Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

[cvijeta73]

a gle, moje je mišljenje da ima nekih mama, svakako u kombinaciji s karakterom djeteta, koje jednostavno imaju to nešto u sebi da se puno posvete djeci, ali ih nekako nauče da znaju kad im mama nije dostupna pa ne kmeče.
nije samo u karakteru djeteta, jer ja mislim da bi sve bebe bile najsretnije kad bi mama bila cijeli dan njima na raspolaganju.
imam jednu prijateljicu koja je to sve nekako posložila da joj djeca stvarno sama zaspu u krevetu, da se igraju u vrtiću, od kad su bile stvarno male bebe.
osobno, mislim da je stvar u njenoj smirenosti. ona to nekako tako smireno sve postavi, žena je totalni zen. i stvarno vjerujem da su i njene bebe bile zadovoljnije, iako su spavale same u krevetiću, od onih beba gdje mame moraju piljiti u strop dok djeca ne zaspiju, a u sebi kuhaju i živciraju se jer je u kuhinji kaos, one neotuširane i masne kose. i u sebi mole boga da dijete što prije zaspije, i sa svakom minutom im se tlak penje na osamsto i na kraju bi dijete najrađe opandrčili nečim po glavi, samo da već jednom zaspe. (ovo mislim, naravno, figurativno).

različiti smo, imamo različite obitelji, različite muževe. ja mislim da treba naći neki sistem, koji nam odgovara. promijeniti ono što se može promijeniti. meni je totalno bezveze utjeha - proći će. izdrži.
šteta je ne uživati u tim preslatkim malim bićima dok su tako mali. nego izdržavati i mučiti se.
ne kažem da svako ne pukne tu i tamo, i da je to lak posao. ali, ne bi trebao biti ni baš u rangu robije.

[dorotea24]

a gle, moje je mišljenje da ima nekih mama, svakako u kombinaciji s karakterom djeteta, koje jednostavno imaju to nešto u sebi da se puno posvete djeci, ali ih nekako nauče da znaju kad im mama nije dostupna pa ne kmeče.
nije samo u karakteru djeteta, jer ja mislim da bi sve bebe bile najsretnije kad bi mama bila cijeli dan njima na raspolaganju.
imam jednu prijateljicu koja je to sve nekako posložila da joj djeca stvarno sama zaspu u krevetu, da se igraju u vrtiću, od kad su bile stvarno male bebe.
osobno, mislim da je stvar u njenoj smirenosti. ona to nekako tako smireno sve postavi, žena je totalni zen. i stvarno vjerujem da su i njene bebe bile zadovoljnije, iako su spavale same u krevetiću, od onih beba gdje mame moraju piljiti u strop dok djeca ne zaspiju, a u sebi kuhaju i živciraju se jer je u kuhinji kaos, one neotuširane i masne kose. i u sebi mole boga da dijete što prije zaspije, i sa svakom minutom im se tlak penje na osamsto i na kraju bi dijete najrađe opandrčili nečim po glavi, samo da već jednom zaspe. (ovo mislim, naravno, figurativno).

različiti smo, imamo različite obitelji, različite muževe. ja mislim da treba naći neki sistem, koji nam odgovara. promijeniti ono što se može promijeniti. meni je totalno bezveze utjeha - proći će. izdrži.
šteta je ne uživati u tim preslatkim malim bićima dok su tako mali. nego izdržavati i mučiti se.
ne kažem da svako ne pukne tu i tamo, i da je to lak posao. ali, ne bi trebao biti ni baš u rangu robije.

e ovaj post mi se stvarno sviđa i vidim se u opisu onog večernjeg uspavljivanja
s prvim djetetom sam bila nabrijana, skakala na svaki mig, drugo je znalo odplakati rundu kad nisam mogla odreagirati jer bi primjerice previjala starijeg, a sada kada mi je mlađi u najaktivnijem razdoblju polako postajem umorna i željna malo slobode. taman sam prestala dojiti, više me nitko noću ne razvlači, i često poželim sjesti i piljiti u TV, jesti na miru ili nešto pročitati, prosurfati bar kojih petnaestak minuta i to si moram ostvariri inače pucam. ako nemam uvijeta za to, ja jednostavno sve ignoriram i priuštim si to kratko vrijeme za sebe. evo došla sam kući umorna sam posla i poželjela pojesti u miru i u nekim svojim mislima, a sin mi se taman pokakao. pustila sam ga tih petnaest minuta da mi ukakan razvrnda cijelu kuhinju samo da malo dođem sebi i na kraju uletila u kupaonu, a frajer brčka ruke u WC školjci....ruke smo dezinificirali, guzu previli i sada ćemo se igrati....
DOA vjerujem da ćeš i ti pronaći svoje načine za ventiliranje. kako je netko rekao zaista je žao ne uživati u ovom periodu i samo čekati da sve prođe