Moderno doba.....

Prije svega ne zelim da me itko napadne samo zelim podjelit svoja razmisljanja o danasnjem majcinstvu i obitelji.....
Nakon raznih uspona i padova (a bit ce ih jos) muke sa dojenjem mojih raznih psihickih ispada (postporodajna depresija) razmisljam kako bi bilo da zivimo u doba nasih mama,baka....kada one bas i nisu imale neku pomoc svojih muzeva jer je to "zenski posao"..iskreno da nisam imala podrsku nemogu ni zamislit sta bi se desilio...
Kada slusam moju baku; mala sta se mucis daj mu posten obrok ( kad je imao 3mj) nek spava cijelu noc,ko je vidio da je na cici non-stop pa daj uvali tu bocu (moja tajna ti je da stavis malo secera) :-o pusti ga da place nek se sam igra i puno puno takvih savjeta koje su im kako kazu "olaksale majcinstvo" jer treba kuhat peglat prat nece to samo...
Neznam razmisljam ni jednoj od nas ne padaju takve stvari na pamet trudimo se svi,a opet znam kako na neke to djeluje psihicki fizicki....prije se nije ni znalo sto je post porodajna depresija....
Mi danas smo samasvim drukcije majke al cini mi se da sve vise "pucamo" (po prici nekih prijateljica)

Pročitaj još jednom svoj post pa iskreno reci kad ga čitaš što ti se čini ispravnije i bolje. Starinsko ili moderno?
Ja ne pucam zbog odgoja, nego zbog globalno svijeta u kakvom živimo, zbog onog o čemu pišemo na onoj temi o EU radnom vremenu.

A djeci ću naravno od prvog dana pružiti ono što mogu najbolje od sebe. Nema to veze sa starinskim i modernim vremenom.

Ja ne kazem da je starinsko ispravno jer da je bi i ja tako odgajala svoje djete nego kazem kakva je razlika,ako smijem primjetit

ako pucamo pucamo zbog vlastitih ocekivanja, ne modernog doba :)

Ja ne pucam a i sretna sam što više ne živimo u onakvom dobu. Prošlosti je mjesto u prošlosti. Mi danas imam mogućnost modelirati svoje želje, stavove i načine, kako mi želimo..imamo opciju izvući iz prošlosti što nam paše, pa se vratiti u stvarnosr. One prije nisu imale nikakve opcije. Živjele su teško i jadno, velika većina njih.

potpis na trinu.

i još jedan

Potpis na Trinu.

Bake su radile kako su znale i mogle u svoje doba, a mi činimo sve što je u našoj moći da u ovom vremenu i u duhu ovog vremena djeci damo svoj maksimum. Da je lako nije. Ali nebih se mijenjala za ono vrijeme.

Pa definitivno se ni ja ne bi vracala u njihovo vrijeme zato sam i napisala da kako je tek njima bilo bez podrske i pomoci a tad se nije ni govorilo o tome dal je koja od njih pucala ili ne...ja sam samo napravila usporedbu ZA NAS KOJE PUCAMO svaka cast vama koje ne divim vam se ja se trudim da ne pucam al opet ima i tih dana,ja uz svu podrsku pa opet mi dode dosta svega njima nije sigurno bilo lako zato su si i "olaksavale" na onakve cudne nacine

Gle, nekad se nije o koječemu govorilo, što naravno ne znači da nije bilo (počevši od duševnih bolesti, pedofilije, invalida, zlostavljanja i sl.), pa tako i o postporođajnoj depresiji; nije se o tome govorilo ali žena je više manje u ruralnoj sredini skoro pa preležala babinje od 40 dana. Da joj je pomoglo, valjda je, kako kojoj.
Kako je njima bilo bez podrške i pomoći? Opet kako kojoj; dan danas ima nas tu koje smo bez ičije pomoći (evo npr. ja i Ana.m za koje znam), svaka s po troje djece; o.k. muževi su nam podrška. Nemamo bake, stričeve i tetke da nam "pomažu" niti očekujemo to od nekog. S druge strane znam neke koje imaju manje djece i svu moguću pomoć, pa opet nisu zadovoljne... Nema pravila, bit je kako se sama posložiš u novoj ulozi i koliko spremno uhvatiš život za rogove.

