Ja sam napisala što je za mene pošteno, a što pravedno (dobiti jednako ili više dobije kome više treba). U mom slučaju niti je pošteno, niti pravedno pa mi i dalje nije fer. Što ne znači da u tvom slučaju nije fer.Citiraj:
anabeg prvotno napisa
Printable View
Ja sam napisala što je za mene pošteno, a što pravedno (dobiti jednako ili više dobije kome više treba). U mom slučaju niti je pošteno, niti pravedno pa mi i dalje nije fer. Što ne znači da u tvom slučaju nije fer.Citiraj:
anabeg prvotno napisa
A gle rnjuska, ja sam dobila zemljiste isto kao sto ces i ti vjerojatno dobiti. A novci za kucu mi nisu darovani niti su sa neba pali. Ja svog muza i djeca svoga oca ne vide po pola godine (u godini dana)da bi mi pristojno zivjeli. Digli smo kredit i eto ne guramo se u 2 kvadrata.Citiraj:
Rnjuska prvotno napisa
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Ovako možete do sutra. Postupak je nefer jer je iza leđa, korištena je ciljano zakonska mogućnost kojom se isključuje potpuno drugo dijete i tu je kraj priče.
Na Rnjuski je da se postavi kako zaključi da je za nju najbolje.
anabeg nisam ni tvrdila da ti se kuća sama stvorila. Samo kažem da sit gladnom ne vjeruje ili obratno. i moja djeca malo vide tatu. Danas se mora raditi po cijele dane da se preživi. Samo kažem da nisi u istoj situaciji i iz tvog ugla su neke stvari nebitne i nezamislive, ili logično dati bratu više. I slažem se da kome treba i dobije više. Ali ne mislim da mom bratu treba više. Stoga to nije isto .
Vjerujem da nas se pita: Biraj kuću ili rodbinu, 99,99% bi izabrali rodbinu.
Dal bi moj brat bio ljut to ti ne mogu odgovoriti, to bi trebala pitati njega. Ja na to ne bih ni pristala, pa govorim ti da se ja danas sutra odricem dijela kuce u korist brata. Moja majka to tako ne bi ni dijelila. I zasto uporno odbijas shvatiti(i ostatak ekipe) da ja NE MISLIM da je cijela tvoja situacija pravedna, pogotovo nacin na koji se sve odvilo..nego pisem o tome da nije uvijek slucaj da se sve podjeli na jednake dijelove i da je nekad bolje prihvatiti manje i biti u miru. Ako se ti mozes i zelis izboriti za vise samo naprijed. To su tvoje odluke. Ti i dosta drugih ste se postavili kao da ja tebe krivim za nesto ili podupirem tvoje roditelje jer su tako postupili, a to uopce nije tako, niti blizu. Ako je moje misljenje da se ja ne bih nikad odrekla brata i majke zbog zemlje i kuce to ne znaci da u potpunosti ne shvacam tebe i tvoju situaciju. A razgovor sa roditeljima obavi, pa taman samo potvrdila sve svoje najgore sumnje, sl ces barem biti nacisto sa svim, nez sumnji jel ovsko il onako, jel zbog ovoga ili onoga.Citiraj:
Rnjuska prvotno napisa
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
To sam i ja rekla. Sam početak je nefer i sve dalje (zemljište, kvadrati i sl.) je nebitno. Možemo filozofirati do sutra. Svaka situacija i pozadina je specifična. Sam početak ove situacije je čvor. Što je poslije nije bitno i to su nijanse. Da su mu prepisali zemljište ili šupu na ovaj način meni je potpuno svejedno, odnosno isto.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Razgovor ću obaviti.
Ne kažem da ti misliš da su moji pravedno postupili. Samo mi je bezveze vući paralele tvog odricanja u korist brata i ne odricanja rodbine koja ti nije okrenula leđa na ružan način i mojih osjećaja i misli nakon ovog što mi se dogodilo.
I opet kažem meni ne bi bio problem odreći se u nečiju korist osobito da imam osnovno/dovoljno. Ali ovdje se ne radi o odricanju u korist brata koji nema ili ima manje.
oprosti ako si shvatila da sam ja sa ovim svojim odricanjem vukla paralelu na tvoj slučaj. Ja sam se tu nadovezivala na druge komentare, pa su tako moji komentari krenuli u tom smjeru, naglašavala sam puno puta da je nevezano za tvoj slučaj.
