I ja sam mislila dok sam ovo pisala 'mogla bi se knjiga napisati'
 |
|||
|
|
|||
I ja sam mislila dok sam ovo pisala 'mogla bi se knjiga napisati'
Baš kao u njegovim pjesmama... prelijepa priča!melange prvotno napisa
ovo ko da je iz đoletovog pera ispalo, predivnoVec sam pisala za sebe, moram podijeliti ovu meni slatku pricu o mojim roditeljima...
Otac je 10g stariji od mame. I dok je ona bosa trckarala selom sa djecurlijom on je vec radio i odselio iz sela u Pulu. Dolazio bi jedanput godisnje i bas taj copor djecurlije je uvijek trckarao za njim jer bi im on kupovao hrpu slatkisa u lokalnim ducanima...i tako je u tom coporu zapazio moju mamu kojoj je bilo tek 10g. Poceo je vise u sali naglasavati da ce ona biti njegova jednoga dana...
dok je ona stasala u curetak poceli su se dopisivati...izmijenjivali bi pisamca preko mamine strine na lokalnim komusanjima zita...
prosci bi dolazili a ona bi se pretvarala da je bolesna, da povraca, da spava, ponekad bi se sakrila u kukuruze dok prodje tutma...
jedne noci kada joj je bilo 18g spremala se za kreveta. kisa je padala, otac je uletio u kucu zgrabio je za ruku, bosonogu, u spavacici, sa kaladontom u ustima i ludo su trcali preko njiva, polja...doveo ju je kuci, mokru do koze i blatnjavu do koljena...I cesto mi preprica ovu pricu i non stop naglasi 'al'
je mene on volio'
moja prica nije nimalo romanticna ko njihova...
DaMejra's mommy ako romanticna prica...
DaMejra's mommy ako romanticna prica...
Mi smo se upoznali na faksu. Dvije godine smo bili uglavnom na istim predavanjima, ali samo smo se pozdravljali. Danas smo sretni sto smo igrom slucaja upisali isti smjer. :D Na trecoj godini smo se spontano skompali jer nam je tada bio cilj svaki dan popiti par piva.
Mjesec dana nakon toga se odbrojavala moja prva trudnoca, vjencali se poslije par mjeseci i 3 mjeseca nakon poroda opet zatrudnila.
Trenutno imamo curicu od 6 mjeseci, u 4.mjesecu trudnoce sam, a sve skupa se volimo godinu i 4 mjeseca.
Bas smo plodni. Mozda zbog kolicine velebitskog piva...
Mi smo studirali u istom gradu, izlazili na ista mjesta,ali se nikad nismo niti družili. Tek kad smo trebali diplomirati,slučajno smo se upoznali čekajući prijevoz za doma. Onda smo se prvo počeli družiti, jaaako puno družiti, ali i dalje smo bili samo prijatelji. S vremenom je postalo jasno da to nije više samo prijateljstvo i da se stvarno previše družimo i nekako samo od sebe to prijateljstvo je preraslo u vezu. Sve je od samog početka bilo opušteno, jednostavno i lako. Znala sam da ćemo se vjenčati i imati djecu, ali to valjda svi znaju kad dožive ''ono pravo''. Nakon nešto više od godinu dana zabavljanja, vjenčali smo se 2004. i imamo dva predivna dječaka
Iskrica je bila presudna
u srednjoj školi
išli u isti razred, družili se alnisam nikad ni pomislila nešto sa njim..
sve počelo onak bezveze jednim SMS-om "kad ćemo van"...
par tjedana prije kraja 4. razreda
Mi smo se upoznali u vrtiću.Dakle,zajedno smo išli u vrtić,pa u osnovnu školu,pa u srednju školu. Čak smo godinu dana zajedno radili. Čitavi život smo zajedno. smajlkojisipucauglavu.
