Moj odnos s roditeljima je bio zasnovan na velikom povjerenju, nije bilo specijalne kontrole. To je funkcioniralo odlično, ja sam s jedne strane bila opuštena, jer sam znala da mi bezgranično vjeruju, a s druge strane sam znala da ne smijem to povjerenje iznevjeriti.
Naravno da sam imala i ja svojih "svijetlih trenutaka", ali na sreću nije bilo nikakvih posljedica.
Tako da sam i ja svakako za povjerenje, ali uvela bih i nekakvu kontrolu.
Obavezno javljanje mobitelom.
Da ih jedan od roditelja odveze u izlazak, i dolazi po njih. (nema stopiranja).
Kao što je več netko rekao prespavanje dečka/cure u kući.
I obavezno bih uvijek htjela upoznti s kim moja djeca hodaju, bez obzira da li se radi o nekoj ozbiljnijoj ili neozbiljnoj vezi.
...