No, evo, zbilja mislim da sam i previše komentirala na ovu temu, rekla sam sve što mislim i tu ću se povući, ne iz ljutnje kako je netko ranije napisao, nego mi se stvarno neda više vrtiti u krug.
Glava me boli:-)
Treba li mene biti sram jer zivim sa mm ovim starcima i bratom i djedom i bakom, pa si mogu priustiti nadograditi nasih 40 kvadrata da djeca ne spavaju u postelji sa mnom nakon 7 godina sto su spavali? Ja sam se svjesno udala na selo radi prednosti za djecu, odrekla sam se gradskih prednosti, drustva, prevoza, slobode radi kvadrata. Pokušajte zivjeti 365 dana u godini kraj rodbine, moji su svekiji super, mladi ljudi, pomoc im jos ne treba, a moja djeca mala, sada oni meni pomazu vise nego im ja ikad mogu vratiti, ali to ne znaci da neću kad za to dodje vrijeme. Iritira me nacin na koji se govori o nama 'gologuzima' uhljebljenima itd. Niti sam gologuza, niti uhljebljena, podstanar nisam, jer zivimo u istoj kuci, odvojeni zidom. To je sramota?
Vezano za temu -s obzirom da postoji ugovor s bratom za kucu, ti trebala odmah napraviti ugovor za plac, i pokusati koliko možete popraviti odnose. Nije lijepo sto nisi zvana na dogovor, ali je moguce da jednostavno nisu razmisljali o tome, ili misle da imas nesto naslijediti s mmove strane.
Isvetica, ti si uskočila iz nekog drugog filma, zašto se osjećaš prozvanom zato što živiš sa svekijima?:zbunj:
meni je čudo živo kakve sve konstrukcije ljudi mogu složiti u svojoj glavi. moja mama se odrekla nasljedstva u korist brata. to su učinile i sve njezine sestre. ona je s tom odlukom potpuno mirna. svojoj djeci( sinu i kćerima) namjerava nekako podijeliti nasljedstvo. svi imamo gdje živjeti i nije nam o glavu. tu nastupa njezina borba s prošlošću. ona želi dati svima a ni sama ne zna kome koliko. jer se bori sa pravednočću u kojoj sin s kojim živi dobije sve (ili skoro sve) i pravednošću u kojoj se imovina dijeli na svu djecu.
pa kreću nepostojeće konstrukcije i borbe što misli čija žena i čiji muž...
onima koji nemaju duboko usađene takve stavove iz prošlosti ostaje samo čuđenje
Čitam na preskoke. Pokušam se staviti u kožu svih aktera u ovoj priči, a najbliže sam situacijski Rnjuskinoj nevjesti, i ne mogu zamisliti da me jednog dana omiljena tetka moje djece nazove djabalebarosom gologuzim, zbog necega na sto imam realno minimalno utjecaja. Strasno mi je da se poziva i na prekid svih odnosa sa djedom i bakom, prije nego se i pokusabs cuviliziranim razgovorom
svatko govori iz svojih cipela, kao što to radiš i ti.Citiraj:
isvetica prvotno napisa
da najdraža tetka tvoje djece sazna da su njeni roditelji i brat
sklopili nekakav ugovor prije 4 godine o kojem ona ništa ne zna,
mislim da joj ne bi bilo svejedno. ili bi?
nakon smrti muževog oca, na ostavinskoj, svi su se odrekli svoga dijela u korist majke.
jednog dana će kuća ostati najmlađem bratu koji brine o svemu, ulaže u kuću, jedini je ostao tamo.
svima tako odgovara i mirna bosna.
ali niko nikome nije radio iza leđa.
Ako joj ne bi bilo svejedno, nadam se da bi gledali previd/nepravdu ispraviti.
Rnjuska, oprosti ako.griješim, ali ti nisi sa roditeljima razgovarala o tome.da bi se vratila kući jednog dana?
E tu je ključ! Ti na to ne bi pristala! Ali tvoj brat očito bi!Citiraj:
anabeg prvotno napisa
Tema je jako zanimljiva..iznošenjem svojih, različitih stajališta, svašta ovdje učimo, barem ja..