Šalu na stranu. Prohodali smo u tek kad smo zajedno radili i to uglavnom zato jer je bio naporno uporan. Inače iz vrtića ga se ne sijećam (valjda mi je bio jako ružan). U osnovnoj mi je bio i ružan i antipatičan. U srednjoj užasno naporan i dosadan i ružan. Živi užas. A na radnom mjestu...hm... nemam pojma kako me osvojio
No@n@
legendo
crkoh od smijeha
:suze mi pršteee:
ahahahahahah :zagrc:
mi smo se upoznali usred zime. ja sa ami u setnji, a on sa milom na maloj pauzi od napornog putovanja. zivjeli smo 700 km jedan od drugoga i puno si pisali i telefonirali (HT nam moze poslat puno, puno lijepih ljubicastih balona) i tu i tamo se vikendima vidjali skupa sa klincima (on bi "potegao" tih 700 km dok je milo spavao na straznjem sjedistu). i tako je to islo neko vrijeme. nakon sto smo se znali 8 mjeseci, a zajedno proveli 5!!!!!!!! dana bez klinaca pojavio se na kraju mog radnog vremena i rekao da zeli brak i jos barem jedno dijete i to samnom i da SAD ODMAH moram odluciti....sjela sam u auto i krenula s njim u njegovom smjeru. nakon 9 mjeseci rodio se ad.
danas je on prije svega, savrsen otac troje djece, a meni najbolji muz kojeg sam mogla pozeljeti
lillifee, jako mi se sviđa tvoja priča!
mi smo se upoznali usred zime. ja sa ami u setnji, a on sa milom na maloj pauzi od napornog putovanja. zivjeli smo 700 km jedan od drugoga i puno si pisali i telefonirali (HT nam moze poslat puno, puno lijepih ljubicastih balona) i tu i tamo se vikendima vidjali skupa sa klincima (on bi "potegao" tih 700 km dok je milo spavao na straznjem sjedistu). i tako je to islo neko vrijeme. nakon sto smo se znali 8 mjeseci, a zajedno proveli 5!!!!!!!! dana bez klinaca pojavio se na kraju mog radnog vremena i rekao da zeli brak i jos barem jedno dijete i to samnom i da SAD ODMAH moram odluciti....sjela sam u auto i krenula s njim u njegovom smjeru. nakon 9 mjeseci rodio se ad.
danas je on prije svega, savrsen otac troje djece
Joj baš sam se raznježila.
zasuzih
u prosirenoj verziji ta je prica jos ljepsa
lillifee
u prosirenoj verziji ta je prica jos ljepsa
lillifee
Wow! Bas filmski!
no@n@ nasmija me do suza
lillifee prekrasna priča
ja bi i proširenu verziju
prosirena verzije ukljucuje dva pokusaja prekida (sa moje strane), jedan njegov dolazak u gluho doba noci (da bi me vidio) i jos puno romanticnih "ispada" sa obije strane....na koje moja najbolja frendica kaze BLJAK i cudi se kako su odrasli ljudi spremni na takve stvari
no, ja bi danas napravila sve za njega i podrzala ga u svakoj situaciji. dugo sam se dvoumila da li da napisem nesto na tu temu ili ne, ali za sve one koji su iz nekog razloga ostali sami sa djecom, zelim da znaju da UVIJEK mogu naic na nekoga tko je bolji od onog prvog i tko ce njih i djecu uciniti sretnima
Mi smo išli skupa u osnovnu školu i bili 'isto društvo'.
U prvom srednjem smo prohodali te se nakon 12godina hodanja i vjenčali
Ajme ivarica će me mrziti... Al ovo mi je tako super topic, smijala sam se i plakala dok sam iščitala svih 7 stranica... Morala sam ga podići
Mi smo se upoznali u Sveučilišnoj knjižnici, gledali smo se dugo, a onda me on pozvao na rođendan. Ostali smo skupa 5 godina, pa prekinuli. On nikad nije dopustio da zamre kontakt između nas, a meni je bilo slabo kad bi zvao. Al nakon 3 godine, on je prešao u totalnu ofenzivu, rekao da on više nema šta tražiti i da sam ja TA. Nikome od mojih prijatelja, a pogotovo meni, nije jasno kako me uspio ponovo osvojiti, ali presretna sam što je
Vjenčali smo se za pola godine, sad smo već 5 u braku.
daj se još malo zapitaj, pa nam ispričajNikome od mojih prijatelja, a pogotovo meni, nije jasno kako me uspio ponovo osvojiti, ali presretna sam što je
.
