Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

[Bubica]

Drago mi je cure da ste se pronasle kao istomisljenice, i potkrijepile svoju teoriju "normalno je biti histericna mama, svaka koja nije histericna - laze".
Ovo "histericna" nemojte shvatiti doslovno, samo je u tonu vasih postova.

Ja cu jos jednom ponoviti - normalno je biti umorna, zasicena, preopterecena mama. Normalno je imati bolje i losije dane. Ali, normalno je i stati na loptu i odbrojiti do deset, prisjetiti se da beba ne radi nista nama iz inata, beba je, u skladu sa svojom dobi i kognitivnim sposobnostima "egocentricna", usmjerena na sebe i svoje potrebe. Nju vodi nagon za odrzavanjem a ne misao "jadna moja mama, bas mi ju je zao, necu ovaj puta zakmecati". Empatija se uci, najvise ce ju klinci nauciti od nas samih. E da, nema nista lose niti u tome da "mlade mame" nauce nesto i od nas "starih" koliko god to nije popularno.

[Anemona]

Drago mi je cure da ste se pronasle kao istomisljenice, i potkrijepile svoju teoriju "normalno je biti histericna mama, svaka koja nije histericna - laze".
Ovo "histericna" nemojte shvatiti doslovno, samo je u tonu vasih postova.

Ja cu jos jednom ponoviti - normalno je biti umorna, zasicena, preopterecena mama. Normalno je imati bolje i losije dane. Ali, normalno je i stati na loptu i odbrojiti do deset, prisjetiti se da beba ne radi nista nama iz inata, beba je, u skladu sa svojom dobi i kognitivnim sposobnostima "egocentricna", usmjerena na sebe i svoje potrebe. Nju vodi nagon za odrzavanjem a ne misao "jadna moja mama, bas mi ju je zao, necu ovaj puta zakmecati". Empatija se uci, najvise ce ju klinci nauciti od nas samih. E da, nema nista lose niti u tome da "mlade mame" nauce nesto i od nas "starih" koliko god to nije popularno.

X
Mogu samo potpisati od riječi do riječi.

[Dijana]

Mislim da bi bilo najbolje da zaključate ovu temu, jer eto i moderatorica umjesto da smiri situaciju, dolijeva ulje na vatru. Definitivno se više ništa konstruktivnog (ako je uopće bilo išta konstruktivno) ovdje ne da pročitati.

[Anemona]

Definitivno se više ništa konstruktivnog (ako je uopće bilo išta konstruktivno) ovdje ne da pročitati.

Ja se definitivno slažem s ovim podebljanim.

[*mamica*]

