Meni je takvo "tepanje" nepoštivanje djeteta, imalo ono dva dana ili dvadeset godina.
 |
|||
|
|
|||
Meni je takvo "tepanje" nepoštivanje djeteta, imalo ono dva dana ili dvadeset godina.
I meni možda - djelomično.Dijana prvotno napisa
Kod mene to ovisi o nijansama.
I ja svojem djetetu zna tepati ti si moj mali prdica smrdica. I to mi je recimo prihvatljivo, ali mi se ne sviđa reči djetetu govno jedno, dosadan si ko proljev,... bez obzira koliko je umiljatim glasićem rečeno i koliko ljubavi frca iz mojih očiju.
Nekako mi to ne sjeda.
ponekad mislim da je ovaj forum čista borba tko je veća majka, a tko nemajka
Eto, ja sam čista nemajka koja ne poštuje svoje dijete. Ni muža, ni ikoga koga volim! Poštujem samo vas koje ne volim
Nitko nikoga ovdje ne proziva nemajkom. Ovo je samo rasprava o tome kakvo je tepanje kome prihvatljivo, odnosno neprihvatljivo.
Svojoj djeci ne tepam na taj način. Ni mužu. Ali se svaki dan barem nekoliko puta zapitam jesam li u nečemu pogriješila, jesam li neku situaciju mogla riješiti na bolji način; zato sam zahvalna što ovaj forum postoji, jer mi je puno puta pomogao.
Ma daj ninči, nije ovo razlog da ti proradi obrambeni mehanizam, nitko te ne napada.
Ja takvo tepanje doživljavam tako, a čini se da ne sjeda i dobrom dijelu drugih forumašica. A na kraju svatko radi kako hoće. I?
I ovako bi mogli zaključiti ovu, kao i mnoge druge temeA na kraju svatko radi kako hoće..
Upravo tako.I ovako bi mogli zaključiti ovu, kao i mnoge druge teme
Nije mi proradio obrambeni mehanizam, dapače smiješno mi je to.A jedno je reći da nemaš takav način tepanja i da misliš da to ne koristi djetetu, a totalno drugo da žene ne poštivaju svoju djecu kad im tako tepaju. A samo nemajke ne poštivaju svoju djecu, zar ne?
Ne mislim da ne koristi, nego da šteti.
Majčinstvo se sastoji od puno aspekata, ne samo od tepanja ili "tepanja".
Meni to jest nepoštivanje, koliko god to
grozno zvučalo. Ali nemajke si spomenula ti, ne ja.
A po tvome dobra majka ne poštiva svoje dijete? Mislim čisto da razjasnimo od čega se sastoji majčinstvo.
I u kojem smislu šteti takvo tepanje? Ne vidim stvarno kako neko izražavanje nježnosti može štetiti djetetu. To što ga ti ne prakticiraš ne znači nužno da nije ispravno.
Vidim da se Peterlin ne javlja više na ovu temu, a spomenula je da ima traume od takvog tepanja...pa sam je ja pitala ima li traume od tepanja ili od nekog sprdanja i nabijanja kompleksa.
Hajde nek se javi netko tko ima traume točno od tepanja pa da i ja povjerujem u tu priču o štetnosti.
Meni su tako znali tepati (ne roditelji, već bake i rodbina), nemam traume, ali da mi se sviđalo, nije.
I da se sad javi još brdo drugih forumašica sa sličnim iskustvom, ne znam kakve od toga koristi - jer smo svi različiti. Nekoga nešto smeta, nekoga ne.
Ti najbolje znaš kako se ponašati sa svojom djecom, znaš kako razgovarati s njima, kako iskazivati nježnost - i to je ono što je važno.
