Dječji strahovi

[božana]

Dominik ima 26 mjeseci i u posljednje vrijeme smo primjetili da često upotrebljava izraz "bojim se". Iako ne gleda nasilne crtiće već samo Teltubbiese i Winnia the Pooh čak i tu je našao nekoliko scena koje odmah moramo premotati. Boji se i nekih automobila, pretpostavljamo onih koji jače bruje, kad čuje da netko ulazi u kuću odmah se priljepi uz mene i kaže bojim se, jednom se usred igre rasplakao jer se sjetio čudovišta (iako je za njega čuo samo u jednoj epizodi WtheP). Dobro je dijete, poslušno, ne plašimo ga i ne pričamo pred njim o ružnim stvarima pa nam nije jasno da li je to neka faza u razvoju koju svi prolaze ili se on zaista boji??? Kakva su vaša iskustva? :?

[Točkica]

I mi smi u toj fazi, Lea ima 23 mj. Pao je snijeg, nije ga htjela niti dotaknuti, vidjela je ptičje pero na cesti i rekla da se boji, u igraonici ju je počupala jedna curica, drugi dan na igralištu skrila se iza moje mame, boji se...
Kad netko pokuca na vrata ili pozvoni isto ustukne i prestrašeno me pogleda. Mislim da je u pitanju samo faza.

[Maruška]

I kod nas slično.
Telefon, zvono, nekad čak i vodokotlić - dovoljni su da se Lovre zatrči prema meni tražeći zaštitu i vičući 'bojim se'. Kad ga pitam čega se boji, odgovor je uvijek - mraka. Uz smješak. Nekad mi se čini da se tako samo igra, nekad da se stvarno boji.
Zašto tako odgovara i reagira, stvarno ne znam. Istina, ima jedna pjesmica u kojoj se mrak nečega boji... Morat ću je bolje poslušati.
I mi se nadamo da je samo faza.

[božana]

Hvala mame, sad mi je lakše. A bila sam uvjerena da u njihove glavice ne može ući nešto što im niste rekli ili što nisu doživjeli, bila sam sigurna da se neće ničega bojati ako ga ničim ne plašimo. Bila sam u krivu, puno bolje kuže nego mi mislimo i vidim da ga od negativnih utjecaja vanjskog svijeta, ma koliko se trudila, neću moći zaštititi. A ovo je vjerovatno tek početak, sretno nam svima bilo!

[jassi]

toncek-24 mj, ponekad kad mu na licu vidim strah kaze-boji,dakle zna sto to znaci.mislim da je to normalno.neke nove stvari ga plase ali brzo se navikne ako mu bas nije onako jako neugodno

[tinkie winkie]

Marta se bojala jedan period tako nebuloznih i bezazlenih stvari... Bojala se mede iz teletabisa, nekih lutkica, bezazlenih likova iz slikovnica...

Srećom, nije dugo trajalo.

[modesty71]

Una se boji sjene na zidu, a kad je u videu kazeta i na displeju se vidi ta kazeta, ona veli da ju "sat gleda" i to je strašno Često zna reći da ju nešto gleda (npr.danas mjesec). Najbolja je bila fora s bundevom za Halloween. Sestra ju je napravila i stajala je na balkonu. Una ju je znatiželjno ali s dužnim strahopoštovanjem išla gledati, i uvijek brzo bris k nama u sigurnost, i tako više puta te večeri, i još je mjesec dana spominjala bundevu.

Meni je zapravo jako zanimljivo to čega se klinci boje i kako ti strahovi nastaju i nestaju. Mraka se ponekad boji, ponekad ne. Nekad moram ujutro paliti svijetlo jer je "mračno", a nekad sama ode u kupaonu i tam nekaj rošta iako je mrak.

Ah da, nosorog iz "Medvjedića dobrog srca" je još jedan lik koji ju prati. Doći će i papati nogice pa se brzo penje na mene ili krevet ili stolac. Ne znam otkud joj ta ideja.

Mislim da je najbitnije ne raditi preveliku dramu - lagano ih utješiti, ohrab riti i pretvoriti sve u šalu, tad im je lakše prebroditi to.