Kad malo bolje razmislim, mislim da sam pala na njegove mišićave ruke dok mi je mijenjao plafonjeru (tu i tamo bi mi odradio nešto po kući što nisam mogla sama)
Ili na to što je stvarno promijenio sve zbog čega smo prvi put prekinuli, i totalno stavio sve karte na stol i bio uporan dok mi se nisu otvorile oči
mi smo moderni. upoznali se na internetu.
Još dan danas mi nije jasno kako mu je uspjelo ono što nikome prije nije.
Ima nas, zapravo, puno takvih.mi smo moderni. upoznali se na internetu.
Uf...nasa je duga...
Upoznali smo se u jednom gradicu u Austriji u kojem imam rodbinu, kad nam je bilo 16 godina. Sin obiteljskih prijatelja je slavio rodjendan i pozvao i mene...A MM mu je prijatelj od malih nogu.
Ugledali se i to je bila ljubav na prvi pogled. Poljubac je pao dan kasnije. Nakon toga smo se vidjali 4 godine svakih par mjeseci kad bi dosla u Austriju, nista ozbiljno, djecja zaljubljenost i udaljenost.
Svatko je zivio svoj zivot i nismo se sreli 4 godine, no kontakt je ostao putem maila i sms-a.
Ja sam bila pred useljenje s tadasnjim dugogodisnjim zarucnikom, a i on je bio zarucen...No, igrom slucaja on je svirao saxofon u Porecu dok sam ja putovala prema Krku...i rekla, ajde idem ja navratiti i vidjeti koncert...
I tu je sve ponovo krenulo...defnitivno nije bilo jednostavno, ni udaljenost, ni situacija u kojoj smo bili kad smo se ponovo sreli, a ni moje preseljenje u Austriju...ali tako je trebalo biti i nekad najneocekivanije stvari ispadnu najbolje stvari
Sada smo u braku i za 15 dana ocekujemo prvu bebu
Meni se prije dragog zaredalo dosta vezica sa kojekakvim egotripperima koji su izigravali macho-e, frajere, vodili me na druženja samo da bi se pokazivali sa mnom, no sve se svodilo na to da su me brlatili želeći da ja jurim za njima - svakom sam davala mjesec dana fore da vidim jel ima tu ego notu u karakteru - i kako je svaki imao - noga! odo ja
većinu sam upoznala u Roku na Jarunu, i bili su dalmoši il hercegovci... i jednu večer frendice me nagovore da opet idemo u Roko, a meni rolete padnu na oči... no ajde, idemo
i kako sam visoka, samo sam pogledom preletjela preko ekipe oko sebe i naletila na jednog komada koji je visinom odskakao od ostalih... i zagledala se u njega i on u mene...
uto je naletio moj brat i izgrlio me i on je mislio da mi je to dečko, prijekorno me pogledao (u stilu, kaj me gledaš kad si zauzeta?) i otišao na vanjsku terasu.
ja sam se pomirila s time da je opet neki egocentričan dalmoš il 'ercegovac i da mi je i bolje da je tak završilo...
i uskoro smo mi curke išle doma, i mene kopka ne to kakav je on, već kakva sam ja ispala, i kažem curkama: odite vi, ja ću ubrzo za vama. kak su one otišle, njegova ekipa je došla na njihovo mjesto i njegov me frend pitao kako to da sam ja ostala (po govoru skužim da mora da su iz zg, i lakne mi...). rekoh mu da čekam njegovog visokog frenda jer mu imam nekaj za reć. i on je odmah poslao kompića po njega i on stiže s terase onak sav napuhan kao kaj sad ova oće?
i ja mu kažem: evo, samo sam ti željela reći da je ono bio moj brat, a sada odoh jer me curke čekaju. i ja krenem prema vratima, a ono, on me primi za ruku i kaže: a broj?
i tako, izmijenili brojeve, našli se na sokiću, i u jednom trenutku me pogledao s toliko miline u očima da sam tu večer znala da ću se udat za njega
jao, ova tema vam je super!
MM i ja se znamo od 5. godine, isli smo u isti razred cijelu osnovnu skolu, ali nikako se nismo podnosili, rekla bih - izrazito!
jedne prilike zbog galame u razredu (5. razred) nastavnica je mene i moju najbolju prijateljicu sa kojom sam sjedila razmjestila za kaznu - mene sa njim MM-om, a nju sa njegovim prijateljem
A nakon nekih 12-ak godina predje mu puno toga "na moj dio"!!!
