leonisa prvotno napisa
sto se tice "skakanja na svaki kme" nije isto ako roditelj ne reagira jer fizicki ne moze (mora na wc, ima jos 2 djece koja takodjer imaju svoje potrebe i treba ih zadovoljiti...i pri tome se obracas djetetu da ono cuje tvoj glas i da zna da si tu i da nisi nigdje otisla. zaboravljamo i na strah od odvajanja kada dijete misli ako nema majku u svom vidnom polju da ga ona napusta) pa zaista realno ne uspijeva "skociti" iste sekunde. no s druge strane postoji "neskakanje" radi nekih, ajmo ih nazvat pravila odgoja, kada namjerno ne reagiras jer smatras da ces time "razmaziti" dijete. zapravo svjesno ignoriras neku djetetovu potrebu. i jos pri tome osjetis u svome tijelu da radis nesto krivo (jer u suprotnom ne bi bilo te nelagode i nemogucnosti ostavljanja djeteta da place).
isto tako nije isto o koliko starom djetetu se radi jer male bebe imaju poterbu za hranom, suhim pelenama, snom i bliskoscu i mi kao roditelji smo im duzni to sve pruziti na najbolji moguci nacin.
takodjer svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. ja sam imala dijete koje se zakocenilo i prestalo disati jer je vristalo dok se presvlacilo. ja sama nisam htjela riskirati da se tako nesto ponovi samo zato da bi ja istjerala mak na konac i dokazala njemu ili nekom drugom da je sad vrijeme da se malo nauci na to da necu biti tu samo za njega uvijek kad to zamisli. i onako sam na porodiljnom radi njega a ne radi ispeglanog vesa ili uvijek toplog skuhanog obroka sebi ili muzu. kako mi imamo "bolje i losije dane" imaju ih i djeca, jedan dan cu moci srediti par masina vesa i napraviti kraljevski rucak dok cu drugi naruciti cevape i cijeli dan doslovno biti posvecena njemu. izmedu ostalog, djeca i spavaju preko dana sto mi je bilo dovoljno da tada ucinim nesto za sebe ili zavrsim zapoceto.
i zaista vjerujem da svi ovdje mislimo u globalu jednako samo je stvar u izrazavanju i kako svoje misli (ne)uspjesno pretakamo u linije na forumu.
Odgovori s citatom