[kloklo]

Sve ti to ide u rok službe

Kad je Leona bila manja bojala se svačega i onda je zagrljaj i uvjerljivo "Ne boj se, mama te čuva" bilo dovoljno
Onda ju je to prošlo i vratilo se prije nekoliko mjeseci (oko treće godine), nekad po par puta na dan trči k nama jer je došao vuk, zmaj, čudovište, pauk i slično...
E, sad imamo sistem aktivne obrane...
Naučila sam je par saoobrambenih trikova, npr.
Čuj vuk, ak si dobar, možeš se igrati sa mnom, ali ako si zločest bježi natrag u svoju šumu, ja se tebe ne bojim!

Onda je sva ponosna na sebe kako ga je otjerala i objašnjava mi: Vidiš kako sam ja velika curica, samo male bebe se boje

Nekad je doduše, strah prevelik pa opet ide mama zaštitnica, ali sve češće sama riješi stvar

[ninet]

Ja mislim da ovo pricam po 1839. put, no ja sam se u njihovim godinama bojala pjesme "crven fesic"...a najvise sam se bojala Mikija Jevremovica. Neki dan na TV Miki.....i ja zovnem Viktora da vidim kako ce reagovati.... kad ono - nista....

[Maruška]

ninet

[Leki]

Ja mislim da ovo pricam po 1839. put, no ja sam se u njihovim godinama bojala pjesme "crven fesic"...a najvise sam se bojala Mikija Jevremovica. Neki dan na TV Miki.....i ja zovnem Viktora da vidim kako ce reagovati.... kad ono - nista....

Cuj, crveni fesic

[palčica]

ma, nije to nista (ne mislim pri tom na jevremovića!! )!
čitala sam nedavno da je pojava kojekakvih strahova svojstvena djeci uzrasta od dvije godine pa naviše. dakle, to je samo jedna od faza koja će, kao i sve ostale, proći sama od sebe (nadam se). autor savjetuje da je najbitnije da roditelj ne zanemaruje taj strah, nego da utješi dijete, kao što je neko prije mene opisao! i kod nas to traje, i n. kaže: 'straf je'! čak se i po noći ponekad probudi, sva uplakana.... iskreno se nadam da će brzo proći!!

[Lukina mamma]

Vidim da se svi nečega bojimo. Moj Luka (26mj) se jako boji onog smiješnog kamiona sa sirenom -Family Frost. Kad to čudo stigne u kvart, moramo ga čvrsto zagrliti jer se on počne jako tresti. Inače nije plašljivo dijete, voli ljude, odmah bi ljubio djecu, obožava gledati avione i bučne helikoptere kad nadlijeću Špansko (kod nas je to često).
Mislim da je normalno da se djeca boje, uostalom i veliki se svačega plaše.
Treba ih samo tješiti i pokušati im objasniti (ako su dodoljno veliki da skuže). Mislim da će tako brže prevladati strah.

[Zara01]

a najvise sam se bojala Mikija Jevremovica...

Moja se jos uvijek niceg ne boji, ali kada vidi Bandica na tv pocne skrivat rukama oci i vice - maki ga maaamaaa! (makni ga)

Ninet, jel' to tako pocinje?

[Loryblue]

od mog neustrašiv diteta sad imamo jednu pravu strašljivicu
panično se boji traktora, kamiona, baja, pauka, nepoznatih ljudi na vratima.
i to je počelo odjednom, nakon lita, sa točno 2 godine.
i ne pomaže: ne boj se, mama je tu - neće ti baja ništa....boji se i gotovo.
ma proći će je.

[Točkica]

Lei je svaka druga "bojis" - boji se...
Vozila se u busu prvi puta u subotu i sve sam se nadala da će biti sretna kao ono, boji se, susjedi imaju malog kokera, i njega se boji kao i bagera uz cestu. Sve više i više strahova ali ja uvijek kažem da se nema čega bojati, mama je tu.....
Loryblue, za 25 dana i mi punimo 2. godinu, to je valjda to!

[Lu]

marko se bojii kape
a za svaku drugu stvar govori "ja se bojim"

[vildica]

mi problem imamo već neka 3 mjeseca (sada mu je 18,5 mjeseci - dakle, od njegovog 15. mjeseca) - ne želi ići u tuđe stanove!!

Nije bitno idemo li u goste osobama koje on poznaje ili ne - čim vidi da se približavamo tuđoj zgradi počinje plač. Nije to obični plač i negodovanje - urlanje, vriska, izvijanje, katastrofa. Plače baš "iz duše". Naravno, pokušavamo mu objasniti da će se on tamo igrati, da ga svi vole, da ćemo ubrzo ići kući - ništa ne pomaže. Obično pokušamo biti u gostima do 5 minuta, i onda kući.