Uglavnom, negdje krajem rata u BiH uspostavili smo prijateljski kontakt kao raja iz generacije. i dalje mi nije bila na kraj pameti veza. kad je rat stao on je dosao i poceo me bariti - "zloupotrebljavati" nase prijateljske odnose
magda, stvarno super priča!
Ja sam njega znala od prvog srednje, kada je on već bio završio srednju školu, i uvijek mi je bio privlačan i mislila sam si, kada bih baš htjela nekog super dečka, on bi uvijek bio taj.
No to ne znači da sam bila zaljubljena u njega, činio mi se nedostižnim jer sam bila klinka koju on nije primijećivao, bio je u dugoj, ozbiljnoj vezi, tako da nisam ozbiljno razmišljala o tome.
Nakon nekoliko godina službeno smo se upoznali na svadbi i to je bila obostrana ljubav na prvi pogled (ok, u mom slučaju na tisućiti). Par sati kasnije pao je prvi ples, pa prvi zagrljaj, prvi poljubac i "ti si moja cura". Sve sam stvari - ključeve, torbicu, mobitel - ostavila u dvorani kada sam otišla s njim i dok me nije u zoru vratio kući, nisam ni na trenutak pomislila gdje su, sva sreća da imam dobre prijatelje koji su se pobrinuli za to
I on je bio bez mobitela, tako da je morao upamtiti moj broj, upisati ga si u glavu.
Svašta smo nakon toga preživjeli, za 15 dana smo se morali rastati, svatko na svoju stranu u inozemstvo, ali smo čvrsto odlučili da ćemo pokušati. Dijelile su nas tisuće kilometara, 5 dugih mjeseci razdvojenosti, komentari drugih kako nikada nećemo uspjeti, ali naša ljubav je samo rasla i rasla i kada smo se nakon dugo vremena opet vidjeli i pali jedno drugome u zagrljaj, sve nam je bilo jasno. Odmah smo se zaručili, uskoro i vjenčali, domalo dobili i našu najveću sreću - prekrasno dijete.
Tri godine nakon svega toga još uvijek se ludo volimo (često i svađamo), ali svaki dan Bogu zahvaljujemo što smo se sreli, što imamo jedno drugo i svoje predivno dijete. Naravno, kao i svaki drugi par, svaki dan nađemo milijun razloga zašto bi jedno drugo najradije šutnuli nogom u guzicu, tako da nemojte misliti da je kod nas Marisol na rasporedu svaki dan
Mi imamo jednu filmsku priču.
Ja sam bila u vezi s jednim pilotom, on u vojsci na Plesu - vozač. Jedno popodne jurim ja vidjeti svog dragog prije polijetanja. Gužva na velikogoričkoj. Potrubim liku ispred sebe i on me propusti, ali kako mu je bilo smiješno kaj se neka curka ganja tu po cesti pojuri on za mnom. Na sljedećem semaforu stojimo jedno pored drugog. Pogledamo se i nasmijemo. Upali se zeleno i mi se počnemo ganjati. Oboje smo umirali od smijeha. Prije skretanja za Pleso on me prestigne i ubaci se u traku za skretanje lijevo. Ja iza njega. To mu je bilo ful smiješno, otvori prozor i pokaže mi da stanem na ugibalištu za bus odmah nakon skretanja. Tu on izađe iz auta i meni postane malo manje smiješno jer je bio u uniformi, pa sam prvo pomislila da je kakav specijalni policajac (oni na Plesu su imali plave uniforme). Priđe mom autu, ja otvorim prozor i on me pita kud se tako žurim. Ja mu velim da mi je dečko pliot i da ga idem vidjeti prije nego odleti. Na to će on šteta kaj nemam više vremena jer bi mogli otići na cugu. I nakon toga odemo svako svojim putem.
Otprilike godinu dana poslije ja vani s frendicama u jednom disku. U prolazu okrznem nekog dečka, pogledamo se i praktički istovremeno upitamo jel se znamo od nekud. Odem na WC, vratim se i krene priča. Nismo se mogli dosjetiti gdje smo se prije mogli sresti, jer se ništa nije poklapalo. Ugl, malo smo otplesali, on je pokušao s nekom pusom, ali sam mu rekla da ne tak naglo. Razmijenili smo brojeve telefona i dogovorili se da se čujemo. Oboje smo otišli doma potpuno ustreptali. Drugi dan me nazvao i dogovorili smo se za cugu iduće popodne. Susret je započeo poljupcem, nastavio šetnjom, a završio satima ljubakanja u jednom bircu. Tek tri dana kasnije njemu je sinulo od kud se prvotno znamo.
