Pa da, kao što Connelova mama otprilike kaže, u moje vrijeme kad si s nekim spavao to je značilo da ste cura i dečko :mrgreen:
(a mislim da sam min 10 godina starija od Conellove mame)
Printable View
Pa da, kao što Connelova mama otprilike kaže, u moje vrijeme kad si s nekim spavao to je značilo da ste cura i dečko :mrgreen:
(a mislim da sam min 10 godina starija od Conellove mame)
Uf, nisam ja baš toliko mlada.
Ne znam, potpuno mi je bilo jasno zašto ona naginje mazohizmu i nedopuštanju samoj sebi da bude sretna, a zašto njega drži ponos da je zamoli jednu od ključnih stvari u romanu.
Ona je usamljenica iz potpuno disfunkcionalne obitelji, a on ima topao odnos s majkom, ali nema nikakvog muškog uzora u životu. Uz to su oboje nezreli.
Ja se mogu sjetiti takvih nesporazuma iz tih godina, i hrpi primjera nedostatka komunikacije s prijateljima i momkom, iako smo svi živjeli skoro idiličan život.
Već sam se nekoliko puta navraćala da pročitam ulomak iz Tylla koji je tanja prepisala (hvala, tanja) i ne mogu prežaliti što nisam prepisala ulomak iz krimića Gnjev koji bi, uz to što je zabavan, jako dobro sjeo u ovom trenutku.
U njemu jedna psihijatrica po prvi put u životu sama uzme Xanax i, nakon što se namučila s anksioznošću, osjeća toliko olakšanje i zahvalnost da pomišlja da osnuje i štuje kult boga Pfizera :mrgreen:
Ako netko naiđe na knjigu, i ima volje prepisati, bila bih zahvalna.
Inače je to treći dio trilogije u kojoj pisac obrađuje neke probleme poljskog društva - ovaj roman govori o obiteljskom nasilju. Jako je pametno i duhovito napisan, samo upozoravam da je naturalistički opisano nasilje. Potvrđuje ono što sam nedavno pročitala o dobrim krimićima - da neizostavno govore o društvu, a ne samo pojedinačnom nasilju.
Sad ću još nanizati postova jer želim citirati, a ne želim napolitanku.
Samo daj!
I ja preporučujem Putujuće kazalište iako nemam referencu za usporedbu što se tiče Ferića, jer mi je ovo prva knjiga ovog pisca. Zanimljiva je, topla, iskrena; ide duboko. Meni se čini da dokazuje koliko te obitelj može oštetiti, čak i kad se na površini ne čini da se nešto dramatično događa. Volim kad pisac ubaci neki svoj komentar u pripovijedanje, ali sam dojma da je to izbjegavao činiti, možda ga je ponijela konvencija obiteljskog romana.
Ferić je, poput mene, čovjek od riječi, a ne od slika. Sam kaže da, kad se prisjeća svog oca u jednom trenutku, svaki put u sjećanju vidi drugi prizor, na drugom mjestu, ali izgovorene riječi su mu se kirurški precizno usjekle u pamet.
Svakako me nakon ove knjige privlači potražiti i druge njegove knjige, ali bojim se da će biti dosta drugačije, da ću se razočarati, jer neće biti ova.
Evo i link na nedavni intervju s Ferićem, a stavljam ga ovdje jer mi se jako svidio njegov odgovor na pitanje percipiraju li ga učenici kao velikog hrvatskog pisca ;)
Slobodna Dalmacija - Pisci ne mogu tako lako u zatvor, ali mogu izgubiti astronomske cifre zato što je istinita javna riječ zaboljela nekoga na vlasti, tvrdi Zoran Ferić
Neće biti kao ova, ali može biti da ćeš ih doživjeti drugačije nego da si ih čitala prije ove knjige. Ja recimo oduvijek za Ferića mislim da je odličan pisac, njegove knjige imaju jednu posebnu atmosferu, ali mi je isto tako oduvijek jako morbidan, i to mi se činilo da je morbidan zato da bude morbidan, da je to naprosto alat da začudi i privuče čitatelja, odnosno jednostavno rečeno njegove knjige me nisu emocionalno dirale. Sad nakon što sam pročitala Putujuće kazalište mislim da sam ga zapravo ja površno čitala, pa me vuče da ponovo pročitam njegove knjige, posebno one najranije. Dakle, malo je reći da mi se knjiga Putujuće kazalište svidjela, potpuno me oduševila, napisana je majstorski i duhovito kao i obično, ali je k tome i jako emocionalna, a mislim i sa jasnim stavom pisca.
Mogu se složiti i s tanjom i s Forkom, iako se one međusobno ne slažu :mrgreen:
Drago mi je da je napisala ovu knjigu, i zato što je bila stala s pisanjem, i zato da ostane trag na ovo vrijeme.
Čitala sam prošle godine da čovječanstvo nije ništa naučilo iz pandemije španjolske gripe zato što je malo pisaca o njoj uopće pisalo - kako je ona izbila na samom kraju Prvog svjetskog rata, svima je tema rata bila napetija od epidemije - a čovječanstvo najbolje uči iz književnosti pa je čak i ustanovljena književna nagrada za knjige o koronakrizi.
