Glazbena škola

[sonata]

[quote="Peterlin"]@sonata, nešto mi sad nije jasno...

U prvom postu na ovom topicu pišeš da pojedinoj djeci "nije jasno" kako sviraju kad traže svoja prava, a u drugom (o djevojčici s disleksijom) da "djeca ipak sebe čuju pa im nije svejedno"... :? Ja to ne razumijem. To mi izgleda kao kontradikcija.

Ne , nego nisu sva djeca jednaka. Neki "cuju" sami sebe a neki ne, to sam mislila. Zapravo sam samo htjela reci da obicno ti kojima se ne da znaju biti razocarani kada dodje ocjenjivanje. Ne znam kakva je ta djevojcica s disleksijom, mozda spada u grupu onih koji se "ne cuju" a mozda i u ovu drugu.

Lijepo je sto si ti osoblju u skoli objasnila zbog cega si dijete upisala u skolu. Recimo, ja sada radim s djetetom koje je vec starije krenulo a s njim nesto nije kako treba. Ja se ne znam izraziti medicinski ali on ima nekih smetnji u razvoju...uglavnom...niti je netko dosao pa rekao-situacija je takva i takva...ali mi bi voljeli da on malo svira...nista. A ja neka sada pogadjam i shvacam kako s njim. Ipak mi nismo skolovani za rad s takvom djecom a da ne govorim da nam je metodika na faksu inace bliza katastrofi. A opet-kako da ja sada pitam njegovu mamu sto s njim nije u redu? A da ne kazem da na solfeggio dolazi svake prestupne. Ma uglavnom, ziva muka. Kada sam zvala mamu da kazem kakva je situacija, ona se nije niti ponudila doci na neki razgovor, vec je spominjala ispis. Pa onda stvarno, cemu da se ja trudim?

Drugo je ovo, da netko dodje, objasni situaciju i da nekako skupa s roditeljem pomazes djetetu. Ali i roditelji su zaista svakakvi.

[dorotea24]

Ipak mi nismo skolovani za rad s takvom djecom a da ne govorim da nam je metodika na faksu inace bliza katastrofi.

kako to misliš? koje si ti godine završila? meni je baš metodika bila najkvalitetnija na faksu.
a ni ja ne mogu odgonetnuti tko si. cekanu znam

[dorotea24]

još nešto da kažem treći put zaredom
osvrnula bih se još i na prijamne ispite. u gradovima gdje se prijavi npr. stotinu djece, a može ih se primiti samo 30 vjerovatno će se odabrati oni talentiraniji što ne znači odmah da će biti marljiviji i uspješniji, a to mogu potvrditi iz svog osobnog radnog iskustva. ja pak radim u manjoj sredini gdje smo primali svu djecu koja se jave i često se znalo pokazati da je npr. nekom djtetu sa izvrsnim sluhom jako teško dobro postaviti ruku i ton te ne bude nešto pretjerano muzikalan (a nerjetko ni pretjerano vrijedan) dok netko "bez sluha" se pokaže kao izvrstan svirač, marljiv đak itd. ma ustvari mogla bih napisati cijeli rad na tu temu. uopće mi je diskutabilno govoriti o tome ima li netko sluh ili ne. često se pokazalo da djeca koja su na prijamnom ispitu onim standardnim testovima ocjenjeni kao djeca bez sluha kasnije su bili izvrsni solfeggisti i dobri pisači diktata, ali nisu mogli interpretirati glasom čistu intonaciju, što zapravo znači da sluh imaju, ili su ga "naučili". rezime svega je da NI JEDNO dijete ne treba odbaciti i da sam protiv takvih selekcija ako dijete ima silnu želju i volju.

i još ono što je cekana govorila o podršci roditelja je apsolutno točno. roditeljska podrška, poticaji su strašno biti. rijetko koje dijete može samo tako golemu obavezu samo i savjesno odrađivati iz dana u dan bez da ga se ponekad ne potakne (ili čak malo potjera) kad "zapne".
toliko od mene nabrzaka.

[Peterlin]

i još ono što je cekana govorila o podršci roditelja je apsolutno točno. roditeljska podrška, poticaji su strašno biti. rijetko koje dijete može samo tako golemu obavezu samo i savjesno odrađivati iz dana u dan bez da ga se ponekad ne potakne (ili čak malo potjera) kad "zapne".
toliko od mene nabrzaka.

Ovo je 100% točno! U glazbenoj školi trostruko vrijedi ona stara da bez muke nema nauke. Ja sam svoje dečke upisala u glazbenu svjesna što me čeka, a to nije uvijek ugodno...

Tek smo na početku, ali ono što su djeca do sada naučila je vrijedna spoznaja da se svirati može bolje ako se vježba. Naučili su da ONI moraju vladati instrumentom, a ne instrument njima. To je primjenjivo na svaku vrstu učenja. Ne očekujem od njih da održe koncert u Carnegie Hallu (ali tko zna...) ali koristit će im način rada koji je neophodan za glazbenu. Za sada nema šanse da oni vježbaju ako ne sjedimo uz njih, ali ide ... ide... Kad savladaju neku vježbicu, svirali bi samo nju! I to nakon svega nekoliko mjeseci škole. Našoj učiteljici instrumenta mogu samo reći , iako ide sasvim dobro i solfeggio ! Kako će biti dalje, nemam pojma. A da su mogli tj. da smo im popustili na prvoj poteškoći, jedan bi odustao nakon 2 tjedna, a drugi nakon 3!