze :D)
-prošle godine su se sami vraćali iz ljetnog kampa njih dvojica, i 15:00, po puklom suncu, otprilike taman dva kilometra
-za ovo ostalo su premali da bih komentirala (možda samo da će si D. danas sam napravit kajganu kad se vrati s kampa, ali vraća ga ipak baka, predaleko mi je da ide bez brata)
Nadam se da dovoljno maltretiram svoju djecu :D.
Slažem se da ima toga. To je posljedica prezaštićivanja djece te (svjesnog ili nesvjesnog) zadržavanja djece pod roditeljskom kontrolom i u ovisnosti o roditelju. Ne slažem da su stvari u kojima se u članku pisalo ono što vodi ovome.
Ja uopće, iskreno, ne mislim da je tvoj odgojni stil "čačkalica" :lool: . Mislim da iz nekih razloga ova tematika pada na drugačije tlo kod mene i tebe i da izaziva drugačije asocijacije, a mislim i da se ne udubiš u nijanse (ovo računam da mogu napisat, kad sama kažeš da površno čitaš :mrgreen: ).Citiraj:
ina33 prvotno napisa
odmah sam znala da je ina ta koja se boji kineza :lool:
jer upropaštavamo djecu juulom :mrgreen:
znam za nekoliko primjera gdje je okolina, utjecaj vršnjaka i u lice doslovce spasio stvar. s munjenim roditeljima. ok, i u odrasloj dobi malo geštalda :mrgreen:Citiraj:
Bubica prvotno napisa
eh, upravo to. zamolit ću prijateljicu da mi nađe link. :) nema to veze toliko s adolescentnima i sl. ako se ne varam.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ja inu vidim u konstantnom strahu da preblago odgaja curu, da nije dovoljno stroga i da nije dovoljno autoritativna i da će odgojiti neku malu divljakinju iz knjige tog njemca.Citiraj:
vertex prvotno napisa
i svaki put kad nešto maloj popusti, ili kad joj da da nešto kompetentno odluči, njemac se pojavi i, kao u onom nekom filmu s m.streep, lupa po ininoj glavi s tavom. :lool:
a u biti, kad malo bolje razmislim... možda vi to i ne želite znati :lool:
Ja uopće nemam sumnje da se s osobinama ličnosti rađamo. Za to mi je dosta pogledat svoju djecu, svaki od njih je svoj i drugačiji.
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ma, knjigu sam dobila od frendice iz ST-a koja je, nakon prvotne "ljubavne afere" s attachment parentingom i "Rodama" pročitala tu knjigu, koja joj je kao otvorila oči oko "modernih pretjerivanja". Po mom mišljenju, ta frendica ionako, kao niti nitko od nas, ne može pobjeći od "Rode u sebi" :angel:. I svi isto odgajamo. Ovo da se baba seli sa studenticom... to je meni teža patologija, koje je oduvijek bilo. Kad razmišljam o svom odgoju, sjetim se onog luđaka iz Američke ljepote, onog filma di onaj neki luđak, prikrivreni homić, svog sina umjetničkog freaka nastoji dat u vojničku akademiju, govoreći "you need order, you need structure, you need discipline" :mrgreen:. Uz premiještanje čačkalice s lijeva na desno, ups, s desna na lijevo. I bižeći od Kineza koji nadiru posvukud. Ne da imam išta protiv Kineza, Brazilaca, Indijaca itd.
Edit: ja se šalim, ako nekom nije jasno.
Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Veliki X.
To ništa ne mijenja na stvari glede odgoja.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Svi se rađaju s određenim biološkim potencijalom, koji uključuje sve, tjelesne predispozicije, inteligenciju, karakter, temperament...to znamo svi s više djece, koliko su posve različiti.
Pa opet, taj se osnovni, sirovi materijal, donekle različito modificira u različitim okolnostima.
Npr.,neki rođeni emotivac, kod prepopustljivog odgoja, može izrasti u stvarnu slabost, vječno jadikovanje, cmoljenje i traženje potpore, ili pak kod nasilnog "čeličenja" može otići u povučenost, depresiju, kasnije silnu netrpeljivost prema takvim roditeljima...
Navodim samo krajnosti, emotivac u svojoj biti to uvijek ostaje, ali pristup prihvaćanja i ohrabrivanja "ti možeš" ili "ti si ok" ili "ti možeš biti ti, pa i onda kad se prilagodiš određenim pravilima i normama, ne moraš izgubiti sebe" , "nemoj odustajati" i sl..., može izvući ono najbolje iz svake osobine.
Isto vrijedi i za malog prgavca, ili malog filozofa, bit osobe će ostati ista, ali dijete može naučiti da to što ono jest shvati kao nešto normalno i dobro, nauči svoje prednosti i nauči kako ih ispravno koristiti, a ne da cijelo vrijeme ističemo njegove mane i
onda kao da baš samo to vidimo i samo na tomu "radimo".
Emso daj linkove.
kao majka dvije djevojcice kojima vrlo slicno pristupam u odgoju - mada je svaka u svoje vrijeme u drukcijem okruzenju (jedinica i sestra potom) - no njihov temperamet, to je toliko vidno razlicito i ocito jos od prvih dana. Pri tome jasno vidimo koje su crte moje a koje tatine i kako se to zanimljivo iskombiniralo. Skoro ko fizicka obiljezja. Tako da pocinjem vjerovati i ja da je vecina toga genetski determinirana a mi mozemo sa svoje strane to brusiti i usmjeravati ali uvijek ce jedna biti vise poput tate po svojoj ukupnosti a druga poput mene, barem se sada tako cini.
Ova me tema zaintrigirala bas i totalno sam non-bully sama s djecom na moru u pms-u - sto mi nije lako a s druge strane sto sam ja vise non bully to su one vise bully medjusobno i prema meni pa cemo vidjeti do kad ovako :D
a šta će ti link pomoći?Citiraj:
Lucija Ellen prvotno napisa
samo ti kreni s bulingom :oklagija:pa da vidiš bubice:coffee::mrgreen:.
Za početak jedno oštro i nedvosmisleno - Dosta!
Teorija ima razlicitih, jedna npr. govori da se rođenjem razlikujemo po tome kako reagiramo na podrazaje, neki su osjetljiviji neki puno manje. Isto tako, od rodjenja se djeca razlikuju po prilagodljivosti, zatim po nacinima na koji reagiraju na druge ljude, neki su vise neki manje orijentirani na druge...sve ostalo se nadogradjuje i formira tijekom odrastanja i u razlicitim interakcijama.
Druga stvar koju smatram cistim mitom je tvrdnja da svoju djecu odgajamo na isti nacin. Mislim da je to nemoguće pa makar se i trudili. Djeca nam naprosto svojim karakterima različito odgovaraju, osim toga odgajamo ih u razlicitim zivotnim situacijama, u vise ili manje zahtjevnim situacijama...Tako da bi meni opet bilo tesko čvrsto tvrditi da je li neko ponasanje mog djeteta posljedica njezinog/njegovog temperamenta ili je pak posljedica naših (dijelom drugačijih) reakcija na to ponašanje.