Od tada je prošlo 11 godina, a u plodnom braku smo još malo pa devet.
Super nam je, a spojila nas je čista sudbina.
Lijepa priča.
Jedino cijelo vrijeme mi pred očima slika kak ste se ganjali po cesti...frajer i frajerica...
Moj dragi i ja se znamo praktično cijeli život, iz istog mijesta iz iste ulice iz istog društva....
Krenuli smo ja sam imala 15 a on 16 godina, a možete misliti što znaći biti zaljubljen u tim godinama, svijet nije postojao, samo nas dvoje..
I danas se sa sjetom znam sjetiti tih trenutaka, odrasli smo i razvijali se jedno uz drugo i dan danas živimo jedno za drugo i sretna sam zato što znam da ovakih priča nema puno
MM i ja se znamo s faksa. Sviđao se dvjema mojim frendicama.
Ja sam tada bila u drugom filmu, imala sam dečka, a MM sam gledala nekako sa strahopoštovanjem (bio je ozbiljan, tajanstven, šutljiv, graciozan, btw, matematičar i fizičar).
E onda sam ga malo bolje upoznala jer smo zalazili u isti birc. Nakon nekoliko piva bio je druga osoba, jako simpatičan, drag, brbljav, elokventan... Znali smo sjediti na istim cugama, čoporativno...
Ta čudna 2000. godina bila je najkonfuznija godina u mom životu. Hrpa nekih čudnih tipova je isprolazilo kroz moj život, a to sam si ljeto pomislila, kako bi bilo super hodati sa S.
Onda sam jednu večer u kasno ljeto krenula na neku kazališnu predstavu. Zakasnila sam i otišla na cugu s frendovima. Kasnije su se svi razišli, a meni se još tulumarilo. S trojicom poznanika sam išla do jednog birca vidjeti radi li još, a onda sam srela MM-a kako ide kući s nekim frendom.
Pozdravili smo se i stali pored vanjskog šanka ispred jednog birca i krenuli pričati. Kako je na šanku bilo nepopijeno Staročeško pivo, uzeli smo ga i podijelili
Nakon toga smo odlučili još zajendo tulumariti i otišli do noćnog kluba, a usput smo "očitavali" stanje plina na plinskim sandučićima.
Zabrijali smo u tom bircu i još duuugo u noć...
Sedam godina kasnije smo se vjenčali.
Sutra nam je godišnjica braka
Sika Pika, kod vas se bas dobro cugalo...
Ja sam mm upoznala tako sto je bio drug mog decka
Uh, bogme je... studentski dani... ne ponovilo se!
Zato sam ja sada strejterica!
Obožavam ovakve teme
Mi smo se upoznali na faksu - on brucoš, ja 4. godina. Odmah sam ga primjetila, mada mu je za proć aulu faksa trebalo manje od 2 sekunde dok je kosa dužine do pojasa i karirana košulja vijorila za njim.
Par mjeseci kasnije upoznao nas je moj frend, nakon toga smo godinu dana bili na "bok-bok", a onda sam ja otišla s faksa i vratila se diplomirat nakon 4 godine. Kad ono šok, na faksu neki novi klinci, nemaš kog pitat kaj ... i slučajno naletim na njega! Ajme veselja, jupi, jedna poznata faca!
Od kolegijalne razmjene iskustava s ispitima i profesorima, otišli mi na prvu kavu od 5 sati, da bi nakon dva vrlo nemirna dana, otišli i na drugu kavu koja je trajala 13 sati - čim bi nas konobar u kojem kafiću počeo čudno gledati, digli smo se i prešli u drugi birc
I tak je naše "frendovsko i kolegijalno druženje" trajalo mjesec dana, svaki dan od cca 9 ujutro do 10 navečer (kao, učili smo skupa za ispite - a bilo je tu svega, hm ...), dok ja nisam odlučila raščistiti i preuzela stvar u svoje ruke
Poslije mi je priznao da ni njemu bogme nije bilo svejedno tih mjesec dana, al da nije mogao dokučiti kaj mu se to događa
Uglavnom, nakon 2 godine hodanja počeli smo živjeti skupa, a nakon dvije godine zajedničkog života, odlučili smo se i vjenčati - dakle, trenutno brojimo 7 godina veze i od tog 3 godine braka.