Imala je moja sestra traume od takvog tepanja. S gorčinom mi je prepričavala kako su je zvali kao malu (a isto uključuje riječ govance, samo onako kako je ona tada to izgovarala). Brat i ja smo je blijedo gledali, nije nam bilo jasno od čega radi problem kad je jasno da je to bilo samo i jedino od milja. Samo, bitno je da je milo i onome koga se zove, a ne samo onome koji zove. Mislim da se s velikom sigurnošću može reći da ogromna većina djece želi da ih se zove lijepim nadimcima. Točno je da je Rozin mali sićušan, ali točno je i da Roza u nekim stvarima razmišlja vrlo daleko u budućnost. Zapravo, Roza (ne znam što će mi ovo treće lice
XZapravo, Roza (ne znam što će mi ovo treće lice
mene su čitavo djetinjstvo, pa sve do srednje škole svi zvali Maričkicai moram priznati da dan danas kad me netko iz zafrkancije tak zove, poludim do boli... da ne kažem da su u osnovnjaku nadodali na taj nadimak i pi..ica.. (znate kaj mislim), tad sam imala traume, užasno me smetalo i bila sam ogorčena a cijelu tu lavinu su pokrenuli moji roditelji koji su me tako zvali kakti od milja makar sam se ja opirala tome
danas mi je to smiješno i kao što sam rekla poludim al to je sve... kad sam bila mala bilo mi je prestrašno....
a isto tako imam iskustva u susjedstvu sa nadimcima tipa budalice... pa eto to dijete od 3 godine svima govori glupane, budalo... itd. da ne nabrajam... i nije ni malo lijepo... njemu je to smiješno i šala, drugoj djeci naprimjer nije...
al opet dođemo do toga da svako ima svoje i sve u nekim granicama i do određene dobi je ok, nije ok ak pređe u naviku i dok dijete bude starije...
RG... drži se, svašta sam ti ja prošla... i preživjela... držim ti fige da ponosno odguliš to što moraš, nakon ove bure dolazi druga pa treća, dok ti tome ne staneš na kraj... meni je trebalo 4 godine i sad je ok... sretno
Eto, to je bit - da li se djetetu obračate posprdno ili mu tepate. Nema tepanja i "tepanja", ovo drugo je sprdnja, jer ako roditelj uoči da to djetetu smeta, a nastavi ga i dalje tako zvati onda to nije tepanje.
Netko kaže "govance malo" i dijete se rastopi (zbog tona i ostali popratnih radnji) i to je o.k., a neko dijete se namršti ili ne reagira - a to je onda znak da mu ne odgovara... pa zar je to tako teško roditelju za primjetit.
S druge strane, oni koji tepaju "prikladnijim i društveno prihvatljivijim" načinom, također mogu traumatizirati dijete... mislim, kad već idemo u krajnosti.
Evo da nabrojim neke od njih, a s druge strane ono što dijete čuje i što može zaključit;
- srce moje - naša izjava: onaj čovjek umro od srca.. imao je loše srce...
- zlato moje - naša izjava: ne volim zlato, više volim srebro... zlato mi je bezveze, ništa posebno...
- ljubavi moja - naša izjava: ljubav boli... ljubav je s**nje..
... i tako bi mogla do unedogled.., ako ćemo karikirat, jel...
Svatko pozna, odnosno trebao bi poznavati svoje dijete i način na koji reagira.. kako na tepanje, tako i na povišene tonove, kazne, nagrade... i ostalo, i tome se prilagoditi.
Posljednje uređivanje od Arijana : 07.05.2010. at 01:02
Arijana, pogodi ti u bit!
Upravo to...mislim da nitko od nas ovdje neće nastaviti s nekim tepanjem ako vidi da djetetu smeta jer kao što kažeš, tek tada to prelazi u sprdnju i tek tada je to nepoštivanje djeteta.
Zanima me bi li npr. na terasi kafića svom potomku zatepali: "guzico moja mala smrdljiva", ili nešto slično.
Da to učinite glasnije, tako da vas čuju, garantiram da bi se sve glave s čuđenjem okrenule prema vama.
Al to vjerojatno zato jer su zatucani i ne kuže da su to zapravo predivne riječi pune ljubavi.
Hebga, prizemni su, i štaš.
Naravno da bi. Ne patim od toga da me svi vole, hvale, prihvaćaju i dive mi se. Na kraju krajeva- tko je bez grijeha nek baci prvi kamen
Pa baš i ne bih rekla, jer vrlo gorljivo braniš da to djetetu sigurno ništa ne smeta.Ne patim od toga da me svi vole, hvale, prihvaćaju i dive mi se
Trebaju ti "dokazi" pa da te se uvjeri, a čak i kad ti dokazi od forumašica dođu, tebi nisu dovoljno dobri.
Ja ti osobno ništa ne budem dokazivala, ja sam cool s tim da
se ti tako obraćaš svom djetetu, samo recimo, imam općenito stav prema tome.
Ne prema tebi kao osobi, već prema takvom postupku.
I ne kužim opet, čemu paralela s grijesima i kamenjem?