znaš zašto mi pucamo?
zato što bi uz malu bebu, koju treba dojiti, vježbati, kvalitetno hraniti itd itd htjele imati vrijeme za sebe. :mrgreen:
gledati serije, surfati po netu, čitati dobru knjigu, naći se s frendicama, provoditi kvalitetno vrijeme s mužem.
a to - ne gre.
ovo je po onoj seninoj "car je gol"
:mrgreen:

Tada su morala djeca spavati jer je mama prala na ruke robu, suđe, mijesila kruh, hodala po vodu za prati, ili nosila robu do vode, šivala na ruke tu robu, ma što šivala, tkala prvo, hodala u mlin po brašno, hodala...

A sve to traži vremena. Danas puno toga rade strojevi umjesto nas i mi imamo vremena za svoju djecu, i za sve poslove. I neka imamo.

Kakva depresija, tko je onda imao vremena za depresiju. Sad imamo. Vremena. A depresiju tko želi. Ili tko ne može izdržati.

I bembola, možda nisu imale pomoć muževa, ali su zato tu bile svekrva, mama, starija djeca, susjede, ma cijelo selo bi pomagalo u babinjama. I kasnije, trebalo je selo da odgoji dijete, kako je to lijepo Ifigenija rekla.

Meni pomoć muža ni danas ne treba, neš ti dijete nahraniti, obući ih, šetati se, igrati, kuhati, prati, čistiti, čitati, učiti, tipkati na forumu, kuhati zimnicu, raditi kolače, putovati, kopati vrt, šetati psa, hraniti životinje, šivati, plesti, plaćati račune, sjediti na kavi, ići kod doktora, na roditeljske sastanke, na servis sa autom....i još biti zaposlena (sad nisam). I još biti od volje za seks:-). Sitnica sve skupa. A većini svakodnevica.

Živjela moderna vremena!

Citiraj:

---

winnerica prvotno napisa

Gle, nekad se nije o koječemu govorilo, što naravno ne znači da nije bilo (počevši od duševnih bolesti, pedofilije, invalida, zlostavljanja i sl.), pa tako i o postporođajnoj depresiji; nije se o tome govorilo ali žena je više manje u ruralnoj sredini skoro pa preležala babinje od 40 dana. Da joj je pomoglo, valjda je, kako kojoj.
Kako je njima bilo bez podrške i pomoći? Opet kako kojoj; dan danas ima nas tu koje smo bez ičije pomoći (evo npr. ja i Ana.m za koje znam), svaka s po troje djece; o.k. muževi su nam podrška. Nemamo bake, stričeve i tetke da nam "pomažu" niti očekujemo to od nekog. S druge strane znam neke koje imaju manje djece i svu moguću pomoć, pa opet nisu zadovoljne... Nema pravila, bit je kako se sama posložiš u novoj ulozi i koliko spremno uhvatiš život za rogove.

---

ne mislim na takvu pomoc....takvu nemam ni ja...nit svekrve nit striceve nit tetke ni nista slicno...muz radi po cijele dane od jutra do mraka tako da ni na njega nemogu racunat,ali na podrsku definitivno da..to govorim....
hehe ocito sam fulala forum po vasim postovima...sve stizete..sretne zadovoljne i ne pucate svaka cast :-) (ocito je problem u meni)

Iskreno rečeno, da imam polje koje trebam obraditi i s time nahraniti nejač spavali bi i moji bez sise u ustima :mrgreen:

A baby blues sam sasvim uspješno riješila radnom terapijom.
Depresiju jednako uspješno rješavam s frižiderom, ali to je za neku drugu temu :psiholog:

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Iskreno rečeno, da imam polje koje trebam obraditi i s time nahraniti nejač spavali bi i moji bez sise u ustima :mrgreen:

A baby blues sam sasvim uspješno riješila radnom terapijom.
Depresiju jednako uspješno rješavam s frižiderom, ali to je za neku drugu temu :psiholog:

---

Znaci ima nas jos :) al u mom slucaju se frizider izbjegava :roll:

I sad malo u ozbiljnom tonu, dok sam imala jedno - pucala sam po šavovima. Sad s troje mi je super, ne pucam, zadovoljna sam i smirena (a količina pomoći se drastično smanjila).