Kada sam primijetila da ne želi ići u tuđe stanove, nisam to ni forsirala - pokušali bismo svakih 20-ak dana, ponavljam, na 5 minuta i kući. Ali, to "neforsiranje" ne pomaže.

Pitam se je li to normalno? Ima li iko slična iskustva?

Inače, vrlo je veseo, komunikativan, društven (kod nas kući, u parku, u tržnim centrima - nikakvih problema). Rano je propričao 8sa 12 mjeseci) , a sada sa 18 mjeseci priča baš "ko veliki". Od 14. mjeseca zna razlikovati 7-8 boja, unazad mjesec dana broji do 20, recituje 2-3 pjesmice... ma, sve super. OSIM ŠTO SE PANIČNO BOJI BORAVITI U NEPOZNATOM PROSTORU ZATVORENOG TIPA!!

Faza? Nadam se. Što činiti? Ne voditi ga u stanove i čekati da prođe (jednog dana) ili npr. svaki drugi dan ići u jedan stan, pa dok ne prestane plakati (i tako mijenjati stan za stanom)?

[Vala]

ako faza potraje kod strahova ili slicnih emotivnih problema Bachove kapi su vrlo ucinkovite

[mirnic]

Moja curka koja je sad 31 mjesec se do svoje druge godine bojala svega. najgore je bilo kad bi joj se u setnji netko obratio i uneo u lice to bi bio histericni plac koji se tesko smirivao.
takoder se bojala tudih stanova, nepozatih zvukova.. jednom sam pitala pedicu sta nam je ciniti, rekla je nista to je takvo dijete proci ce je do trece godine.
uglavnom svaki sistemtski kod pedice najvila bi placem koji se cuo puno prije neg sto bi se ona vidjela.
uglavom sa 2 god i 2 mj ulazi kod pedice bez placa i ne zeli kuci jer je tu pravi stetoskop. prvi put se osisala prije 2 mj, do tada nije htjela uci u frizerski koji nam u zgradi. kad je odlucila da ce malo dat odrezat kosu usla je i rekla bok ja se dosla sisat i sama cu sjesti na stolicu, imas koji vikler da se malo zabavim.
bilo je tesko al ocito je bila samo faza za koju i doc sad kaze eto vidis da je prosla i puno prije 3 godine. sad imamo pametnu curkicu koja se niceg ne boji, izuzetno otvorenu, komunikativnu.(boji se jos malo klauna u gradu, znat ce curke iz OS o kojem je klaunu rijec).

[vildica]

Mirnic, hvala puno na odgovoru. i ja se nadam da ce brzo proci..

[ani4]

Moja ima 2,5 i zadnjih 2,3 mj je pocela pricati da se boji vuka. Ne znam od kuda joj to, doma ne gleda strasne crtice, a i ne citamo price sa vukom. Svako malo je znala reci; Ide vuk, Pojesti ce me vuk,... Sada na svaki malo jaci zvuk skoci ; Ko lupa, Ko to trubi,... A da ne spominjem maskare, vise nije htijela ni prici blizu vrata kada netko zvoni.
valjda ce ju proci...

[kristina_zg]

o mišeki mali...
i moja se plaši svačeg i dosta rano je krenulo, bojala se lifta, balona, sad prekrivamo ogledalo i uspavljujemo se sa upaljenim svjetlom...tko zna što je sve u tim njihovim malim glavicama...al to jednostavno moraju proći..

[vildica]

mi smo upravo pokušali otići na jedan rodjendan (već sam pisala da je naš strah vezan za nepoznate prostore zatvorenog tipa, tj. tuđe stanove).