Dijana definitivno me nije briga što ljudi u kafiću misle o tome kako ja tepam svom djetetu, tako da bi, i jesam. Ja sam svome dijetetu rekla u kafiču Mali dosadnjakoviću, i baba do me je pogledala ko da sam ga ošamarila. Al je ona 3 minute poslje bez beda zapalila cigaretu čiji dim nas je otjerao instantno sa tarace
Ali Vertex i Arijana su super napisale. Brijem ako mi djetetu budu smetale moje tepačke navike, skrešem ih ja odmah.
Mene su btw. zvali Smilje
Nisam ja ni mislila da bi te bilo briga, no ipak jedna spontana reakcija može štošta pokazati.
(možda da ima nešto u tome, pa bi se možda valjalo preispitati, možda da su ljudi općenito retardirani pa ne kuže, ovisi već
kako ćemo interpretirati).
A ovo s tvojom brijom, pa možda kad ti budeš vidila da mu smeta, tepanje već ostavi nekog traga.
Brijem i ja.Bez toga, ne riskiraš ništa, sa tim ipak nešto riskiraš, a čak i ti imaš loše? iskustvo s tepanjem.
bojim se da je tada kasno, kad se dijete vec pocne buniti. koliko dugo je trebalo da njemu dode do svijesti da mu to smeta i da to pocne pokazivati? i koliko njih to ni ne pokaze, nego osvijesti tek u starijoj dobi. ili pokaze pa dobije 'a sta pekmezis, pa ja ti samo tepam' i slicno.
da bi dijete razvilo samopostovanje moramo se prema njemu odnositi s postovanjem.
s ovom zadnjom recenicom se slazem. svakakve poruke mozemo poslati djetetu i nekim naoko pozitivnim porukama. ljudski jezik nije jednoznačan, ljudksa psiha nije računalo kod kojeg znas sa sigurnoscu sto ce izaci s obzirom na to sto si stavio unutra.
osim toga, imam osjecaj da RG svoje postupke zeli opravdati losim postupcima rodbine. oni rade lose, prema tome ja radim dobro. ne ide to bas tako.
al sam se nasmijala na ovo škarpina
inače, potpisujem vertex.
a i još nešto.
valjda toj djeci nikad nije pravo.
meni je npr. uvijek bilo krivo što nisam imala nadimak. uvijek su me svi samo zvali po imenu.
iako, ipak bih rađe bila princeza nego škarpina, to definitivno
Kad Špiro poraste, sam će ti reći što ga smeta. Vjerojatno će ti prije reći da je on tvoje sunce nego govance
Moj sin, npr. nije mamina zvijezda niti mjesec, on je sunce. I nije "strašan" nego je dečko. Ali voli biti probisvijet...kombinacije su beskonačne, bitno je da su mama i dijete zadovoljni u toj igri koja je izraz bliskosti i posebnog odnosa majka-dijete. Ne može mu svatko reći da je bitanga jer će protestirati i on i ja, ali meni će on sam reći da je bitanga ili "filozof" i pri tome ćemo se zabaviti.
Biraj riječi koje bi Špiro sam za sebe izabrao!
Ma skroz se ja slažem s tim da možda Špiro neče volit čuveno "malo govance"
Ali isto nisam baš pobornik toga da se tome pridaje takvu važnost i da se ide do te krajnosti u kojoj bi moje tepanje moglo dovest do manjka samopoštovanja itd. Ipak tepanje je samo jedan veeeeeeeoma mali dio odgoja i odnosa spram djeteta. Hvala Bogu zaista mu tepam sa jako puno ljubavi i poštovanja, bez obzira što mu tepam da je škrpinica i dosadnjaković i govance. Ali pored govanca i ne znam ti ni ja čega drugod što bi bilo "neprihvatljivo" tepam i da je mali miš - to je uglavnom najčešče, pa da je mačić, oblačić, prdulinac itd...nije sad da se moja tepačka paleta sastoji samo od nepopularnih umanjenica.
I stvarno mi je lagano smješno ovo što Meda kažeš, da kad on shvati da je tad več kasno. Ne kužim kako kasno, što je več obilježen do kraja života, istraumatiziran što? Sigurna sam da ako njegovi roditelji imaju odnos prema njemu pun ljubavi, odrasta u domu u kojem vlada nekakva harmonija, ima sve potrebno, i njegov odgoj je Top1 na listi prioriteta, kako to dijete može bit istraumatizirano tepanjem: govance malo - ili bilo kakvim drugim, pa čak ovdje dodajem i meni omraženog Princa maminog?
ja mislim da ne može bit istraumatizirano.
ali izuzetno mi je drago da si napokon istu važnost dala i škrpini i princu.
