Docentica pedijatrije je rekla danas da se ne nadamo vise. Da je to-to. Da se posvete vise prvom djetetu i neka ˝zaborave˝ na dijete,jer nade nema. Eto,odmah u lice. Moze biti jos 2 dana,3 mjeseca, itd... Neznam sta da vam kazem. Iako,nemojte krivo shvatit,ali ne boli toliko jer nazalost dijete nisu ni upoznali niti su je u rukama drzali. Ja sam je samo na slici vidio.Malena nije niti osijetila majku ni miris ni nista.. U inkubatoru je cijelo vrijeme. Neznam sta je bolje/gore-da nas napusti ili da cijeli zivot zivi tako-nikako. Neznam sta vam kazem.

Inace,ovo je jako rijetki slucaj u Hrvatskoj ima ih svega par (2-3) a u svijetu isto tako rijetko.

Docentica je pitala za odobrenje da napise ˝biografiju˝o ovome slucaju od prvog dana trudnoce do daljnjega dok ne vidimo sta ce bit. Naravno sve je anonimno tj bez imena prezimena itd.
Po meni jako dobro za nedaj Boze nekome drugome,tj da se ima kao primjer i da se zna za ubuduce. Steta i zalosno da tako malena pise povijest...

Kako cemo prezivjet to sve dalje zaista neznam,trebat ce nam Bozja snaga