Razmišljala sam o sebi, u sličnoj situaciji, i zaključila da imam, pa nazovi dosta strog stav po tom pitanju, pogotovo ako uzmemo u obzir da sam žena...Dosta žena, i na ovoj temi (dakle mlađih i srednjih godina, a ne samo starija generacija) nema problem s tim da dobije manje nego brat...da se odrekne u korist brata itditd..S druge strane, zamislimo bilo kojeg brata, koji se odriče svega u korist sestre? Zamislimo brata koji dobija manje od sestre? Taško zamislivo, jelda..
(Ako ovdje ima koja takva sestra, koja je dobila više, neka se javi, bilo bi interesantno saznati da ima i takvih..kao što vjerujem da ima puno sestrara koje su dobile, ili planiraju dobit manje..)
Brat bi uvijek to sestri zamjerio...a sestra ne bi dala brata i roditelje...ne bi se ljutila...ne bi uništavala odnose..
Ja, nekako imam više muški stav..I potpuno mi je svejedno, i ne gledam, imam li ja ili ne, živim li dobro i bez tog što eventualno trebam dobiti, ili ne..
Netko je napisao da je svejedno čega se odričemo ako živimo dobro i imamo sve..meni to nije nikakav relevantan faktor...i da, imam, vidim po komentarima na temi, jako krut stav..a opet, taj stav nema, ama baš ništa zajedničko s materijalnom vrijednošću kuće-zemlje-broda-biločega
Neznam kakav je to brat koji pristaje na kombinaciju u kojem sestra dobija manje?...Isto kao što neznam kakva je to sestra koja bi to dozvolila?..
Imala neznam što i koliko, kada bi mom bratu-sestri bilo ok da dobije više, da, debelo bih se zapitala o iskrenoj ljubavi u tom odnosu..iskreno bih se zapitala kakav je to odnos..on bi za mene bio tad narušen...ne zbog kvadrata i eura
Neki kažu, to nije vrijedno da bi pokvarilo odnos...no za odnos dvoje ljudi potrebno je dvoje...kako se to zove kad je jedan stalno dobar, a drugi ga iskorištava i to mu je ok..odgovorite sami..
Pročitah jednom priču o dva brata i mostu... e to je bratska ljubav...nešto kao imali urod žita pa ga podijelili točno na pola... i onda jedan brat razmišljao "Nije u redu da ja dobijem jednako kao moj brat, ja sam sam, a on ima ženu i djecu, njemu treba više" - pa je po noći nosio vreće žita tj premještao ih u bratovo skladište...U isto vrijeme, drugi brat je razmišljao "Nije u redu da ja dobijem jednako kao moj brat, on je sam , a ja imam djecu koja će mi pomoći u starosti, a tko će njemu?-zato njemu treba više" - i tako nosio po noći vreće žita na skladišta svome bratu....pa su se jedne noći sreli na mostiću, oba s tim vrećama...e to je bratska ljubav
Evo jedne situacije, dvije kćerke, sestre, obje su se odrekle svog dijela kuće nakon tatine smrti u korist njihove majke.
Kad im je majka umirala, obje su se brinule o njoj. Obje imaju djecu i unuke. Sva djeca su im stambeno zbrinuta kuće sa starcima ili svekijima, osim jednog djeteta koji živi u stanu za koji plaća kredu.
I svi su u bliskim odnosima.
I onda jednog dana jedna sestra od umiruće majke sazna da je druga sestra sa svojom kćerkom umiruću majku nagovarala da kuću prepiše njenom unuku (dakle, praunuku od umiruće, koja inače ima preko nekoliko unuka i praunuka).
Jeste li pohvatali?
Ako jeste, vi "čistunci" koji se nikad ne bi posvađali zbog kvadrata i ne biste narušavali odnose...kako gledati kad ih nepromišljenim postupcima naruše oni drugi? Kako nastaviti vjerovati onome tko je u stanju tebi iza leđa raditi u svoju korist na tvoju štetu?
Ma ..ebeš kvadrate i novac! Ali mnogima oni postaju vrijedni tek nakon što shvate koliko su im odnosi jeftini.
Zbog hrpe ružnih priča oko nasljedstva i poremećenih odnosa, ne nužno prekinutih, ali tužnih jer se ljudi koji su nekad bili bliski neminovno udaljuju, trenutno sam u filmu da klincima ne bismo trebali ostaviti ništa osim, nadam se, dobrog školovanja. Ne vjerujem da ću zaraditi za dva stana, a ovog jednog bolje prodati i platiti si skrb ili neko ludilo na kraju života. I voljela bih da tako učine i naši starci.