Zašto?

Smanjila sam očekivanja. Paradoksalno, i djeca su smirenija i zadovoljnija .

Citiraj:

---

Tada su morala djeca spavati jer je mama prala na ruke robu, suđe, mijesila kruh, hodala po vodu za prati, ili nosila robu do vode, šivala na ruke tu robu, ma što šivala, tkala prvo, hodala u mlin po brašno, hodala...

---

točno to. a i bilo je te djece ko malih mrava i radilo se od jutra do mraka. znam da mi je moj dida (njih je bilo 6, prabaka radila u kući i polju, pradjed se uglavnom opijao) prije nekoliko godina onako polutužno priznao da se njegova majka tek uspjela odmoriti kad je umrla.

a ovo za pucanje - za početak dobro je i priznati da osoba puca. i krenuti da se ipak na neki način pokuša eliminirati takve stresne situacije. prepoznavanje problema i pokušaj rješavanja tih situacija. jer "ispucana" majka nikome ne treba, ni obitelji, ni sebi, a ni djetetu.

a ja se pitam kako ce mi bit kad dode drugo,trece...kad sa sad ovakva. Znaci prode s vremenom :-)

Znam o čemu pričaš, ali momentalno ne mogu pisati...da, ima nas još, samo će rijetko koja priznati jer sve želimo bit superiorne i drugoj koja prizna soliti pamet...

Meni je s prvim bio pun kufer svega, s drugim djetetom mi je bio pun kufer svega i, sad, s trecim mi je pun kufer svega :lool:

Citiraj:

---

winnerica prvotno napisa

Gle, nekad se nije o koječemu govorilo, što naravno ne znači da nije bilo (počevši od duševnih bolesti, pedofilije, invalida, zlostavljanja i sl.), pa tako i o postporođajnoj depresiji; nije se o tome govorilo ali žena je više manje u ruralnoj sredini skoro pa preležala babinje od 40 dana.

---

Možda u urbanoj, ali kako sam ja čula o ruralnoj, bilo je upravo obrnuto, vrlo brzo su se vraćale u polje, u kojem su naravno kopale i do visokog stupnja trudnoće.

Ja sam baš razmišljala neki dan, kad sam upalila jednu mašinu da mi pere robu, a drugu da mi pere suđe, kako sam se rodila u divno vrijeme. I kako je to bio ključan korak u emancipaciji žena, kada su strojevi preuzeli poslove koji su uzimali jako puno vremena, a koji su dotad padali na žene u svim osim najviših društvenih slojeva.

Naravno, više vremena za razmišljanje donijelo je nove teškoće, i depresija je jedna od njih.

bembola, pitanje je na koje su sve načine žene pucale prije, mislim da ne možemo sada ni zamisliti kako je to njima bilo. Ali nekad imam dojam da je ljudima prije bilo normalnije da pate i muče se, kao da je tako svima bilo. A danas vidimo puno slika savršenih žena koje sve lako hendlaju (razne TV mame koje nikad nisu živčane, frizura je na mjestu, linija je fantastična, djeca mirna i dobra), pa imamo skroz drugačija očekivanja od sebe.