Gašić izvrsno piše, ali joj treba vremena - što se pokazalo na prošlim romanima - tako da sam ja nailazila na neka slabija mjesta, osjetila sam da su neki trenuci još malo sirovi. To nisu likovi, oni su mi bili stvarni pred očima, više se radi o pripovijedanju.
Moram reći da i da autorica i ja nemamo isti smisao za humor. Ono na čemu joj moram odati priznanje je da se ne boji jakih registara emocija, drame; nije ju strah da će kliznuti u patetiku (a i ne klizne) i onda postigne dirljivost, zanesenost, katarzu. Dobro je ušla u staračku psihu, dobro je prenijela atmosferu Zagreba.
Lik same gospođe Adele nije plošan; koliko god joj se smijali i grozili se je ispočetka, do kraja je punokrvno ljudsko biće, strepimo s njom i zbog nje.
Samo neka piše još, ja ću čitati.
Ja bi se složila s tanjom :mrgreen: knjiga Devet života gospođe Adele me oduševila, od sjajne atmosfere Zagreba (kao i u drugim knjigama Nade Gašić) do slojevitog i jako zanimljivog lika gospođe Adele. Knjiga je i duhovita (povremeno sam se glasno smijala), ali i jako, jako potresna u dijelovima gdje opisuje usamljenost i tugu starosti.
Najveći problem je to što sam ovu knjigu zapravo kupila mami, ali nakon što sam ju pročitala čini mi se prikladna za poklon za nju otprilike kao torta na Vilija Beroša.
(inače, što se tiče Španjolske gripe, ja sam negdje čitala da se o njoj malo pisalo jer se ljudi baš i nisu ponosili svojim ponašanjem za vrijeme epidemije)
Vidiš, Mima, kako ti izvrsno znaš pisati o knjigama, a malo pišeš. (Jedino se ne ustručavaš spoilera :mrgreen:)
Hvala za preporuke, baš sam i ja pomišljala na Kalendar Maja čitajući ovu temu.
Ja baš volim dobar krimić ali ih rijetko nalazim:-).
Ova trilogija je pametno i odlično napisano štivo. Meni se drugi dio trilogije najviše svidio, zaplet je povezan sa poljskim antisemitizmom u vrijeme drugog svjetskog rata,
to je tema oko koje se samo šapuće ili ne govori uopće. Sjećam se takođe da se mogu povući mnoge paralele između hrvatskog i poljskog društva, ne baš laskave paralele:-(
Ako tko ima 10 minuta vremena i volje, neka ispuni ovaj upitnik o čitateljskim navikama u pandemiji u Hrvatskoj. Popravite malo prosjek :-)
Fali Rodin forum kao ponuđeni odgovor na nekim pitanjima :mrgreen:
Tara Westover - Obrazovana
Ovo je jedna od najšokantnijih knjiga koju sam pročitala.
K tomu, istinita.
Tara odrasta u mormonskoj obitelji u Idahou, ne ide u školu, niti je školuju kod kuće. Liječniku njezina obitelj ne ide. Radi s braćom i sestrom na tatinom glomaznom otpadu.
Kako onda uspije, uz nezamislivo nasilje i psihičke bolesti najbližih članova obitelji, doktorirati povijest, pohađati Cambridge i Harvard? Ne znam, ja sam impresionirana.
S tim da je doktorat mačji kašalj u usporedbi s najvažnijom borbom u njezinom životu - odvajanje od obitelji, osamostaljivanje, prihvaćanje sebe bez njihovih emocionalnih ucjena i religijskih doktrina.
Tara je heroj, želim joj svu sreću da živi i dalje u miru koji je pronašla.
Namjerno pišem u odvojenom postu - hrvatski prijevod i oprema Obrazovane su katastrofalni. Nađite ovo, ako ikako možete, na engleskom.
Samo detalj - lektor knjige je jednom potpisan s Č, a drugi put s Ć. Fejspalm.
Cees Nooteboom: 533 dana
Ah, lijepo mi je sjela ova nadasve smirujuća knjiga ovih dana...
Nema radnje, teških zapleta, samo ostarjeli književnik, što potaknut voltairevskom sintagmom "il faut cultiver notre jardin", u svome vrtu na Menorci razmišlja o biljkama, kaktusima, životu, s kratkim reminiscencijama na mnoge pisce i filozofe koji su dotakli njegov život.
Oni su se samo deklarativno houmskulali, a zapravo su po cijele dane radili s ocem na otpadu, a majka im je povremeno dala neki zadatak iz nekoliko udžbenika koji su imali kući i onda nije provjeravala što su postigli.
Tara je počela sasvim sama učiti da može studirati jer joj je falilo društvo vršnjaka i htjela se maknuti od svega, a imala je prirodnu želju za znanjem.