A sto da im kazem? Voljela bih da zivim u kuci, ali to znaci da netko mora izaci iz kuce.Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Ja bih u kucu, a vi ili brat napolje. Ili jednom kad vas nema ja bih u kucu (ovo mi je premorbidno i nadam se da ce jos duuuugo zivjeti, a samim tim i moja djeca odrasti. Meni za 20g ne treba kuca, meni treba sad prostor za djecu).
Jednostavno brat se prvi zenio i prvi je birao gdje ce zivjeti.
amen zuska!!!!
Zuska i ja svojoj djeci radije necu ostaviti nista nego poremecene odnose. Ako se ne znamo i ne mozemo dogovoriti onda prodati sve i otici u dom, ali ce brat imati sestru i sestra brata i djeca roditelje i roditelji djecu.
Ili jednako sve ili jednako nista i otvoreno i iskreno!
Neznam koliko ima mjesta na tom prvom katu, ne bi se dalo organizirati da reorganizacijom prostora ili manjom nadogradnjom zivite sa starcima?
Postoji tu raznih opcija da ima volje, zelje da se mislilo na moju obitelj. Npr mozda smo mogli brat i ja zajedno starcima napraviti manju kucu u dvoristu, ionako im je ovih 120m2 previse, ni nr koriste sve kvadtate, a mi otici u prizemlje ili na tavanu napraviti stan. Samo tada bi teze bratu ostavili cijelu kucu jer mi se cini da su posto poto zeljeli njega osigurati.
Ali o tome se moralo razgovarati, ako oni nisu znali da niste zadovoljni podstanarstvom,da jedva drzite glavu iznad vode, kako da znaju?
Ja ne mogu zamisliti da nesto napavim i da se moje dijete ovako osjeca zbog toga i da ja sjedim s prekrizenim rukama! Tko to radi svom djetetu? Povrijedi ga duboko i sazna za to i jedno veliko NISTA! Ne traziti razgovor, nista i praviti se da je ok, a ocito da nije!
Puna je zemlja razrusenih nekretnina jer su roditelji naivno vjerovali da ce se djeca dogovoriti nakon njihove smrti. Pa nakon nekoliko generacija imas metuzalema koji nece da proda djedovinu, a zivi u Americi, unuke koji bi prodali i podijelili lovu, i par njih koji bi renovirali, pa iznajmljivali, i nitko ne moze nista, kuca trune, nemoguce je kupiti , obnoviti. moze ju se samo gledati kao spomenik propalih obiteljskih odnosa.
Ne znam, zao mi je sto su odnosi u obitelji takvi da niste mogli razgovarati. Onda ustraj na tome da ti obecano odmah i daju napismeno.
Znaju da smo podstanari. Znaju brojat koliko nas ima, znaju u koliko kvadrata zivimo, znaju da se tiskamo, znaju da nam financije ne blistaju, znaju da oni ne koriste ni pola prizemlja (drze zakljucane sobe).
A kad sam pomislila nesto rjesavati (svoje stambeno pitanje) tad sam i otkrila taj ugovor.
Mislila sam ici s njima razgovarati o mogucnostima za moju obitelj zato sam i htjela vidjeti koliko ima placa pa da popricamo i tako sam prije razgovora dobila i samar i odgovor.
Znam da bi bilo pametno uzeti ti zemljiste, ali toliko me boli i toliko su me razocarali i tim postupkom i svojim ponasanjem sada kad sam im rekla da su me povrijedili da ne zelim nista od njih. Imam osjecaj da cu tako prije naci mir i nastavit sa zivotom.
Sto god uradila, zelim ti da nadjes taj mir.
Hvala!
i ja.Citiraj:
isvetica prvotno napisa
meni je u nekim slučajevima ok da dobije onaj tko je stalno tu i tko se brine.Citiraj:
anin prvotno napisa
evo recimo, 5. braća i sestara, svi se rasuli po svijetu samo jedno ostalo u rod. kući.
nebitno je li muško ili žensko (boldam boldam boldam)
brine se o roditeljima, ulaže u kuću, tu je stalno, a ostatak obitelji dolazi 2 ili 3 puta godišnje.
ovo dijete što je ostalo znači vodi starce doktorima, u dućan, dovozi što ima treba blablabla.
ulaže u kuću sigurno koliko je sama vrijednost kuće.
sada me slobodno nazovi konzervom, ali meni bi bilo jadno nakon smrti roditelja
tražiti bilo što od tog čovjeka. on je uložio 20-30... godina svog života, vremena i novca,
da bi na kraju ovih četvero došli i ispružili dlan da im se nešto stavi na njega.
ja osobno ne bih.
da, oni zakonski imaju pravo, ali...