Ma naravno, ja npr imam frendicu koja svoje dijete zove mamin princ, i iskreno kad ona to reče niti malo mi ne smeta, prekrasno mi je, jer je važan ton toga kako se govori. Ona to reče jednakim tonom kao ja moje govance. Al kad moja sveki govori babin princ, taj ton je nešto s čim se ja ne mogu složit. Zaista mu govori kao da se obrača Isusu!
a šta će jadna baba, ona što god da mu kaže, ja vjerujem da se tebi ne bi svidio njen ton. da ga počne zvat i škrpina, to bi vjerojatno zvučalo kao da se isusu obraća
nisam rekla da moze bit istraumatizirano, to je malo preteska rijec. vise u smjeru ovoga sto je Dijana napisala, da ostavi nekog traga, nije svaki trag trauma. cinjenica je da nikad ne znas kako ce na kraju nesto ispasti i sto ce bas na tvom djetetu ostaviti traga. a nesto ce ti uvijek zamjeriti, pa bolje ne izazivat previse
I??? Kaj to sad znači?
Pa i voli ga toliko "ko Isusa". Zašto je loše da se to u njezinom glasu čuje?
Što je sad problem, ako tvrdiš da nije bitno što tko govori, nego intonacija.
I što je sad problematično u toj babinoj intonaciji? Čega tamo ima, a u tvojoj nema?
Čega se bojiš? Da će dijete zbog babine intonacije misliti da ga ona više voli, a mama manje???
Ne kužim ništa. (A nije mi sveki omiljena osoba).
Posljednje uređivanje od Anemona : 07.05.2010. at 12:15
o Bože, kako vam se da filozofirati toliko o tepanju?
Mene ne treba u ništa uvjeravati, niti mi trebaju dokazi. Vjeruj mi, ne dršćem nad tim što će tko misliti od mene pa da to bude razlog zašto ne bih tepala svom djetetu kako ja to želim. Grijehe i bacanje kamena sam spomenula upravo zato što me pitaš kako će ljudi u kafiću reagirati. Evo ti je Roza dala primjer- žena se zgrozi pa onda zadimi cigaretu i truje to isto dijete. Mislim ono...stvarno je kompetentna da se zgraža.
A ti baš ne želiš shvatiti....takvo tepanje može štetiti tvom djetetu, mom djetetu ne mora štetiti. Kad već uzimaš primjere- pogledaj gore primjer gdje je jednoj sestri štetilo, drugoj nije. Osim toga, došli smo do biti stvari koja tebi opet očito ništa ne znači...da kad vidiš da nešta smeta djetetu, to prestaneš činiti i gotovo. Ali ne, ti uporno kako to djetetu šteti. Šteti djetetu i kad mu je mama tvrdoglava, ali neće mu uvijek ta tvrdoglavost štetiti, pogotovo ako uspijemo kontrolirati tu svoju tvrdoglavost
Predaleko ode ova tema....od tepanja dođošmo do preispitivanja moralnosti, kulture, odgojenosti, pa valjda i normalnosti u glavi, pojedinih žena na ovom forumu. Sreća pa to nikom ne šteti
nisam rekla da moze bit istraumatizirano, to je malo preteska rijec. vise u smjeru ovoga sto je Dijana napisala, da ostavi nekog traga, nije svaki trag trauma. cinjenica je da nikad ne znas kako ce na kraju nesto ispasti i sto ce bas na tvom djetetu ostaviti traga. a nesto ce ti uvijek zamjeriti, pa bolje ne izazivat previse
s ovim se slažem, izuzev sa poslednjom konstatacijom. nisam pobornik odnosa prema detetu "u rukavicama", gde se meri svaka izgovorena reč iz straha od trauma i tragova. opušten odnos pun poštovanja i ljubavi daje nam "prostora" i za greške. koje, svakako, pravimo i pravićemo kao roditelji. jer, niti smo mo savršeni, niti takvima možemo napraviti svoju decu...
