Neznam kako da vise zivim...

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Apsolutno je točna informacija.
Pitaj bilo kojeg psihijatra.
Meni su to tri različita doktora rekla, od toga jedan koji radi u Centru za krizna stanja na Rebru i četvrta, psihijatrica- moja sestrična s kojom mogu pričati o svemu i kad poželim.

---

Koma.
Kao da su ljudi strojevi pa rade po dijagramima.
:-(

Zalovanje je individualan proces i vrlo je neumjesno davati ovakve komentare.

Sve ima svoj rok trajanja.
Kažu za zaljubljenost-ljubav tri godine, i kako ja svog muža volim 23?
Zato jer se to s vremenom mijenja.
Ali htjeli vi to priznati ili ne, ni jedna ne voli svog muža isto sada kao i kad se tek zaljubila u njega.
Isto je sa svim vrstama osjećaja.
Aktivni period žaljenja jest šest mjeseci, nakon toga osoba žali i dalje, ali počinje jesti, spavati...počinje dolaziti k sebi, ako to izostane, osoba treba stručnu pomoć jer znači da je u depresiji.
Ne ulazim u domenu psihologije i ne omalovažavam iako sam je i sama slušala i polagala i zapravo jako volim psihologiju, ali mislim da su psihijatri ipak potrebniji da ne kažem stručniji u slučaju da se žalovanje ne smanjuje.
Centar za krizna stanja na Rebru je odlično mjesto gdje se može doći bilo kada i bez uputnice i gdje radi odličan tim liječnika koji će sigurno pomoći, ali moram naglasiti da oni očekuju da se uključi obitelj pa će tako sigurno doktor kontaktirati npr. muža ako nije došao sa ženom i sl.
To nisu ni male, ni jednostavne situacije.
Treba ih liječiti, treba potražiti pomoć, a filozofiranje u rukavicama preko foruma neće popraviti stanje. Dapače, vrlo je neumjesno.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Sve ima svoj rok trajanja.
Kažu za zaljubljenost-ljubav tri godine, i kako ja svog muža volim 23?
Zato jer se to s vremenom mijenja.
Ali htjeli vi to priznati ili ne, ni jedna ne voli svog muža isto sada kao i kad se tek zaljubila u njega.
Isto je sa svim vrstama osjećaja.
Aktivni period žaljenja jest šest mjeseci, nakon toga osoba žali i dalje, ali počinje jesti, spavati...počinje dolaziti k sebi, ako to izostane, osoba treba stručnu pomoć jer znači da je u depresiji.
Ne ulazim u domenu psihologije i ne omalovažavam iako sam je i sama slušala i polagala i zapravo jako volim psihologiju, ali mislim da su psihijatri ipak potrebniji da ne kažem stručniji u slučaju da se žalovanje ne smanjuje.
Centar za krizna stanja na Rebru je odlično mjesto gdje se može doći bilo kada i bez uputnice i gdje radi odličan tim liječnika koji će sigurno pomoći, ali moram naglasiti da oni očekuju da se uključi obitelj pa će tako sigurno doktor kontaktirati npr. muža ako nije došao sa ženom i sl.
To nisu ni male, ni jednostavne situacije.
Treba ih liječiti, treba potražiti pomoć, a filozofiranje u rukavicama preko foruma neće popraviti stanje. Dapače, vrlo je neumjesno.

---

a ti si izgubila dijete pa iz osobnog iskustva pišeš?? ako nisi, onda oprosti, ali ti filozofiraš!
psihijatri su doktori medicine, sa specijalizicijom iz psihijatrije, čitaj između redaka - svrstavaju ljude u tablice!
a to tako baš i ne ide u ovom slučaju! svaki čovjek ima svoj način prolaženja faza žalovanja, nekome treba duže, nekome kraće...
također, gubitak djeteta spada u nešto najgore što čovjek može doživjeti, to nije nešto prirodno pa da eto tek tako se pomiriš s tim...

također samo pisanje ovdje na ovom podforumu, samo saznanje da nisi jedina, da te netko razumije o čemu pišeš puno pomaže
i uvijek će se naći netko tko te može uputiti u pravom smjeru...ali ponovo smatram da to može samo osoba koja je i sama prošla istu stvar...
ja osobno sam svojim iskustvom (što vezano za birokokraciju, što psihološki) pomogla dvjema djevojkama i neizmjerno mi je drago zbog toga da sam im olakšala bar malo o tom trenu...

