Tang, ako si raspoložena za depresiju, onda Amsterdam.
Inače Svjetionik.
Ma, uvijek Svjetionik :mrgreen:
Printable View
Tang, ako si raspoložena za depresiju, onda Amsterdam.
Inače Svjetionik.
Ma, uvijek Svjetionik :mrgreen:
Zeruya je teška za čitati, jako teška. Ako ne ide, bolje je ostaviti jer za druga vremena :mrgreen:
Meni je trebalo tridesetak stranica da me uvuče u te svoje lude unutarnje monologe, no kad me obuzela, obuzela me skroz i danas mi je to jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala. Odlično i bez imalo romantike pokazuje njezine izbore. Koji i nisu lijepi. I baš zato mi je jako jako dobra.
Druge Zeruyine knjige su mi isto dobre, no Kasna obitelj mi je najbolja.
uh, meni je Zeruya super citljiva. Doslovno cujem svoj glas dok citam njene litanije :lastane,ajajaj:
Meni je Zeruya bila jako, jako teška za čitanje.
Pročitala sam samo jednu njezinu knjigu, "Muž i žena", osim što joj je stil težak, bilo mi je mučno doslovno cijelo vrijeme dok sam je čitala. Od "Kasne obitelji" sam svojedobno odustala jer naprosto nisam bila psihički dovoljno spremna za još jedno probijanje kroz njezine rečenice. Ali vidim da je i kritike i čitatelji jako hvale, možda ću jednom ponovo pokušati, ako ulovim pravo stanje duha za nju :mrgreen:
Je, Zeruya je mucna, no Kasna obitelj mi je jedna od najboljih knjiga. Ona bas ogoljulje svoje likove do srzi, a opet, ima i toliko univerzalnoga u njenim knjigama. I svidja mi se stil, lako je citam.
Meni je najmucnija njena knjiga Muz i zena.
nakon toliko hvalospjeva ranije, pa sada toliko mucnine, ja sam skroz izgubila volju uopce pokusati citati Zeruyu Shalev :lol:
Ali još nitko nije javio da povraća od njezinih knjiga, a malo mučnine se može presjeći i paralelnim čitanjem neke laganije knjige :mrgreen:
Nego, ja se jučer neočekivano primila Maupassantovih novela.
U srednjoj školi me nije pretjerano fascinirao, pa ga kasnije nisam ni čitala, ali sad mi je nekako došao u ruke, pa hajde. I baš mi je bilo ugodno čitati ga. Ne zovu se klasici bez razloga klasicima. Književnost s dubinom, pouzdana, ne strahujem hoće li pisac negdje zabrljati i razočarati me... baš mi je dobro sjeo, kao svojevrsna terapija :-)
Ja uvijek čitam dvije knjige paralelno. Nekad i tri, ako imam vremena (npr. godišnji i slične prigode). Ali tako sam navikla još iz djetinjstva, i ništa mi se ne tuče.
S tim da u nekom trenutku obično jedna od te dvije knjige prevagne, pa dobije prednost dok je ne dovršim.
Ni ja ne citam paralelno, osim price. Cim me povuce na paralelku, to kod mene znaci da knjiga nije dobra, ali kad sam ju vec zapocela, zao mi ju je ne procitati. Osim ako je stvarno tlaka, onda ni paralelka ne pomaze.
Ne znam sto mi bi, ali nedavno sam procitala onaj Salkovicev Valcer. Preskocite. Zaobidjite. Ne uzimajte.
Toliko prozirnosti i plitkosti ni od njega nisam ocekivala.
Iskliseizirano od pocetka do kraja.
Citam Krava koja je plakala i super je. Hvala na preporuci!
Jesam se nasmijala ovome u Srednjem spolu: "…do velikih otkrića, bez obzira na to je li posrijedi svila ili sila teža, uvijek se dolazi pukim sretnim slučajem. Događaju se ljudima koji ljenčare pod stablima."
:lool:
Posudila dvije : Nebo boje koze i adio, kauboju. Pocela sa prvom...za sada ok :)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
I meni je Adio kauboju odlična knjiga.
Moram si zabilježiti ovu knjigu koja se povezuje s burnim unutarnjim monolozima. Nisam još uvijek naišla na autoricu, ne sjećam se da smo je spominjali :unsure:
Započela sam sa svojom prvom knjigom Bekima Serjanovića: Nigdje niotkuda.
Stil pisanja je obećavajući, ali nisam još daleko odmaknula.
Pa dosta smo pisale o Zeruyi :-/
Ja jedva čekam da napiše nešto novo...
misliš da bi ti bilo previše čitat tolike rečenice na engleskom? :)
ja zadnjih godina 90% knjiga čitam na engleskom, jer ih nasljeđujem od mame koja ih kupuje vani. skroz sam se navikla, mislim da je Nova finska gramatika prva knjiga koju sam čitala na hrvatskom u zadnje dvije godine
O, pa ni ja neću čekati prijevod! Nisam ni znala za The remains of love. idem pronjuškati :sherlock:
Adio, kauboju se ne ispusta iz ruku. Pocela sam jutros pa cu pararelno sa drugom, iako mislim da cu nju dovrsiti prvu jer ju danas nosim sa sobom :) Cak me nasmijava neka pametnica koja je obiljezavala neke djelove, pa ispravljala recenice iako se nema sto za ispraviti. Prednost posudenih knjiga :mrgreen:
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Pa razmisljala sam o tome, no cinilo mi se da bi bilo komplicirano :lool:
Citam i ja na engleskom, ili zato sto zelim nesto citati u izvorniku ili nije bilo prijevoda na hrvatski pa sam citala englesku verziju.
