desi se i pričanje i plač i svašta
počelo je sa neke dvije, dvije ipo godine
najčešće nakon intenzivno provedenog dana (situacije sa mnogo ljudi - razna slavlja, gosti, izlet, putovanje...)
ne pridajem tome neki značaj, djeca moraju proživjeti dan u snu
jedino mi je skroz bezveze i osjećam se nemoćno kad ona neutješno plače a sanja otvorenih očiju, jer tu imam samo dva izbora - da je pustim da plače (i ružno sanja) ili da je grubo probudim