čim je skontao da je ispred tuđe kuće - neutješan plač i vidljiv strah na licu. ovaj put nismo ni pokušavali ući (prije 15-ak dana smo ušli i nije prestajao plakati nekih 5-10 minuta pa smo otišli), ja sam samo predala poklon i pravac kuća

[L&L0809]

vildica - a da pokusate par puta za redom ici u istu kucu? npr. odabrati nekoga koga dijete voli, pitati ga hoce li ici do npr.bake (neka baka bude primjer u ovoj prici), najaviti se, zamoliti baku da ga doceka pred ulazom, vratima...mozda uzeti neku igracku koja ce mu raditi drustvo, koja ce ga utjesiti.
jeste li prije normalno isli u goste? jel mozes povezati taj strah s necim sto mu se mozda dogodilo negdje? mislim, ako ste normalno isli do njegovog 15mj u goste, mozda je dijete dozivjelo neku traumu.
ovo sto je mirnic napisala, mogu i svoju Lorenu prepoznati u tome, al je ona takva od rodjenja, izrazito vezana na mene i uzasnuta svim drugim ljudima, prostorima, ako ja nisam u blizini. ovo kod vas mi se ipak cini malo drugacije.

[Balarosa]

Inače, vrlo je veseo, komunikativan, društven (kod nas kući, u parku, u tržnim centrima - nikakvih problema). Rano je propričao 8sa 12 mjeseci) , a sada sa 18 mjeseci priča baš "ko veliki". Od 14. mjeseca zna razlikovati 7-8 boja, unazad mjesec dana broji do 20, recituje 2-3 pjesmice... ma, sve super. OSIM ŠTO SE PANIČNO BOJI BORAVITI U NEPOZNATOM PROSTORU ZATVORENOG TIPA!!

Faza? Nadam se. Što činiti? Ne voditi ga u stanove i čekati da prođe (jednog dana) ili npr. svaki drugi dan ići u jedan stan, pa dok ne prestane plakati (i tako mijenjati stan za stanom)?

Meni to baš i ne izgleda kao faza sama od sebe, prije kao neka trauma. Ide li u vrtić? Možda povezuje drugi prostor s ostavljanjem u vrtiću? Ili možda s odlascima kod doktora?

[moceko]

moj sin se , mogu reci, od uvijek boji nepoznatih zvukova. i to tako jako da se pocne sav tresti i cak mu se povraca od straha. ne moraju to biti glasni zvukoi (njih se jos vise boji) nego i naizgled uobicajeni zvukovi koji su njemu nekako strani. npr. bili smo na nekom rodendanu, a djeca sva vesela pitala pistaljkama, a on krije se , place i trese. to je samo jedan primjer, malo me to brine, jer nekako uvijek mislim kako ce mu biti u vrticu ako ga uhvati tako neki napadaj straha. kako da ga zastitim i objasnim mu da to nije nista strasno. ne znam da li je to normalno. nema nekih drugih strahova.

[Anemona]

Moje dijete se jako boji svadbe, od prošlog ljeta.
Naša kuća je na potezu prema crkvi, pa u našoj ulici svadbena kolona uvijek trubi ko luda.
Prije je volio to trubljenje, dok jednom nismo bili u šetnji i taman se formirala kolona i majmuni su počeli trubiti točno kraj nas dvije mame s kolicima. Onda se je preplašio svadbe. Na sreću sad je korizma.
Inače čim netko više puta potrubi, pita, mama da li ide svadba i stisne se k meni.
Zanimljivo je da inače sam voli sjediti u autu i trubiti ko lud, i isto tako se voli igrati svadbe. Poreda 20 autića u kolonu, pravi se da trubi i veselo viče: mama, ide svadba.
Ali kad ide prava kolona po cesti, onda se tak stisne k meni, i moram ga grliti, tješiti, čuvati, paziti, maknuti se čim dalje,...

Inače, je imao fazu kad je npr. otišao u hodnik, pa brzo dojurio i rekao da je tamo duh (to su mu nećaci prodali priču). Ali to smo lako riješili, prvo sam objašnjavala da duha nema, to nije pomoglo, onda sam mu rekla, da kad vidi duha, nek mu vikne BUUUUU! i da če se duh prestrašiti. To pali.

[Mater Studiorum]

Moje dijete se jako boji svadbe, od prošlog ljeta.
Zanimljivo je da inače sam voli sjediti u autu i trubiti ko lud, i isto tako se voli igrati svadbe. Poreda 20 autića u kolonu, pravi se da trubi i veselo viče: mama, ide svadba.
Ali kad ide prava kolona po cesti, onda se tak stisne k meni, i moram ga grliti, tješiti, čuvati, paziti, maknuti se čim dalje,...

Mali ima svoju psiho-dramu pomoću koje se priprema savladati strah u stvarnom životu.
Meni to zvuči jako zdravo, bravo za njega.