Jel mogu ja na brzinu napisati nešto (nadam se konstruktivno) prije nego se zaključa?
Draga DoA, ono što ti mogu reći jest da si ne dopustiš da na tebe utječu priče drugih mama kako su njihova djeca savršena, sama zaspu, mirno se voze u kolicima i sl. Koliko su njihova djeca stara u toj dobi?
Osobno, za mene su Rode (i BiH Djeca) najbolje što se trenutačno moglo dogoditi našem društvu. No, mislim da tu svatko treba izabrati sebi što mu se sviđa. Dojim svoje dijete, ali mi se ne sviđa pomisao da dojim godinama (godina dana mi se čini plafon), a i ne mogu reći da uživam baš kada moram nekada satima ležati uz nju dok me ona tegli.
Moja beba je u bolnici spavala na meni, sestre su mi je trgale s mene (!) da je ne bih "razmazila", ali ja sam tu bolnicu osjećala kao nepoznati svijet za nas obje gdje imamo samo jedna drugu i jedna drugoj možemo pružiti ljubav, sigurnost i zaštitu.
A otkad je došla kući spava u krevetiću, jer bračnu postelju smatram muževim i svojim prostorom na koji nas dvoje imamo pravo i spavanje u njegovom zagrljaju mi ništa ne može zamijeniti .
Milijun puta je počela vrištati u kolicima i morala sam je uzeti na ruke. Milijun puta je hranom zaprljala sebe i odjeću - iako joj ne dopuštam da se igra sa zdjelicama niti dira rukama kašastu hranu, jedino komadiće i kriške može imati u rukicama.
Milijun puta mi se dogodilo da sam odlučila izaći vanka sa curama, spremila se, našminkala, i ona kao za inat nije htjela zaspati, nego se i nogama i rukama uhvatila za mene i za sisu i na kraju sam mogla izaći "samo" na pola sata... A meni, kao izrazito društvenom tipu, druženje s ljudima (a da nisu muž, dijete i ostala svakodnevna okolina ) neizmjerno puno znači.
Od sto puta, 50 puta sam mogla uz nju s mirom otići u wc, pospremiti kuću, a 50 puta je ona cmoljila za mnom i morala sam zvati nekoga da je zabavi i pričuva da odem u wc dok mi mjehur nije puknuo. O tipkanju na laptopu s njom u jednoj ruci da i ne govorim.
Jednostavno - život se sa dolaskom djeteta neminovno mijenja, a nama, jako mladim mamama, vjerujem da to teže pada. No nemoj gledati drugu djecu i druge mame - tvoje dijete je toliko savršeno, prekrasno, tebi darovano, dio tebe..... i nije nimalo drukčije od većine djece njegove dobi.
Ono što ti, po mom skromnom mišljenju, trebaš promijeniti jeste svoj grč i strah i trebaš nekako pronaći smirenost u sebi. Kada sam god djetetu pristupila u grču ("jooj, hoće li se probuditi sada kad ga prenosim krevetac, hoće li zaplakati kada se maknem iz prostorije, joj idem se iskrasti") to je se i dogodilo. Zato svaki put kada pristupim djetetu, udahnem, pokušam se smiriti, pristupim mu s mišlju da smo oboje jedinke koje se moraju navikavati jedna na drugu. Nekada nešto čitam, jedem, a ona sjedi i igra se pored mene - "odašiljem" joj signal da je sve u redu ako sam ja jednostavno pored nje i da se ona može u miru sama igrati.
Kada izlazim iz prostorije, izbacujem strah iz sebe, ne bježim nego joj pristupim, zagrlim, dodirnem, poljubim i kažem - mama sada mora izaći, doći ću brzo, papa! i uglavnom je sve ok.
Dakle, izbaci iz sebe zamjeranje svom djetetu, strahove, prihvati svoje dijete takvo kakvo jest, ne obaziri se na drugu djecu, nego i dalje pružaj ljubav svom djetetu - samo ovaj put smireno i vjerujem da će sve biti ok.

[Smajlić]

ja baš smatram da moderatorica nije dolijevala ulje na vatru, već realno sagledava sve strane.
a pogotovo potpisujem ovaj dio:

beba ne radi nista nama iz inata, beba je, u skladu sa svojom dobi i kognitivnim sposobnostima "egocentricna", usmjerena na sebe i svoje potrebe. Nju vodi nagon za odrzavanjem a ne misao "jadna moja mama, bas mi ju je zao, necu ovaj puta zakmecati".

to je jedina istina.
I ne, beba od mjesec dana se ne može razmaziti i u to me nitko ne može uvjeriti. Možda se može od godinu dana, al beba od mjesec dana nikako, i to nećete pročitati samo ovdje na Rodama, nego bilo gdje. I moje iskustvo mi je pokazalo da nije moguće razmaziti tako malenu bebu.
I uopće ne kužim u čemu je problem?
Ako DoA misli da daje previše sebe (ako se uopće može dati previše sebe za vlastito dijete), neka onda poduzme druge korake i gotovo. Neka izađe van na pola sata, sama, neka se mm malo brine o djetetu.
Ako neke mame ne žele skakati na svaki kme svoje bebe, neka ne skaču.
Al ne kužim onda čemu to ismijavanje i arogantno ponašanje nekolicine ovdje prema mamama koje su eto odlučile iliti instinktivno skaču na svaki djetetov kme?
I mislim da nitko od nas ovdje ne smatra da smo savršene majke, dapače, zato se ovdje i javljamo i tražimo savjete ili razgovaramo o stvarima koje nas muče i tište.
I ponavljam, svatko iznosi svoja iskustva, nitko nikome ne nameće svoje mišljenje, svatko u konačnici odlučuje za sebe.
Ako se savjet ili tuđe iskustvo ne želi prihvatiti, ne mora se. Al se onda ni ne treba uporno pljuvati po drugima.

[cvijeta73]

Mislim da bi bilo najbolje da zaključate ovu temu, jer eto i moderatorica umjesto da smiri situaciju, dolijeva ulje na vatru. Definitivno se više ništa konstruktivnog (ako je uopće bilo išta konstruktivno) ovdje ne da pročitati.

dijana, a što su moia i ostala ekipa tako konstruktivno poručile DOA?
kako da riješi svoju situaciju? da bude zadovoljnija?

[Dijana]

Nije death of art ni tražila nikakav savjet, već ga je dala, sa svog stanovišta. Žena se jednostavno-požalila-a zašto se to odmah shvaća kao poziv u pomoć, ne znam.