Anin, mislim da je razlog tome taj što žene često raspolažu imovinom koju je naslijedio njihov muž. Ako je ona dovoljna da si stvore koliku toliku sigurnost, lako je odreći se svog dijela u korist brata.
rnjuška, stvarno mi je žao što prolaziš
kroz ovo, najviše rado toga što vidim da gubiš svoj mir,
nije potpuna paralela,
ali meni je i psihoterapija trebala
da svatim da ponekad nema pravednih emocija i odnosa
tamo gdje ih po svim zakonima prirode treba biti,
porazgovaraj, reci svoje, uzmi plac i živi dalje,
na nečije osjećaje ne možeš utjecati,
još mi je samo pao na pamet jedan slučaj, koji nije opravdanje
ali...
roditelji nisu ostavili kćeri što bi joj pripadalo,
jer se nisu slagali sa njenim mužem, imala je loš brak,
on djecu iz prva dva, da ne kompliciraju kasnije podjelu,
ali su jasno i glasno rekli oboma
Druga stvar je kad jedno dijete dohranjuje roditelje.
Ali moramo biti svjesni činjenice da kad mladi par doseli k roditeljima, onda su roditelji još mladi i u snazi.
I pomažu mladima.
I financijski i čuvanjem djece, kuhanjem...dok mladi rade, grade karijere, dalje se školuju.
I to traje 20-30 g
Kad dođe duboka starost za očekivati je da će djeca zbrinut roditelje.
Ona koja su te iste roditelje iskorištavala dok su bili u snazi.
I zbog čega bi i u takvoj situaciji morali naslijediti sve?
Drugo dijete nije uživali blagodati baka servisa i ostalog i sad se još i očevine mora odreći u korist; brata?
Zašto?
Nadalje: vidim da se tu olako spominje dom i smiještanje staraca u dom.
Zaboravite to.
Kao prvo; domovi su očajno skupi i stalno poskupljuju i šansa da će starci svojom mirovinom plaćati dom je nikakva.
Trebat će nadoplaćivati i to dosta i to iz mjeseca u mjesec i tako godinama.
Odakle?
Drugo: u dom se ne upada sam tak. Čeka se godinama i mnogi ne dočekaju.
Treće: privatni domovi su većinom jadne ubožnice u koje nitko normalan ne bi smjestio živog stvora. Opet jako skupi i čisto sumnjam da bi se starci složili da idu u takav smještaj.
I na kraju;
Nema idealnih obitelji.
Nema "majka Tereza"
Nema.
Može pisat ko kaj hoće i vjerovati u to, ali tvrdim i znam da čak i ako netko šuti, odriče se i ne znam kaj, duboko u sebi zna da to nije fer i nezadovoljstvo je prisutno, ali neće to glasno reći.
Neće "zlu krv" zbog "par kvadrata" dok u isto vrijeme druga strana to obilato iskorištava.
I nema to veze sa mnom.
Ja nisam podstanar.
Moja obitelj i ja smo sebe "skućili" kako smo mogli.
Iako smo u 40 kvadrata i ja 25 godina "razvlačim" krevet, a s druge strane se jedna odoba razvlači u 100 kvadrata od kojih je pola od mog muža i ima vrt koji bi naš pesek obožavao, ne poduzimamo ništa.
A mogli bi, kad bi htjeli.
I moj brat stanuje u stanu koji je moj koliko i njegov pa mu ne naplaćujem stanarinu za svoj dio.
Zašto?
Zato jer mi ne treba.
Imam to što imam i ne namjeravam si život trovati svađama i parnicama.
Ali razumijem rnjusku.
Ona nema.
A njen brat ima previše.
I to nije fer.
Ja sam svoj mir našla,
Nadam se da će i ona svoj.
meni je normalno da sestri koja nema riješeno stambeno pitanje
i ima/nema posao ostane više,
nemam s tim problema,
volim vjerovati da bi i obrnuto bilo isto,
ako ne , ne bi mi bilo svejedno,
nisam majka tereza,
na stranu svi kvadrati i odnosi,
nekako sam naučila da je najvažnije u životu
imati duševni mir,
e sad kako ga zadržati nakon nekih postupaka...