[vildica]

malo sam se bacila na pretragu (stručna literatura, forumi i sl.) i vidjela da je strah od nepoznatog prostora/ljudi zapravo veoma uobičajen kod djece te dobi (u osnovi leži strah od odvajanja), a da intenzitet reakcije, tj. manifestacije, ovisi od djeteta do djeteta (neko povraća, neko se "trese", neko se "povuče u sebe", a moj urla. on je i inače veoma temperamentan - kada se smije, čuje cijela ulica, ma kakva ulica, čuje cijeli grad - ali isto tako i kada plače kada je npr. gladan, čuje ga cijeli grad).. a skretanje pažnje na nešto drugo što bi ga umirilo, kod nas nikada nije ni "palilo"..

uglavnom, malo sam si posložila sliku u glavi. mislim da je ipak u pitanju faza, jer kad dijete iskusi neku traumu, to se ipak odražava na njegovo cjelokupno ponašanje - što kod nas definitivno nije slučaj - izrazito komukativan, veseo, ma pravi mali showman . thanks cure

[kristina_zg]

sa mojom se nešto drugo počelo događati...ne da se u krevet prije ponoći i kad legnemo ona vrišti, cvili, i urla...i tako svake noći! Ne znam što je to i zašto...sto filmova vrtim u glavi...jel povezano sa mojim odlaskom na posao (pred mjesec dana sam počela raditi a pune 2 godine sam bila doma s njom), jel to neki strah ili što...ima li netko sličnih iskustava? ...Žao mi ju je više takvu gledati a da ne pričam o nespavanju svih u kući...Svaki dan si govorim kako je to faza i da će proći...

[Anemona]

sa mojom se nešto drugo počelo događati...ne da se u krevet prije ponoći i kad legnemo ona vrišti, cvili, i urla...i tako svake noći! Ne znam što je to i zašto...sto filmova vrtim u glavi...jel povezano sa mojim odlaskom na posao (pred mjesec dana sam počela raditi a pune 2 godine sam bila doma s njom), jel to neki strah ili što...ima li netko sličnih iskustava? ...Žao mi ju je više takvu gledati a da ne pričam o nespavanju svih u kući...Svaki dan si govorim kako je to faza i da će proći...

Ja bih rekla da je baš povezano s tvojim odlaskom na posao. Možda se boji zaspati, jer zna da te u jutro nema.

[vildica]

sa mojom se nešto drugo počelo događati...ne da se u krevet prije ponoći i kad legnemo ona vrišti, cvili, i urla...i tako svake noći! Ne znam što je to i zašto...sto filmova vrtim u glavi...jel povezano sa mojim odlaskom na posao (pred mjesec dana sam počela raditi a pune 2 godine sam bila doma s njom), jel to neki strah ili što...ima li netko sličnih iskustava? ...Žao mi ju je više takvu gledati a da ne pričam o nespavanju svih u kući...Svaki dan si govorim kako je to faza i da će proći...

strah od odvajanja (separcijski), koji se kod vas manifestira strahom od odlaska na spavanje (također veoma uobičajen kod djece)... prosurfaj malo, ima dosta o tome. faza, ne brini.

[koksy]

Moj se boji onog zeca Munje iz Roarya. Iako obozava taj crtic i voli ga gledat, odmakne se do drugog kraja sobe, sakrije se iza trosjeda i samo proviruje, al neda mi da ugasim. Nepoznatih ljudi i prostora se boji oduvijek, oprezan je i povucen pa mi je to normalan dio njegovog karaktera.
Ali cesto koristi izraz "bojim se" cak i kad se ne boji stvarno.

[***MARETA]

počeo se bojati svega. Busa,kamiona,bagera,auta,gummy beara,pingu..Ma ono svaka druga rečenica mu je bojim se.I to tek odnedavno,proći će.

[Lutka]

zgodno mi se prištekat na ovu temu, da ne tražim po forumu...
moj berekin se boji cipelica...nisam mu ih nikad stavljala i evo otkad je prohodao (taman negdje oko rodjendana) ne dozvoljava da mu se ista stavi na nogice. strašno se plaši, pokušali smo gotovo sve...i dali mu da se igra s njima i stavili ih na nogice dok je spavao pa mislili da ce kao zaboraviti i da nece primjetit (koje podcijenjivanje hahaha teska greska) ma jok. a zbilja su lagane i mekane ko perce. iskazuje on strah i prema drugim stvarima (usisivač, radio crne boje, gotovo sve čupave stvari) al ovo mi je trenutno najvaznije da pobjedimo...kad smo vani, nigdje ga ne mogu spustiti jer je on samo u čarapicama. savjeti? pliz...