[moia]

Nije death of art ni tražila nikakav savjet, već ga je dala, sa svog stanovišta. Žena se jednostavno-požalila-a zašto se to odmah shvaća kao poziv u pomoć, ne znam.

X

[leonisa]

Nije death of art ni tražila nikakav savjet, već ga je dala, sa svog stanovišta. Žena se jednostavno-požalila-a zašto se to odmah shvaća kao poziv u pomoć, ne znam.

a zasto je Jaspera prihvatila sa odusevljenjem?

i ne slazem se. na ovoj temi ima puno konstruktivnih savjeta (ajmo cak reci i "neutralnih" kad se vec mora sve svoditi na strane) samo je pitanje sta onaj koji cita zeli iz toga iscitati

[Dijana]

Jedno je dati savjet s prijedlogom neke literature, a drugo je ulaziti i secirati nečiji stil roditeljstva (osim ako netko to baš traži). To death of art nije tražila. Nije ni bebabeba. Ma ne traži to nitko nikad ovdje. Ali uvijek dobije.

[moia]

dijana, a što su moia i ostala ekipa tako konstruktivno poručile DOA?
kako da riješi svoju situaciju? da bude zadovoljnija?

pa evo, ja sam potpisala trinu, pa ne moram valjda ponavljat

[dutka_lutka]

Mislim da bi bilo najbolje da zaključate ovu temu, jer eto i moderatorica umjesto da smiri situaciju, dolijeva ulje na vatru.

Bubica je, sudeći barem po njezinim postovima, po mom mišljenju jedna jako umjerena, u svojim razmišljanjima trezvena osoba, željna pomoći drugima savjetom. Pod uvjetom da ti drugi to žele. Ne vidim razloga da je se napada.
Anemona, svaka čast. Ispade ti neki ekstremist! Tebe, Anemona, Smajlić i pomikaki, sve potpisujem.
A evo i konstruktivne dutke_lutke.

Već je jednom prije bilo govora o ostavljanju djeteta samog u sobi, pa sam napisala da me to podsjeća na atmosferu u dječjem domu, gdje djeca silom prilika sama zaspe i spavaju sama. I da mi je to jako tužno. Na to se nadovezala sorciere, dojmljivim opisom kako je nju (sorciere) jedna djevojčica s prozora doma u suzama zvala da dođe po nju, da ta djeca čeznu za pažnjom.

Dakle, što se tiče odvajanja novorođenčeta i dojenčeta u posebnu sobu: razmislimo - u kojoj situaciji se ljudsko biće nađe samo u sobi, u nemogućnosti kontakta s drugim ljudskim bićem?
Pa u samici, u zatvoru. Samica je najstroža kazna, namijenjena samo najgorim prijestupnicima. A zašto? Valjda zato što ljudsko biće ima potrebu za kontaktom.
Dotičnima se, pretpostavljam, daje prilika da razmisle o svojim djelima i posljedicama tih djela, te da promijene svoje ponašanje. Drugi razlog je uklanjanje potencijalne opasnosti za druge zatvorenike.

Ovi razlozi kod male bebe, čini mi se, ne postoje. Zašto je se onda kažnjava?

[*mamica*]

Bubica je, sudeći barem po njezinim postovima, po mom mišljenju jedna jako umjerena, u svojim razmišljanjima trezvena osoba, željna pomoći drugima savjetom. Pod uvjetom da ti drugi to žele. Ne vidim razloga da je se napada.
Anemona, svaka čast. Ispade ti neki ekstremist! Tebe, Anemona, Smajlić i pomikaki, sve potpisujem.
A evo i konstruktivne dutke_lutke.

Već je jednom prije bilo govora o ostavljanju djeteta samog u sobi, pa sam napisala da me to podsjeća na atmosferu u dječjem domu, gdje djeca silom prilika sama zaspe i spavaju sama. I da mi je to jako tužno. Na to se nadovezala sorciere, dojmljivim opisom kako je nju (sorciere) jedna djevojčica s prozora doma u suzama zvala da dođe po nju, da ta djeca čeznu za pažnjom.

Dakle, što se tiče odvajanja novorođenčeta i dojenčeta u posebnu sobu: razmislimo - u kojoj situaciji se ljudsko biće nađe samo u sobi, u nemogućnosti kontakta s drugim ljudskim bićem?
Pa u samici, u zatvoru. Samica je najstroža kazna, namijenjena samo najgorim prijestupnicima. A zašto? Valjda zato što ljudsko biće ima potrebu za kontaktom.
Dotičnima se, pretpostavljam, daje prilika da razmisle o svojim djelima i posljedicama tih djela, te da promijene svoje ponašanje. Drugi razlog je uklanjanje potencijalne opasnosti za druge zatvorenike.