Sad cu po sjecanju...Citala sam Franzena, Gilberticu, Greena, Flannery O'Connor, Munro, Atwood, McEwana, Oza (nije bilo hrvatskog pa sam uzela engleski prijevod jednog romana, iako on ne pise na engleskom vec na hebrejskom).
Javi kakva ti je Zeruya :)
Krenula sam s Ratom i mirom i sad mi smeta jedna stvar, a to je da oni stalno nešto parlaju francuski i to je kod nas prevedeno u bilješkama, a to mi razbija koncentraciju. I dok sam čitala, pomislila sam bi li Englezi ovo ostavili ovako izvorno ili bi preveli.
I tak ja jučer u Algoritmu i vidim engleski prijevod, War and Peace, koji BTW košta 29 kn, jedan svezak, i otvorim vidjeti kako su riješili franceštinu i, naravno, sve su lijepo preveli da ceo svet razume. Samo su ostavili pokoju riječ tipa attendez i merci, čisto radi dojma.
A mi smo u svemu puristi, veći katolici od pape, božesačuvaj da prevodimo francuski, 'ko ga još ne govori :roll:
Toliko s ventilanom.
Što se tiče engleskog, neko vrijeme sam se zalijenila čitati na engleskom, a sad kad mi je opet krenulo, sad mi žao nešto izvorno napisano na engleskom ne čitati na engleskom pa se mučim s nabavljanjem knjiga i uglavnom sam prešla u ilegalu.
Anci, ako si čitala Flannery i Franzena na engleskom, onda mo'š šta o'š (iako ja nisam nikad imala Zeruyu u rukama :aparatic:)
Nije stvar u tome, nego da su svi ti dijelovi originalno pisani na francuskom, pa da bi se očuvao dojam što vjerniji izvornoj autorovoj ideji.
Prevođenjem svih dijelova teksta na isti jezik gubi se ta jezična karakterizacija likova i društvenih slojeva, što je specifičnost baš ovog romana. Jest da je možda naporno skakati pogledom u bilješke, ali nije to ni tako naporno kako se čini u prvi mah ;)
Ima negdje u 3. knjizi Rata i mira, kad Rusija zarati s Francuskom, jedno od onih otmjenih primanja kod Ane Pavlovne, i tada bude u modi da se iz domoljubnih razloga prestane koristiti francuski u razgovorima, pa onda više nitko ne zna kako se što kaže, jer su toliko navikli na francuski da ne mogu bez njega. Baš me zanima kako su praktični Englezi riješili prijevod u toj situaciji :mrgreen:
Meni je naporno jer najprije pokušavam čitati na francuskom kojeg ipak ne znam dovoljno pa se onda provjeravam čitajući bilješku i tako gubim doživljaj razgovora - ritam izmjene replika.
Općenito ne volim bilješke, da ne govorim tek koliko one na kraju knjige.
Jurana mene je isto rat i mir time užasno izmorio i ne vidim smisla u tome ( tolikim bilješkama, radije bih da su poput Engleza ostavili par rječi radi dojma)
samo ću reći da mi stoji kraj uzglavlja već neki par khm khm godina
ali znam da ću pročitati kad mi klikne trenutak za to
sad sam zaokupljena mnogim drugim knjigama i neka sam
danas vraćam sjajne zeznute godine i planiram uzeti kravu koja je plakala
tipfeleri 8-)
prerano mi je očito...
U izdanjima Rata i mira koja sam imala u rukama bilješke su uvijek na dnu stranice, ne na kraju knjige.
Bilješke na kraju knjige češće sam nalazila u publicističkim djelima, trenutno se mogu sjetiti samo jednog romana gdje su bilješke (na jeziku različitom od izvornika) bile na kraju knjige, a ne u fusnotama (Mannova Čarobna gora).
Ma kužim ja sve to o autentičnosti, ali čitam radi gušta i veći gušt mi bi bio da mogu čitati neometano.
Ni ja ne volim fusnote na kraju knjige, najčešće ih ignoriram, ali istina je da se tada puno izgubi u ovakvim djelima.
a tko kaže da pametni Englezi nisu dobro napravili?
ako mogu čitati bez ometanja, da svako malo ne zavirujem u fusnote, za mene je to sasvim dobar osjećaj
shvaćam ovo što kaže tanja
međutim, ipak mi se čini da se na pojedinim dijelovima pretjeralo
i za mene uopće nije olakotna okolnost što su fusnote na dnu stranice a ne na kraju knjige
jednostavno mi se time nekako narušava kontinuitet