Anemona skroz si falila poantu. Ja apsolutno ne želim da se itko obrača mome dijetetu kao da je Isus. Ne želim ga idealizirati niti idolizirati. Ali sad kako Ninči kaže odosmo preširogo i duboko...
I fakat stvari ne shvačam na toj razini: Špiro če mislit da ga baba voli više pa zato mrzim da mu tepa blablabla Zar može dijete pored majke koja ga voli najviše i najbezuvjetnije na svijetu ikad i promisliti da bi ga bilo tko, koliko god mu uzvišeno tepao, mogao voliti više? Po tome, ako mu netko kupi "bolje" poklone od onih koje mu ja mogu ili odlučim priuštiti, ga voli više nego ja?!
Nemojte sad ovo okrenuti protiv mene pa reč da radi toga što ja ne želim idolizirati svoje dijete njemu tepam Govance malo. Ne, to mu tepam jer mi je to slatko i jer kad vidim pelenu cijelu pokakanu, i njega cijelog umeljanog u govno, jer moj ima stolicu ko da je veliki dečko, onda puknem od smijeha i da to mi je idealan momenat da tepam: mamino govance...
Roza, pusti sve to lijepo na miru....
Dijete (kad doraste) se NE MOŽE zabuniti i pomisliti da ga baba ili bilo tko drugi voli više od roditelja. Dijete će to samo riješiti.... Klinci mali NISU licemjeri i svakom bez dlake na jeziku kažu što ih ide. Samo čekaj i vidjet ćeš.... Mene je znalo biti sram kad su klinci odbrusili mojoj mami ili svekrvi sve ono što sam si ja mislila, a nisam imala petlje reći. A onda sam se opametila i pustila ih na miru - njihovo je da kažu... I to je ok. Sretno i bez brige.... Neće ti se Špiro zabuniti, zna on i osjeća tko ga kako voli i zašto....
Krivo si me shvatila, ovo podvučeno je bilo pitanje tebi, jer mi je ispalo da ti tako misliš, jer i dalje ne kužim poantu zašto je problem u riječima babin princ?
Ja govorim ovo što si ti napisala, može mu baka tepati do neba i nazad, ali je mama mama.
Niti će radi "govno mamino" početi smrditi, niti će radi "babin princ" početi biti umišljen. Zar ne?
A istina...al nisi ti čula kako ona njemu govori "Princ"
Ajd sad se malo šalim...
Lječim "sverkva" frustracije
ma koliko filozofije oko ovoga...?! ja svojoj djeci, i starijem, koji razumije, i mlađem koji ne, tepam i ''lijepo'' i ''ružno'', ovisi o raspoloženju, nekad im tepam ono baš ljubavno - anđele mamin, jubice, ljubavi i sl. a ako se onako zafrkantski prepustim ljubavi prema njima onda su i moji mali pi.z.dulinci i prdonje i govanca i sve navedeno. nije me briga što će netko drugi misliti o meni i mom odgoju niti ću se ikad imati potrebu braniti, svakom njegovo i to je to. moj stariji voli kad mu tepam i s ljubavlju obraćam bilokako, a ako mu se nešto ne svidi odmah kaže. npr, on nije veliki dečko nego veliki MOMAK i to je njemu bitno i ja se toga držim. šta god misli jako dobro zna i pokazati i to već dugo. mislim da apsolutno nitko nije i ne može biti istraumatiziran tepanjem jer je svako dijete kad tad sigurno pokušalo dati do znanja šta ga to smeta i ako je to izignorirano to više nije tepanje nego podhebavanje da izvinete i toga, nažalost ima jako puno. ja se svojoj djeci kad god u nečemu pogriješim ispričam i to jasno i glasno da znaju da i ja mogu pogriješiti i da je to u redu, pa ni ne trebam ni u njihovim očima biti savršena.
i da, mene je moj tata cijeli život zvao tatino malo gono a mama ribice i to su mi jedne od najdražih uspomena iz djetinjstva. netko će biti istraumatiziran zbog nečega a netko neće, na roditelju je da obraća pažnju i korigira
totalno off topic, roza želim ti se ispričati jer sam te jednom prigodom, dok još nisam znala za tvoje muke pitala da li imaš još djece osim špirića, nisam kužila iz potpisa. neumjesno od mene, jako mi je žao, sada kad znam što si prošla, oprosti
Odakle ti ideja da bi se svi čudom čudili?