Ovi razlozi kod male bebe, čini mi se, ne postoje. Zašto je se onda kažnjava?

A ima roditelja (i djece!) koja to ne vide kao kažnjavanje, nego možda poštivanje potrebe za osobnim prostorom i mirom? Moja beba se vrlo često probudila od našeg šaptanja, šuškanja, okretanja u krevetu, iako spava u svom krevetiću. Ima djece koja kao male bebe mirnije spavaju u svojoj sobi, a da ne govorim kada te bebe navrše godinu dana i kada im je potreban njihov prostor za igru i spavanje.

[Ifigenija]

A ima roditelja (i djece!) koja to ne vide kao kažnjavanje, nego možda poštivanje potrebe za osobnim prostorom i mirom? Moja beba se vrlo često probudila od našeg šaptanja, šuškanja, okretanja u krevetu, iako spava u svom krevetiću. Ima djece koja kao male bebe mirnije spavaju u svojoj sobi, a da ne govorim kada te bebe navrše godinu dana i kada im je potreban njihov prostor za igru i spavanje.

Upravo to!
Sve može biti dobro i okej, dokle god su roditelji mirni, i više ili manje nemaju dojam da su u vlasti zahtjevnog ili nemogućeg djeteta.

[dutka_lutka]

A ima roditelja (i djece!) koja to ne vide kao kažnjavanje, nego možda poštivanje potrebe za osobnim prostorom i mirom? Moja beba se vrlo često probudila od našeg šaptanja, šuškanja, okretanja u krevetu, iako spava u svom krevetiću. Ima djece koja kao male bebe mirnije spavaju u svojoj sobi, a da ne govorim kada te bebe navrše godinu dana i kada im je potreban njihov prostor za igru i spavanje.

Hm. Teoretski, moglo bi i tako biti. A kako je zapravo? Neki ljudi su to proučavali. Vidi ovaj tekst.

Zajedničko spavanje: Još jedan način poboljšanja dječjeg zdravlja
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=157&Show=984

[*mamica*]

Hm. Teoretski, moglo bi i tako biti. A kako je zapravo? Neki ljudi su to proučavali. Vidi ovaj tekst.

Zajedničko spavanje: Još jedan način poboljšanja dječjeg zdravlja
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=157&Show=984

Hm, pa baš za ovaj tekst bi se mogao upotrijebiti citat iz dobre stare pjesme "teoretski zvuči dobro, ali drukčije je u praksi". Nemoj misliti da nikada nismo imali prilike spavati u krevetu sa svojim djetetom, o da, "morali" smo nekoliko puta to učiniti. Čak i ja sada često zaspim noću dojeći je, pa se probudim domalo. Rezultat? Oboje neispavani, a o bolovima u nogama, rukama, leđima i zatrnutosti da i ne govorim.
Kada svane i ona se probudi na prvo jutarnje dojenje, ostavim je dalje da spava s nama. Tj., da samo ona spava, jer namjestiti se, pazeći da je ne zgazim (što jesmo oboje par puta), da je ne probudim svojim namještanjem i okretanjem i sl., znači da za mene više nema spavanja.
Da ne govorim da se ona u takvim prilikama sto puta probudi, a kada spava u svom krevetiću, takve epizode se rijetko događaju.
Sve se meni čini da je ovo sve skupa puno stresnije i nezdravije za nas i naše dijete od neprakticiranja cosleepinga, tako da hvala, ali ne hvala.

P.S. Moram li napomenuti da moja, uskoro osmomjesečna (dojena!) beba, još NIJEDNOM nije bolesna bila, nikada joj ni temperaturu nisam izmjerila i da je neprestano nasmijano, mirno dijete puno ljubavi, kojemu su ljudi dali nadimak "Smješka, Smjehuljica", a opisuju je riječima "vječito nasmijana, predobra i mirna, nježna kao pjenica"? To mi ne zvuči kao opis bebe pod stresom!

P.P.S. A da ne govorim o tome što mi znači moj partner, naš bračni život i naša postelja. Mislim da je naša ljubav i vrijeme koje provodimo sami zajedno i koje osnažuje našu vezu, samo dodatni razlog sreće našeg djeteta.

[Ifigenija]

Hm. Teoretski, moglo bi i tako biti. A kako je zapravo? Neki ljudi su to proučavali. Vidi ovaj tekst.

