Iskreno, taj senzacionalistički i gadljiv pristup prema vlastitim izlučevinama ponekad me podsjeća na ljude koji se toliko groze kad nađu dlaku na podu ili nedajbože u jelu, da ih ni ne želim pitati jesu li svjesni koliko toga imaju na glavi možda bi se onesvijestili

Što je tako neobično u ljudskom mlijeku? Nekad mi se čini da je to jedan od najvećih tabua u današnje doba. Naravno da se može napraviti sir od njega, kao i od kravljeg, ako tko poželi. Ne privlači me, ali da sam baš gladna, tko zna... (kao i s kuhanim škorpionima, da dobro ogladnim vjerojatno bi mi zamirisali)
Mene više zabrinjava što ovakva glupost može postati, i vjerojatno će postati, udarna vijest u mnogim medijima...