Tesko da se moze reci da je njihovo skolovanje kod kuce bilo samo deklarativno, tj. rezultat to na neki nacin opovrgava. Moram procitati da bih mogla dalje komentirati, medjutim ako je moguce da takvo opsezno neskolovanje djece rezultira za ih gotovo pola doktorira, onda se mi stvarno trebamo mnoooogo toga zapitati. A ne vidim da se pitamo ista.
Original u pdf-u imaš ovdje - nedavno sam to našla: https://www.pdfdrive.com/educated-a-...189748791.html
I ja se spremam to pročitati.
Da, najbolje mi je kad piše kako bi joj mama dala udžbenik iz matematike i ostavila je samu u sobi. Onda bi ona listala stranice i gledala brojeve stranica u dnu pa bi mami rekla "mama, prošla sam 30 stranica" - a mama bi bila ponosna kako dijete koje samo uči kod kuće brzo napreduje :mrgreen:
Pročitaj pa ćeš vidjeti. Ono što je u knjizi opisano definitivno se ne može nazvati "školovanjem kod kuće" jer su ih roditelji naučili samo čitati i neku elementarnu, najjednostavniju matematiku.
Dvoje od troje djece (dva starija brata) bili su, očito, iznimno inteligentni i karakterom malo drukčiji od roditeljskih očekivanja, ali kako su bili muška djeca, imali su i malo više slobode u odabiru, uspjeli su se odlijepiti i stvoriti svoj život. Tari je upravo stariji brat dao ideju da pokuša položiti prijemni ispit i poticao je u tome da se makne, a ni taj njezin put nije išao pravocrtno.
Nadalje, u toj zajednici, upravo ženskoj djeci je još teže probiti zadani okvir života (žena-majka-kućanica). Primjer je Tarina sestra, koja je slijedila zacrtani put, udala se prema roditeljskim očekivanjima, i svoju djecu je također "školovala kod kuće". Međutim, kako je ona sama potpuno neškolovana (za razliku od Tarinih roditelja koji su barem završili nekakvu srednju školu u svoje vrijeme), postavlja se opravdano pitanje, kamo takav slijed događaja dalje vodi - ona nije u stanju podučavati svoju djecu ničemu, jer ni sama nema nikakvog znanja.
Meni je ova knjiga jako promijenila stav o školovanju kod kuće - dok sam ranije ponekad imala čak i afirmativna razmišljanja o tome, sad sam definitivno protiv toga :mrgreen: naročito kad to "školovanje" postaje izlika za provođenje samovolje roditelja ekstremista od kojih je bar jedan nedijagnosticirani psihički bolesnik.
Ja se vec godima pitam koliko je efikasno institucionalizirano skolovanje. I sve se nadam da ce me nekako negdje u nekom trenutku skolovanja cetvero djece, ta institucija iznenaditi, ali to se u ovih 14 godina jos nije dogodilo.
Moj interes nije u tome sto tanja opisuje. Posve mi je jasna pozicija i cure i njene brace, roditelj, u toj vrsti sekte na rubu pameti.
Iznimna inteligancija i karakter nisu dovoljni da netko uspije u akademskom svijetu. A ovi imaju fantastican rezultat. To mi je zanimljivo. Al prvo cu procitat knjigu da bi nastavila komentirati, ovako sam skroz u offu.
Trenutno čitam knjigu Girl A, koja je čista fikcija, ali me svejedno povremeno podsjeti na Obrazovanu jer također imamo roditelje relgijske fanatike koji djecu školuju kod kuće, a djeca žude za školom.
Dosta mi brzo ide, lako se čita, jedino ne znam čitam li triler ili psihološki roman, hoće li biti nekih iznenađenja ili samo promatramo posljedice davnih događaja.
Evo najave posljednjeg Strikea: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/nemirna-krv/
Preporuka za 2 publicističke (audioformat, ali možda nekom nalete i u drugom formatu):
The Coddling of the Americand Mind - Jonathan Haidt, Greg Lukianoff
iGen - Jean M. Twenge
Obje se bave mentalnim sklopom (američke) post-iPhone generacije i posljedicama njihovih vrijednosti na njihovo odrastanje i na društvo u cjelini, tj. kakva radna snaga dolazi i koje su razlike u odnosu na milenijalce (mobilni internet i kriza 2008. su istaknute kao najvažniji događaji. Meni je bilo super zanimljivo (audio) štivo, obje. Ja nalazim puno sličnosti i s našim tinejdžerima i njihovim načinom života (naglasak na važnosti sigurnosti, protektivno roditeljstvo, borba za ocjene, život na internetu, odlaganje odrastanja (roditelji vozikaju, život s roditeljima), kultura otkazivanja, pragmatizam, naglasak na materijalnoj sigurnosti).
Interesantan popis 100 knjiga za čitanje autora s područja Istočne Europe do Srednje Azije https://www.calvertjournal.com/featu...e-central-asia
bas sam htijela reci da je knjiga sve, samo ne reklama za skolovanje kod kuce. zato i izaziva takav sok. jer je takav uspjeh postignut unatoc, ne samo izostanku bilo kakvog skolovanja, nego i dubokom zanemarivanju do zlostavljanja, kojeg su djeca, pa i sama autorica prolazila kroz djetinjstvo.