Plačljivo djete

[moia]

i mi spadamo u kategoriju "cendravaca" i iskreno, polako mi ponestaje snage. em je stalno prikvacen na sisu, em ne moze biti u jednom polozaju dulje od 5 min jer mu dosadi, em zahtjeva nosenje bez presedana, em ga muce grcevi, em je pospan, a nikako ne moze zaspati, em su se dogodile male promjene u svakodnevnoj rutini pa je razdrazljiv, nervozan, em, em... za 5 dana ce imati tocno 3 mjeseca i vise ne znam sto bih. naglasavam, bolestan nije srecom, tako da je to iskljuceno. vjerujem da mnogo utjece i raspolozenje roditelja, odnosi u obitelji, da osjeca kako se mama osjeca..

neki me savjetuju da pustim, da ce se s vremenom smanjiti, kako je jos premala beba, neki, ovi starije generacije, smatraju da bih trebala preci na AD, da je stvar u mlijeku..

pogotovo preko mlijeka beba dobiva sve negativne mamine hormone to nije ništa novo i to se zna. tako da ukoliko se moguće kod tebe radi o tome prestani dojiti i prijeđi na AD. nikakav grijeh niti za ikakvu osudu jer od majke koja je pod stresom ili bilo kakvim negativnim emocijama (tuga, nezadovovoljstvo, unutarnji nemir itd..) niti mlijeko više nije što bi trebalo biti, dapače čak je i loše i to se također zna i svi ti plus negativni hormoni koje majka luči prelaze kroz mlijeko na bebu i vrlo često su te ne radi o nikakvom tipa - beba je jednostavna takava, ima ih takvih- nego se radi upravo o tome da je beba pod snažnim utjecajem majčinih hormona.

dakle ne forsirati dojenje pod svaku cijenu, moram, moram i moram jer to tako kažu ovi, oni, simo tamo, jer je majčino mlijeko zakon. samo uz jedan detaljčić koji se rijetko i prerijetko spominje, a to je da majčino mlijeko niti prilibližno nije zakon ukoliko se majka loše hrani (premasno, prezačinjeno, previše udijela masnoća i šećera, ukoliko puši i ukoliko je muče neki unutarnji nemiri.

naravno ukoliko to kod tebe nije slučaj, a svako za sebe intimno to zna najbolje, treba nastaviti svakako dojiti.