Citiraj:

---

bembola prvotno napisa

ne mislim na takvu pomoc....takvu nemam ni ja...nit svekrve nit striceve nit tetke ni nista slicno...muz radi po cijele dane od jutra do mraka tako da ni na njega nemogu racunat,ali na podrsku definitivno da..to govorim....
hehe ocito sam fulala forum po vasim postovima...sve stizete..sretne zadovoljne i ne pucate svaka cast :-) (ocito je problem u meni)

---

Bembola,
evo ja ne stižem sve, a niti mi je stalo da stignem sve. Važno da mi je dijete namireno i zadovoljno, a meni kako bude.
Ponavljam sama sebi: "Inesz, imala si 41 godinu da si ugađaš!" (i ugađala sam si) :lol:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

, A danas vidimo puno slika savršenih žena koje sve lako hendlaju (razne TV mame koje nikad nisu živčane, frizura je na mjestu, linija je fantastična, djeca mirna i dobra), pa imamo skroz drugačija očekivanja od sebe.

---

X

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

znaš zašto mi pucamo?
zato što bi uz malu bebu, koju treba dojiti, vježbati, kvalitetno hraniti itd itd htjele imati vrijeme za sebe. :mrgreen:
gledati serije, surfati po netu, čitati dobru knjigu, naći se s frendicama, provoditi kvalitetno vrijeme s mužem.
a to - ne gre.
ovo je po onoj seninoj "car je gol"
:mrgreen:

---

haha, bas tako

bembola ja te donekle razumem
s tim što ja to baš i ne bih povezala sa modernim dobom
mislim to pucanje
jer i ja pucam, ovih godina od kad sam se porodila, ali to ima veze sa mnom a ne sa detetom
pukla sam prvo kad sam zbog trudnoće ostala bez posla, samim tim što smo ostali bez jednog prihoda (morala sam da mirujem pa nisam mogla da tražim drugi posao) doselili smo se kod mojih roditelja (tu se samo otvorila mogućnost za sve nova i nova pucanja :mrgreen: )
kada je mala imala 7 meseci zvali me da se vratim na posao, meni bilo prerano pa sam se zahvalila
od tada ništa
pa novi razlog za pucanje, pet godina kasnije: zašto, o zašto nisam tada prihvatila
u međuvremenu neka nerealna očekivanja koja sam sebi nametnula. i detetu.
pa težnja ka savršenstvu (kuće, deteta...) kad mi je glava već u haosu
da bi završilo zdravstvenim problemima i napadima panike
i konačno, kada sam otišla da porazgovaram sa nekim ko je školovan da mi pomogne počelo da mi sviće
i shvatih da sam koren svih problema ja
i da bi tako bilo i da sam živela pre 100 i 50 godina, i da tome nisu krivi ni evropsko radno vreme, ni odnos sa mamom (mada... :), ni muž koji (ne)pomaže po kući

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

u međuvremenu neka nerealna očekivanja koja sam sebi nametnula. i detetu.
pa težnja ka savršenstvu (kuće, deteta...) kad mi je glava već u haosu

i shvatih da sam koren svih problema ja
i da bi tako bilo i da sam živela pre 100 i 50 godina, i da tome nisu krivi ni evropsko radno vreme, ni odnos sa mamom (mada... :), ni muž koji (ne)pomaže po kući

---

Bravo, veliki X

Ma što uvijek ode tema u "savršene mame prema nesavršenima" tonu. Pucam i ja, imam dana kad bi najradije opalila glavom u zid, kad bi vrištala..ali onako, u globalu, nisam luda ko kupus nego su ta razdoblja više iznimka nego pravila.

Pa zato što pucaju nesavršene koje žele da budu savršene. Ili koje su popušile priču da savršene mame, žene, domaćice ne postoje.
Nemojte se smejati, ali ja ovo shvatih tek u tridesettrećoj.

Citiraj:

---

Ja sam baš razmišljala neki dan, kad sam upalila jednu mašinu da mi pere robu, a drugu da mi pere suđe, kako sam se rodila u divno vrijeme. I kako je to bio ključan korak u emancipaciji žena, kada su strojevi preuzeli poslove koji su uzimali jako puno vremena, a koji su dotad padali na žene u svim osim najviših društvenih slojeva.

