Odgoditi školu ili ne?

[petra]

ja ne bih nikako odgađala, posebno ako je dijete darovito. darovitoj djeci trebaju stalne stimulacije i izazovi, a ne ostanak u "poznato dosadnom" vrtiću koji nema niti mogućnosti intelektualno ga nabildati - bilo na emotivnom, bilo na racionalnom planu.
petra je krenula u školu s 5 godina i 9 mjeseci - ne zato jer smo mi tako htjeli, nego jer smo morali. Prvi razred u Belgiji nije lakši od onog u hrvatskom sustavu - do kraja godine djeca moraju znati čitati i pisati, imaju lektiru i pišu kraće sastavke, a iz matematike računaju do 20 u svim smjerovima.
Petrina koncentracija nije bila na visokoj razini - samo onda kad ju se za nešto posebno zainteresira. učenje novih stvari koncentraciju joj je produljilo a nju osvijestilo na drukčiji način.
školske obveze dodatno su je potaknule i na druge vrste izazova - počela je svirati klavir (iako vježbanje ne voli, ali je jako ponosna na svoje rezultate), ide na plivanje, na ples, na slikanje, zainteresirala se i za lekcije francuskog koje su joj do tada bile "užasno dosadne"...
sve skupa, mislim da se ne treba odgađati škola. Vjerujem da je Hrvatska ostala jedna od rijetkihzemalja na svijetu koje "dopuštaju" tako kasne polaske - ovdje se i fakulteti završavaju s 21 godinom, doktorati s 25 (mi volimo reći kako su naši fakulteti bolji, pa i teži, pa zato i duže traju... e pa nisam više baš tako sigurna) ne znam zašto bih dijete unaprijed stavljala u poziciju relativnog "kašnjenja".

[Peterlin]

ja ne bih nikako odgađala, posebno ako je dijete darovito. darovitoj djeci trebaju stalne stimulacije i izazovi, a ne ostanak u "poznato dosadnom" vrtiću koji nema niti mogućnosti intelektualno ga nabildati - bilo na emotivnom, bilo na racionalnom planu.
petra je krenula u školu s 5 godina i 9 mjeseci - ne zato jer smo mi tako htjeli, nego jer smo morali. Prvi razred u Belgiji nije lakši od onog u hrvatskom sustavu - do kraja godine djeca moraju znati čitati i pisati, imaju lektiru i pišu kraće sastavke, a iz matematike računaju do 20 u svim smjerovima.
Petrina koncentracija nije bila na visokoj razini - samo onda kad ju se za nešto posebno zainteresira. učenje novih stvari koncentraciju joj je produljilo a nju osvijestilo na drukčiji način.
školske obveze dodatno su je potaknule i na druge vrste izazova - počela je svirati klavir (iako vježbanje ne voli, ali je jako ponosna na svoje rezultate), ide na plivanje, na ples, na slikanje, zainteresirala se i za lekcije francuskog koje su joj do tada bile "užasno dosadne"...
sve skupa, mislim da se ne treba odgađati škola. Vjerujem da je Hrvatska ostala jedna od rijetkihzemalja na svijetu koje "dopuštaju" tako kasne polaske - ovdje se i fakulteti završavaju s 21 godinom, doktorati s 25 (mi volimo reći kako su naši fakulteti bolji, pa i teži, pa zato i duže traju... e pa nisam više baš tako sigurna) ne znam zašto bih dijete unaprijed stavljala u poziciju relativnog "kašnjenja".

Mogućnost ranijeg polaska u školu za djecu koja su spremna postoji i ovdje. Nije to novost. Ja sam jedna od takve djece, a krenula sam u školu davne 1968. godine. No, to je i opasno, jer djeca koja su akademski darovita, nisu nužno i emocionalno spremna, nisu nužno u situaciji (kao 90% hrvatskih prvašića) da samostalno odlaze s torbom put škole i vraćaju se doma. TO su razlozi...

Ne radi se tu o "kašnjenju". NIti o temeljitosti. Radi se o programima koji su ovdje, u Hrvatskoj, prilagođeni djeci koja kreću u školu upravo s tom dobnom granicom (između 6 i 7. godine) kako je zakonom propisano.

MOglo bi se to pomaknuti na niže, ALI to bi značilo puno ulaganja od strane društva da se omogući tako nešto. Uvođenje takvog sustava traje 30 i više godina. Naša škola još uvijek je temeljena na čvrstim austrougarskim principima, i dobro da je, jer da smo je sami osmišljavali, vjerojatno bi lošije napravili.

Vidjela sam u Londonu kako izgleda kad dijete kreće od 4. ili 5. godine - gradivo i sadržaji primjereni su toj dobi. I gotovo! Kod nas je drugačije... A kad se dijete šalje u školu ranije, treba imati u vidu da će se možda kojiput osjećati zakinuto zbog bezveznih stvari (kao ja, kad u 16. godini nisam mogla ići u auto školu s ostatkom razreda jer se ispit mogao polagati najviše godinu dana prije punoljetnosti).

Dalo bi se još razloga nabrojiti zašto je naš školski sustav baš ovakav kakav je... Nema tu iznenađenja i novosti. Postojale su generacije (u doba Jugoslavije) kad nije bilo prijamnih ispita za fakultete. Službeni razlog - podizanje intelektualne razine zemlje. Neslužbeni razlog - smanjivanje broja nezaposlenih. I tako dalje...da ne odem daleko offt. ali to je odgovor na pitanje zašto je sustav baš takav. Ima razloga. Ne kažem da ga ne treba mijenjati, ali to je državni mastodont s previše inercije i brze promjene tu "ne pale".

Ako naš školski sustav nije "po mjeri" neke djece (a uvijek ima djece koja iskaču u jednom ili drugom smjeru) nema druge nego da se roditelj pobrine popuniti praznine i učiniti sve da se djetetu omogući solidan start. Dijete u školi provodi godine i godine - red je da se pobrinemo da im to ne bude tlaka.

[nevena]

Rodjena je 15.03. dakle samo za dva tjedna je skolski obvzenik

[Sanja]

ne znam zašto bih dijete unaprijed stavljala u poziciju relativnog "kašnjenja".

Petra, pa školovanje nije natjecanje s vršnjacima da bi postojalo bilo kakvo kašnjenje.

Mislim da je Peterlin u pravu: ako nije sasvim zrelo za školu, bolje je djetetu dati godinu više, nego ga upisati ranije. U tom slučaju nema natrag.

[laumi]

Petra, pa školovanje nije natjecanje s vršnjacima da bi postojalo bilo kakvo kašnjenje.

Mislim da je Peterlin u pravu: ako nije sasvim zrelo za školu, bolje je djetetu dati godinu više, nego ga upisati ranije. U tom slučaju nema natrag.

X