[iva2405]

Ajoj Lutka... ja svoju ne mogu spustiti, jer se boji mrava. Neće uopće hodati po vani. a kad dođemo kući, već joj se mravi pričinjavaju. Stalno ponavljam kako se ne treba bojati, neće joj ništa, oni su mali, ona velika... ništa! Ne znam više što da radim...

[ula]

vildica ne brini, i moj dvogodišnjak često ne voli u nepoznate zgrade, stanove. Zaplače, primi se za ulazna vrata i viče da hoće van gledati aute. Onda odemo malo van, šetamo pa mu govorimo ko ga sve čeka gore u stanu. Nekad mu treba 5min, nekad 10... Kad je bio manji, jednom je u stanu od kumova neutješno plakao valjda 15 min! Ne mislim da je neka trauma, već mu se jednostavno ne da u nepoznati stan, hoću reći mi ne idemo negdje gdje nam se ne ide, a kad odlučimo da nam klinci idu (a možda se njima ne ide) u tome vidimo problem. Dvolično! A i razumljivo je da se djeca ne osjećaju svugdje ugodno, drukčije slike po zidovima, drukčija rasvjeta, zvukovi... Ma meni je to sve normalno i razumljivo.
Nedavno smo bili u bolnici-i to je druga stvar. Kad se boji uči kod pedice, u ljekarnu, znam da se boji da će ga pikati i to jest trauma.

Puno mi je neshvatljivije kad usred crtića počne plakati:mama, ugasi gusjenicu. A gusjenica, mala, slatka, s mašnicom. zašto se rasplakao pitaj Boga?!

[Lucija Ellen]

M se boji sove (jer u Jezevoj kucici sova najavljuje lov) - ali je i pogledom trazi i pita di je. Mislim da cu joj nabaviti plisanu sovu da se suoci sa strahom, njezno i mazno.
Preporucujem slikovnicu "kada se bojim". M puno pomaze u prepoznavanju osjecaja straha i shvacanju da je to normalan osjecaj i da svi imaju neke svoje strahove.

[sonata]

Ljudi, pomagajte! Da li se necije dijete bojalo balona od zvakacih guma? Moja kad vidi da netko puse balon, gotova je...Jucer i danas je bas imala ispade, u tramvaju i trgovini. Stvarno pomisljam da ju vise ne vodim..I ne vrijedi objasnjavanje, uvjeravanje, nista. Zatvori rukama usi i place. I onda, koji god zvuk da cuje...to je balon i opet ispocetka...Uh, danas su nas svi gledali...Voljela bih joj pomoci ali ne mogu okolo ljudima govoriti da ne pusu balone, tj. zamolim recimo na blagajni ili ako netko bas stoji kraj nas ali ne mogu nekome na drugi kraj tramvaja vikati da ne puse. Njoj govorim da okrene glavu, da ne gleda i da ju ja cuvam ali nista ne pomaze. Sad ce 4 godine
Pomagajte!

[koksy]

A da ti napuses balon pa da ona pipne da vidi da to nije nista strasno. Probaj to puhanje balona pretvorit u nesto zabavno. Npr. nek ti se balon kad pukne zaljepi za nos. Stajaznam, bubam sad bezveze, to bi ja probala.

[Gaja]

Naša J. se boji kosilice za travu. Čuje je na nevjerojatnu daljinu, ukipi se, počne joj se tresti brada i konačno se baci na mene i vice da je nosim doma. Ako doma čuje da vani kose još dugo dugo ne zeli van i nakon sto kosilice utihnu.

[sonata]

A da ti napuses balon pa da ona pipne da vidi da to nije nista strasno. Probaj to puhanje balona pretvorit u nesto zabavno. Npr. nek ti se balon kad pukne zaljepi za nos. Stajaznam, bubam sad bezveze, to bi ja probala.

Ali kad ona sizi cim namjestis usta kao da ces puhati. I vice, nemoj puhati balone...Mozda da stvarno tako probam da joj kazem da cu sada napraviti nesto smijesno pa mozda izdrzi bez size