---

postoji to mišljenje da je veš mašina najviše uradila u emancipaciji žena, više od feminističkih knjiga o ... rodnoj teoriji. judith butler na veš mašini podriva patrijarhat. :lol:

[QUOTE=vissnja;2265350]Pa zato što pucaju nesavršene koje žele da budu savršene. Ili koje su popušile priču da savršene mame, žene, domaćice ne postoje.
Nemojte se smejati, ali ja ovo shvatih tek u tridesettrećoj.[/Q

Oprosti al ja ne vidim ko bi ti se smijao na ovu izjavu....znaci ti smatras nas koje s vremena na vrijeme puknemo nesavrsenim majkama????
I moja kuca je uvijek uredna,kolaci na stolu rucak napravljen i veceri su uvijek rezervirane za malo zagrljaja i paznje muza...i djete nam je zadovoljno,ali cekaj malo postporodajna depresija je nesto sasvim drugo i ti upravo s takvim izjavama dodajes sol na ranu...ako nemas takav problem,a hvala Bogu sta ga nemas jednostavno zaobidi ovakav post i nemoj komentirat jer samo dodatno dodajes sol na ranu...a iskreno voljela bi vidjet taj osmjeh od 0-24 7 dana u tjednu..I nije lijepo nasladivat se

Nisam skužila oko čega se zapravo natežete, ali nemojte :)

:-)

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Možda u urbanoj, ali kako sam ja čula o ruralnoj, bilo je upravo obrnuto, vrlo brzo su se vraćale u polje, u kojem su naravno kopale i do visokog stupnja trudnoće.

---

Ma šta do visokog stupnja, rađale su kopajući, prema mom svekrvu jedna je tako rodila 6-ero ili 7-ero od njih 13 (svaki put je drugi broj) :)

bembola nisi me razumela
i ja sam pucala i pucam svaki put kad si umislim da moram biti savršena

ja govorim o tome da savršene majke ne postoje
nismo to ni ti ni ja niti ijedna sa ovog foruma

mi smo samo žene koje su sebi nametnule neki cilj, nešto nedostižno
i u pokušajima da to postignemo mi pucamo

i poenta je u tome što sam ja sad tek (i to uz pomoć psihijatra) shvatila da ne moram da budem savršena, i da ne mora kuća da mi bude besprekorna, niti ručak svaki dan na stolu, niti moram uvek biti raspoložena za muža, dete, prijatelje
i da od kad pred sebe ne postavljam nikakve zahteve tog tipa mnogo manje pucam i mnogo lakše dišem

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ma šta do visokog stupnja, rađale su kopajući, prema mom svekrvu jedna je tako rodila 6-ero ili 7-ero od njih 13 (svaki put je drugi broj) :)

---

to me podsjeća na onaj film "petrijin vijenac". ako se starija generacija forumašica sjeća. :mrgreen:

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

bembola nisi me razumela
i ja sam pucala i pucam svaki put kad si umislim da moram biti savršena

ja govorim o tome da savršene majke ne postoje
nismo to ni ti ni ja niti ijedna sa ovog foruma

mi smo samo žene koje su sebi nametnule neki cilj, nešto nedostižno
i u pokušajima da to postignemo mi pucamo

i poenta je u tome što sam ja sad tek (i to uz pomoć psihijatra) shvatila da ne moram da budem savršena, i da ne mora kuća da mi bude besprekorna, niti ručak svaki dan na stolu, niti moram uvek biti raspoložena za muža, dete, prijatelje
i da od kad pred sebe ne postavljam nikakve zahteve tog tipa mnogo manje pucam i mnogo lakše dišem

---

Oprosti...stvarno sam drukcije shvatila tvoj post...mislila sam da si mi htjela rec kako si ti savrsena i da ne pucas i bla bla..sorry al evo pucam na sve ocito i sitnica mi je dovoljna:gaah: mozda bi stvarno i ja trebala potrazit pomoc..oprosti jos jednom :neznam: :ups:

I tatina mama je pričala da je svaki porod dočekala u vrtu, ali zato se 40 dana poslije trebalo čuvati "jer je ženi tada grob otvoren". Nona je bila Istrijanka.