U mojem potpisu nikad nećete pročitati što sam izgubila, koliko i kada, ali to ne znači da ne znam o čemu pišem.
Boxica, ne napadaj me i ne provociraj.
Moj prvi anđeo bi sada imao 25 godina, toliko o tome.
Psihijatri su liječnici koji liječe ljude.
Zar je to tako teško shvatiti?

Tanci, nije tesko shvatiti i sigurno nije zdravo prepustiti se bolu i dopustiti da upravlja nama i nasim zivotom.

Ali moras shvatiti da ne tugujemo svi na jednak nacin i jednako dugo.

Moj je prvi poriv bio da se bacim na posao (odmah sam pocela raditi) i spavala sam dugo, dugo, dugo... klasicni simptomi su dosli puno puno kasnije i otrijeznjenje je bilo bolno.

Isto moras shvatiti da nisu ni sve situacije jednake. Ja sam davno unaprijed znala ishod kod svog djeteta i mogla sam se oprostiti od nje i donekle pripremiti, ali Adrijanova mama je lijecnicima predala pravo - zdravo dijete na rutinsku operaciju. Sok od gubitka i iznenadne boli sigurno su puno veci i jaci, a jos kad pridodas hormone, cinjenicu da je to bio postporodjajni period, dojenje...

Naprosto je okrutno reci - hej, moras ozdraviti u roku od 6 mj. A da je neumjesno podrzavati nekoga u utapanju u boli - isto se slazem.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Žao mi je što toliko patiš pa ću ti reći da je normalan period žaljenja do 6 mjeseci nakon nemilog događaja.
Sve duže i dalje je depresija, a depresija je bolest i treba ju liječiti..

---

Tanči, nemoj se ljutiti, a što je onda ovo paušano postavljanje dijagnoze?
Izrečeno unutar 6 mjeseci od gubitka. Zato jer su tri psihijatra to rekla?

Mislim da se nitko od nas tko nije roditelj anđela ne smije osjećati pozvanim govoriti o tome koliko taj proces traje i kako treba izgledati, posebno ne stavljati granice.

Oprosti, Adrianova mamice, zbilja nije ok da se na ovoj temi raspravlja o tome koliko je normalno žalovati i koliko nije, ali ovaj citirani post me je zabolio, iako nema veze sa mnom.

Uopće me niste shvatile.
Niti malo.
Vadite mi riječi iz konteksta i secirate.
Nemam snage za dalje, odoh...

Ja mislim da je numjesno raspravljati ovako na ovoj temi
Otvorite novu temu ili sto vec, jer ovo je Adrianova tema

AdrianovaMamice :heart: nadam se da ce ti s vremenom ipak postati malo lakse

Ja mislim da ste krivo shvatili Tanci. Mislim da ne htijela reci da ako je zalovanje i nakon 6 mjeseci razarajuce svakodnvno, razarajuce za dnevno funkcioniranje, da treba potraziti pomoc. I to je u redu- u krajnjoj liniji da osobi koja pati bude lakse. I mislim da su psihijatri dobar izbor. I ne znam kako tocno imaju razlicita gledanja na stvari od psihologa (?).
No naravno da su to samo nacelni okviri i da nitko ne ocukuhe da se u 6 mjeseci eto prestane zalovati i gotovo. Adrianova mamica, zao mi je zbog tvog gubitka.

Neznam sta da vam kazem.. Moj zivot ne stagnira, nego ide svaki dan novi dan.. u zadnje vrijeme uvijek nesto neda mi ni da se 5 min odmorim. Neki su dani laksi, neki tezi, neki zivcani, neki smireni.. Ja i jedem i spavam i cistim i perem i peglam, kuham i radim nered, radim sve sto treba, nisam zavucena negdje u mraku u kutu sobe. I boli me sto mog sina nema pored mene, i raduje me ova nova beba u meni.. Nosim se sa zivotom onako kako znam, onako kako mi je dato.. Moj sin umro je prije 5 mjeseci, imao je 2 mjeseca i 11 dana, do trena kad je umro bio je zdrava i normalna beba. I onda mi je odjednom samo otrgnut iz mog narucja.. I ako cu nekad bit bjesna mislim da imam svako pravo na to.. i ako cu nekad plakat mislim da imam pravo i na to, i na svaki drugi osjecaj..