Ja bih rekla ono što bih rekla - ne baš "guzico moja smrdljiva" jer mi je glupo i nije moj stil - ali "go'no malo", "prdonjo mali slatki" - ako bi mi došlo, rekla bih i briga me što bi se jedna ili dvije osobe okrenule u čudu. Blejali su pojedinci u čudu i kad sam dojila svoje dijete nasred parka (iako se ni bradavica, a ni moja majušna sisa nisu vidjele, pa su isto blejali), pa što sad... da se zabrinem da li možda traumatiziram dijete dojenjem u javnosti??
Ja mislim da ste vi, Dijana i Meda, inače u privatnom životu jako suzdržane, mirnijeg temperamenta, onako.. odmjerene (jesam pogodila
Evo, Elinor je to baš tako lijepo sročila
Ma mora da je to u pitanju.A istina...al nisi ti čula kako ona njemu govori "Princ"
Ajd sad se malo šalim...
Ajde lijepo kad ste u Zgb., pozovi me kod svekrve na kavu da čujem ja tog "Princa". Nema druge.
Arijana, jesam, mirna sam po prirodi, logična i racionalna, ali i veliki zafrkant. (može se to spojitiJa mislim da ste vi, Dijana i Meda, inače u privatnom životu jako suzdržane, mirnijeg temperamenta, onako.. odmjerene (jesam pogodila
No, nastojim ne biti zafrkant na nečiji račun, pogotovo ne na račun onoga "koji se ne može braniti". Jer meni je to slatko pa šta, takav mi je temperament, šta ću,
moj je, i ko će mi išta- to je ta logika koja meni ne paše.
Eto, vidiš kako sam pogodila
Jedno je šala na nečiji račun, a drugo je cinizam i podrugljivost prema nekome. To je veeelika razlika. Ja se često šalim, kako na tuđi, tako i na svoj račun, ali i tad pazim s kim se šalim, i kakve su mi šale, da ne bi povrjedila nekoga (osim ako mi je to izričita namjera - ali to je onda cinizam, a ne šala).
Također je razlika da li nekoga poznaš površno ili ste stvarno dobri, tj. da li ta osoba stvarno pozna tebe, pa će ti zamjeriti taku šalu, ili neće.
Dakle, nastojim procijeniti čovjeka i situaciju, a tako isto i svoje dijete.
Nije to ta logika "ko će mi išta". To jednostavno znači - biti svoj (s određenim prilagodbama, prema procijeni), a dijete te kao takvog od rođenja upoznaje.
Ja sam odrasla u obitelji koja je jako glasna, temperamentna, gdje se svaki osjećaj duboko proživljava i za mene je to normala. Za nekog je normala nešto drugo.
Još mi je u sjećanju ručak kod jedne obitelji koja je bila totalna suprotnost od naše, ono..nema puno pokazivanja emocija, nema gestikulacije, pristojnost na nivou.. "izvoli, hvala, molim, bi li bila tako ljubazna da mi dodaš soli... " - mene su podilazili žmarci od te hladnoće i za mene, uštogljenog ponašanja.
Ali, to ne znači da su oni usiljeni i glume, nisu.. oni su jednostavno takvi i to je o.k., dok i mi nismo totalni divljaci, znamo reći i hvala i molim
Meni (kao djetetu) bi jedan cijeli dan proveden, nasamo s tom obitelji bio užasno stresan, dok bi njihovo dijete vjerovatno palo u šok kad bi moralo ostati kod nas.
Ali to ne znači da smo loši ni mi, ni oni... razumiješ.
Zašto sve ovo pričam, zato što mislim da se svako dijete od rođenja navikava na svoje roditelje, pa bili oni dosadni, veseli, uštogljeni, opušteni... i dok god ga se ne vrijeđa i ne ponižava, sve je u redu. Ja polazim od pretpostavke da je ipak večina roditelja dovoljno inteligentna da zna prepoznati razliku, ali božemoj, kao i u svemu ostalom ima i tu iznimaka.
Treba promjenit naslov ove teme jer tek sad kužim zašto uporno pišeš o šaljenju na račun vlastitog djeteta, pa tako se tema zoveArijana, jesam, mirna sam po prirodi, logična i racionalna, ali i veliki zafrkant. (može se to spojiti
No, nastojim ne biti zafrkant na nečiji račun, pogotovo ne na račun onoga "koji se ne može braniti". Jer meni je to slatko pa šta, takav mi je temperament, šta ću,
moj je, i ko će mi išta- to je ta logika koja meni ne paše.