A ovo o savršenim mamama. To je mit. Nema savršenstva. Najbolje je prihvatiti da je ono što radiš, najbolje što možeš i da ako nema kolača sa malom bebom, neka ih ni ne bude. Ni ručka od tri jela, ni speglane robe. Glavno da su mama i beba sretne zajedno. Onda je to savršenstvo. Sreća u onome što imaš i u onome što taj čas možeš. S vremenom će beba narasti i mama će moći podignuti nivo svojih očekivanja od same sebe.

Razumiješ što ti želim poručiti, bembola? Stani prije nego počneš pucati. Budi važna sama sebi.

slušaj bembolina šta će ti čiča kasti :mirjana_karanović_starija_generacija: :lool:

prvo treba razgraničiti - jedno je depresija, a jedno su pucanja. ovo prvo teško da možeš sama ishendlat i tu nikakvi racionalni savjeti ne pomažu.

a pucanja, ima toga, kako ne.
npr kad misliš da možeš ispeći kolač, pročitati par tema na rodi i još uz to odgovoriti na post, jer beba po svim prirodnim i božjim zakonima treba spavati. a nu nje, čim sjedneš, krene se derat da bi cicu, bem ti cicu.
dakle, treba biti spreman i na povremana pucanja. to je kad ti se, inače složeni, prioriteti malo pobrkaju.
a složeni prioriteti su preduvjet da pucanja bude čim manje.
dakle, u prvoj djetetovoj godini, na prvom mjestu je - beba. na drugom mjestu isto beba. na trećem mjestu si - ti. a dalje, kako kod koga, što koga veseli, nije toliko bitno - rasporediš ostatak kako ti paše - uredna kuća, muž, ručak, kolači...
ovo je pod uvjetom da imaš jedno dijete. i neki prosječan stan za održavanje.
ono, nemaš blago za brinut se, ono krave, kokoši, koze, prajci.
dakle, ne stoji ono - što se mučiš, iz uvodnog posta. jer se realno, ne mučiš.

nu, što je fora ovako, s odmakom savjete dijeliti :mrgreen:

Beti3 hvala na savjetu mozda je greska u tome sta ja jednostavvno moram sve napravit i sve mora biti kako treba..ma mislim ja jos i stignem i nemam bas tako zahtjevnu bebu nego moja pucanja se uvijek svode na njegov plac jednostavno me izbacuje iz takta i neznam kako pomoc i sad kad se napokon smirio mislim da smo u skoku u razvoju-onom zadnjem :) (6 mj) a jos i zub raste..histerija po cijele dane/noci uf...ma sad sam ja jos i ok puknem tu i tamo pred mjesec dva sam bila bas koma...a nista probat otupit na sve i svakoga i nek bude sve u nekom dumbusu he he mozda budem manje pucala a kolace cu kupit :njam:

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

bembola nisi me razumela
i ja sam pucala i pucam svaki put kad si umislim da moram biti savršena

ja govorim o tome da savršene majke ne postoje
nismo to ni ti ni ja niti ijedna sa ovog foruma

mi smo samo žene koje su sebi nametnule neki cilj, nešto nedostižno
i u pokušajima da to postignemo mi pucamo

i poenta je u tome što sam ja sad tek (i to uz pomoć psihijatra) shvatila da ne moram da budem savršena, i da ne mora kuća da mi bude besprekorna, niti ručak svaki dan na stolu, niti moram uvek biti raspoložena za muža, dete, prijatelje
i da od kad pred sebe ne postavljam nikakve zahteve tog tipa mnogo manje pucam i mnogo lakše dišem

---

I ja mislim da bembola nije razumjela...
Ali ja jesam i opet potpisujem.