Naravno da imas. Drzi se!!!

:heart:

AdrianovaMamica, imaš sva prava da budeš tužna i bijesna i sve što želiš i koliko god želiš.

Od smrti moje beba prošle su duge godine, a tuga je uvijek tu. I nitko mi ju neće zabraniti, iako nitko ne želi pričati o njoj, i nikad nisu ni htjeli. Naravno da je tuga lakša kako prolazi vrijeme, i kako sam rodila drugu djecu, no ja se nikad nisam vratila u ono bezbrižno stanje duha u kojem je smrt djeteta nešto nemoguće.

Nova beba u naručju puno olakša tugu. Bit će bolje, AdrianovaMamice, svaki dan sve bolje, ali plač neće prestati, a potakne ga neka sitnica kao podsjetnik ili neki datum.

Čitam temu i suze mi idu pa izračunam da moja bebica danas ima 2 mjeseca i 11 dana. Godina i 8mj je prošlo od gubitka mojih anđela. I dalje me uhvati tuga i zaplačem zbog njih ali nisam depresivna. Naučiš živjeti s tim... Silno ti želim da ovo malo biće koje nosiš pod srcem unese u tvoj život radost i veselje.

Moj mali anđeo danas je navršio 8 mj gore negdje među zvijezdama... Zauvijek si u mom srcu bebo moja <3

Citiraj:

---

AdrianovaMamica prvotno napisa

Moj mali anđeo danas je navršio 8 mj gore negdje među zvijezdama... Zauvijek si u mom srcu bebo moja <3

---

:heart:

:heart:

:love:

Citiraj:

---

AdrianovaMamica prvotno napisa

Moj mali anđeo danas je navršio 8 mj gore negdje među zvijezdama... Zauvijek si u mom srcu bebo moja <3

---

:ghug::heart:

:heart:

:heart:

:heart:

:ghug:

:love2::heart:

:heart:

Ljubi mama zlato svoje, 10 mj punis danas, da si bar tu na jedan dan, da ga proslavimo skupa, a kad otkuca ponoc ti se vrati svome nebu..

:heart::love:

Citiraj:

---

AdrianovaMamica prvotno napisa

Ljubi mama zlato svoje, 10 mj punis danas, da si bar tu na jedan dan, da ga proslavimo skupa, a kad otkuca ponoc ti se vrati svome nebu..

---

:heart:

:ghug:

:love2:

<3

:ghug::heart:

:'(

moja sucut :hug
gdje se to desilo ? u kojoj bolnici ?sta su ti rekli na kraju sta je bio uzrok ?

U Klaicevoj, kazu da preko 10 god tako nesto im se nije desilo.. Kako se kasnije naknadno saznalo i reklo, imao je preveliko srce i zadebljanje stjenke aorte i da je cudo da je zivio i toliko. Da se moglo desit da umre i kod kuce, ali lako to reci njima tako kad vec aparat dise za njega. Kad nije napravljen pregled kardiologa prije operacije, dali je obvezan neznam, ali u nekim se bolnicama radi koliko sam saznala. Kao dijagnozu samo su naveli sumnju na williamsov sindrom, ali nisu potvrdili, sto mi je bezveze, ako se nalaz cekao 4 mj da oni nisu mogli obavit i tu pretragu. Sta meni vrijedi sumnja.

ma koma :(

Kako nam se drzis?sto kaze obitelj na novu trudnocu?bebu cuva vas mali anđel. :)

Pa dosta dobro, uvijek se potkrade neka suza.. bas mi je mm prije 2 dana rekao za kavom kako vidi da sve to lakse podnosim i sl. Da je to vjerojatno zbog naseg malog B. koji nam raste. A obitelj, svi mi cekamo taj dan da ga upoznamo napokon, a ja sam vec nestrpljiva, trbuh mi je ogroman, onakav koliki je bio prosli put mjesec pred termin, a sad jos imam 3 i pol. Obavili smo i pregled bebinog srceka, i sve je u redu, pa sam mirnija, ali ja jos cekam onaj pregled srceka po rodenju.

Bas mi je drago :)
Biti sve ok.i te suze su skroz ok.
Zelim vam svu sricu da uzivate.

:heart:

tuga će uvijek živjeti negdje u kutku srca ...neka je sve ok, želim vam puno sreće da sve ide po školski <3