Zajedničko spavanje: Još jedan način poboljšanja dječjeg zdravlja
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=157&Show=984

Ovo je formalizam.
Sastaviti tablicu i vidjeti koliko toga možemo ispoštovati, pa da dobijemo plus, ili peticu.
Kao u školi.
Gdje je tu individualnost i roditelja i djeteta, maštovitost u življenju, obzirnost prema sebi i drugima, mnogolikost?

Nema.

Samo tablica, popis i ratoborno mahanje njima, bez obzirnosti, bez širine i tolerancije.

Znaš što povećava djetetovo zdravlje? Sretna obitelj. Kakva god bila, kako god spavala.
A za sreću nema univerzalnog popisa koji možeš okačiti na forum.

[dutka_lutka]

Ovo je formalizam.
Sastaviti tablicu i vidjeti koliko toga možemo ispoštovati, pa da dobijemo plus, ili peticu.
Kao u školi.
Gdje je tu individualnost i roditelja i djeteta, maštovitost u življenju, obzirnost prema sebi i drugima, mnogolikost?

Nema.

Samo tablica, popis i ratoborno mahanje njima, bez obzirnosti, bez širine i tolerancije.

Ja bih raspravljala o ovoj TEMI, a da mi ti ne tovariš hrpu nepotrebnih uvreda. Jer tema niti nisam ja, nego - vidi gore. Toliko o toleranciji. Hvala.

Znaš što povećava djetetovo zdravlje? Sretna obitelj. Kakva god bila, kako god spavala.
A za sreću nema univerzalnog popisa koji možeš okačiti na forum.

Već si pisala da djecu ponekad udaraš po guzi. To je, znači OK, ako si ti s time sretna - i obitelj će onda biti sretna.
Ili je to ta "individualnost i roditelja i djeteta, maštovitost u življenju, obzirnost prema sebi i drugima, mnogolikost"? Čemu biranim riječima kititi jednostavnu činjenicu da nekome tako - paše, bez obzira na (današnje) preporuke?

[moia]

Ovo je formalizam.
Sastaviti tablicu i vidjeti koliko toga možemo ispoštovati, pa da dobijemo plus, ili peticu.
Kao u školi.
Gdje je tu individualnost i roditelja i djeteta, maštovitost u življenju, obzirnost prema sebi i drugima, mnogolikost?

Nema.

Samo tablica, popis i ratoborno mahanje njima, bez obzirnosti, bez širine i tolerancije.

Znaš što povećava djetetovo zdravlje? Sretna obitelj. Kakva god bila, kako god spavala.
A za sreću nema univerzalnog popisa koji možeš okačiti na forum.

o da, točno i danas prečesto zaboravljano.

[ninika]

Bubica je, sudeći barem po njezinim postovima, po mom mišljenju jedna jako umjerena, u svojim razmišljanjima trezvena osoba, željna pomoći drugima savjetom. Pod uvjetom da ti drugi to žele. Ne vidim razloga da je se napada.
Anemona, svaka čast. Ispade ti neki ekstremist! Tebe, Anemona, Smajlić i pomikaki, sve potpisujem.
A evo i konstruktivne dutke_lutke.

Već je jednom prije bilo govora o ostavljanju djeteta samog u sobi, pa sam napisala da me to podsjeća na atmosferu u dječjem domu, gdje djeca silom prilika sama zaspe i spavaju sama. I da mi je to jako tužno. Na to se nadovezala sorciere, dojmljivim opisom kako je nju (sorciere) jedna djevojčica s prozora doma u suzama zvala da dođe po nju, da ta djeca čeznu za pažnjom.

Dakle, što se tiče odvajanja novorođenčeta i dojenčeta u posebnu sobu: razmislimo - u kojoj situaciji se ljudsko biće nađe samo u sobi, u nemogućnosti kontakta s drugim ljudskim bićem?
Pa u samici, u zatvoru. Samica je najstroža kazna, namijenjena samo najgorim prijestupnicima. A zašto? Valjda zato što ljudsko biće ima potrebu za kontaktom.
Dotičnima se, pretpostavljam, daje prilika da razmisle o svojim djelima i posljedicama tih djela, te da promijene svoje ponašanje. Drugi razlog je uklanjanje potencijalne opasnosti za druge zatvorenike.

Ovi razlozi kod male bebe, čini mi se, ne postoje. Zašto je se onda kažnjava?

ovo je dakle taj post u kojem ti "nisi" nikoga prozvala i "nisi" stavljanje djeteta na spavanje u svoju sobu usporedila s samicom i zatvorom.