Ma kad sam pisala vjerovatno bi bilo bolje da sam stavila: Načini tepanja vlastitom djetetu, kakvi vas smetaju a kakvi ne.
Ne šalim se na račun svog djeteta tako da mu tepam govance...to je samo tepanje, ništa više ništa manje.
Al eto danas i ja tepala Sunce mamino
A za 5 minuta ćeš sa susjedom razglabati o štetnosti sunca, kako ga je bolje izbjegavat, a jadni Špiro... oh, bojim se i pomislit
Nisam mislila u ovo ulaziti, ali Ninči je spomenula kako je ovakvo tepanje grubim izrazima jednoj sestri štetilo, a drugoj ne, mislim da se to odnosilo na mene. Dakle, meni nije imalo što štetiti, jer su meni tepali samo slatkim riječima. A ja mislim da to ima veze s tim što sam treće dijete.
Ono što je paklenica pisala na početku, da je postojala nekakva anksioznost s prvim djetetom...ja bih rekla da je to često tako, i mislim da se to uglavnom osjeti i u rječniku. Naravno, što Arijana kaže, razlike u temperamentima, pa i običaji i načini komunikacije ovisno o zemljopisnoj lokaciji (ovdje kod nas ljudi su prilično grubi u razgovoru) sigurno igraju ulogu. Međutim, moj A. je sigurno bio puno češće "dosadica mala" od M. I to je bilo sa smješkom i silnom ljubavi, ali sigurno je odražavalo činjenicu da sam mama prvi put i da je uz veliku ljepotu tu i znatan pritisak. M. ponekad kažemo da je mala usranuša, i to je iz zezancije sa starijom braćom, kad se stvarno i pokaki. Ostalo vrijeme je sve nešto lijepo, jer nam je s njom lako, nema grča nikakvog, ni svjesnog ni nesvjesnog. Može što hoće: spavat, ne spavat, bit vesela, grintava, zahtijevat pažnju, ne zahtijevat pažnju...Ja znam da će sve bit ok i da nema toga što ne mogu.
Ja mislim da ste vi, Dijana i Meda, inače u privatnom životu jako suzdržane, mirnijeg temperamenta, onako.. odmjerene (jesam pogodila
donekle je ovo istina. cinjenica je da se u mojoj obielji nista teze od prdek-smrdek nije govorilo, a i u ovom podrucju je govno bas pejorativno, iz milja je 'drekec'. i sad mi pada na pamet da je moja mama to znala reci 'kaj ti mali drekec'
moram priznat da je meni tek nedavno doslo do svijesti ono prvo znacenje u 'prdek-smrdek', uvijek sam to dozivljavala kao naziv od milja, i nikad mi pred ocima nije bilo ni prdenje ni smrdenje.
ali, iako sam ga dozivljavala do nedavno kao nesto pozitivno, sad vise nije tako, osjecam tu mrvicu destruktivnog, neke roditeljske nadmoci, obijesti, ne znam ni sama kojim rijecima bi to opisala
Silverinneno worries...često se to dogodi jer ljudi ne polaze za tim, nije stvarno nikakakv bed ne moraš se uopče ispričavati.
Eto, ipak si kao dijete to doživljavala kao nešto pozitivno, dakle, nije te istraumatiziralo.
Jedino ne razumijem taj dio ... "sad više nije tako", zašto?? zašto objest i destruktivnost, ako su to govorili iz dragosti...
ali ... kao što ne netko pametan rekao; Koliko god se trudili biti dobri roditelji, djeca će uvijek naći nešto što će vam zamjeriti.
Meni je isto malo smiješno, da se drugačije ne izrazim, ovo kako si to nazvala: obijest, nadmoć i destrukcija. Nisu li to "malo" preteške riječi?
pa ja kad covjek sam daje sadrzaj rijecima kad se tepa djetetu, znaci da je ok reci 'mali moj je.acu' ili 'mala moja ku.vo', samo ako uneses dovoljno ljubavi u te rijeci, pogotovo ako se jos prica u umanjenicama...
zasto u stvari izrazavati ljubav ruznim rijecima (jer budala, govno i dosadnjakovic nisu po meni bas pozitivni izrazi, ili?, pa bili i u deminutivima), to meni zvuci naopako...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom