Nije stvar u tome, nego da su svi ti dijelovi originalno pisani na francuskom, pa da bi se očuvao dojam što vjerniji izvornoj autorovoj ideji.
Prevođenjem svih dijelova teksta na isti jezik gubi se ta jezična karakterizacija likova i društvenih slojeva, što je specifičnost baš ovog romana. Jest da je možda naporno skakati pogledom u bilješke, ali nije to ni tako naporno kako se čini u prvi mah
Ima negdje u 3. knjizi Rata i mira, kad Rusija zarati s Francuskom, jedno od onih otmjenih primanja kod Ane Pavlovne, i tada bude u modi da se iz domoljubnih razloga prestane koristiti francuski u razgovorima, pa onda više nitko ne zna kako se što kaže, jer su toliko navikli na francuski da ne mogu bez njega. Baš me zanima kako su praktični Englezi riješili prijevod u toj situaciji