Kasnih '90-ih upoznali smo se radeći kao novinari honorarci u "gradskoj redakciji" jednih dnevnih novina
ja sam svog muza takođe upoznala u disku,znali smo se otprije,ali zvanicno upoznavanje je bilo u disku
ma predivno
Od kolegijalne razmjene iskustava s ispitima i profesorima, otišli mi na prvu kavu od 5 sati, da bi nakon dva vrlo nemirna dana, otišli i na drugu kavu koja je trajala 13 sati - čim bi nas konobar u kojem kafiću počeo čudno gledati, digli smo se i prešli u drugi birc
ima nešto čarobno u tim kavama, tak smo i mi odmah po upoznavanju završili na kavi od nekih 7 sati, isto tako i drugi dan, pa smo to nastavili i tokom života. danas doduše više ne visimo po bircevima na silnim kavama i punom glavom filozofija, danas to radimo doma
Mi smo se upoznali u goricama na oproštajki brata moje naj frendice, sadašnje vjenčane kume. Da napomenem da ja tu moju kumu poznam od male škole i da sam od malena visilas od nje skoro svaki 2. dan i nisam skužila niti zapazila mm, a da ne pričam da je od nje udaljen 30 koraka-susjedi.......................... Još ja nju važno pitam ko ti je taj i od kud je, a ona meni pa on ti živi po prek mene. 10 mj smo se viđali na feštama i ja sam njemu bila grozna i nije me mogao smislit i za jednu fešticu koju je slagal u bakinoj kući sam došla i ja i tam smo počeli.... Malo se ljubakali i tak je sve počelo i da , da napomenem u toj kući sd živimo
Ja sam mislila da se nakon faksa nikad više neću vratiti u hladni Zagreb a kamoli se udati za zagrebčanina. Obilo mi se o glavu jer sam uvijek govorila kako su dalmatinci sto puta bolji, kako zagrebčani ne znaju dati kompliment curi, samo znaju komentirati i zvati ih babama (što bytheway kod nas nije pogrdan izraz, kod nas baba znači baka, osoba koju volim), pričaju u umanjenicama, kad vide curu u minici odma misle da je kur.. (da ne govorim da je minica bila moj osnovi odjevni predmet) itd.
Uglavnom kad su se naša dva svijeta sudarila (a to je bilo na jednom okupljanju što ga je organizirao naš profesor s faksa - na faksu se nismo poznavali) i kad smo počeli izlaziti to nije bilo nimalo lijepo ni romantično. On nije podnosio moje minice i dekoltee (i još neke moje mane), ja nisam mogla podnijeti sve gore navedeno. To je bilo povuci potegni mjesec dana suza i svađe, najgori početak veze ikad, uopće ne znam što nas je držalo skupa. I tako sam ja otišla doma u DBK i sve se promijenilo, zvao me natrag, shvatili smo da se volimo, a i taj mjesec dana učinili smo poprilično kompromisa i ja i on da smo praktički jedno drugo prilagodili za neki suživot pa je poslije bilo puno lakše. Sada se toliko volimo da nemožemo zamisliti život jedno bez drugog.
Posljednje uređivanje od pinguica : 24.06.2010. at 17:44
Jedno hladno jutro,14.veljače...
Ulazim u bolesničku sobu bolnice u kojoj radim...i tamo u onom odvratnom bolničkom krevetu ugledam njega sveg znojnog i malaksalog od visoke temperature...malo me štrecnulo,izvadila sam mu krv i nastavila sa svojim poslom...
tek nakon par dana dobro sam pogledala tog lijepog i markantnog muškarca i osjetila leptiriće...po prvi putu životu,sa svojih 27 god.
nažalost,u vrijeme mojih slobodnih dana on je hitno prebačen u drugu bolnicu i dijagnoza je bila poražavajuća.Nisam mogla vjerovati da se to mlado biće,sda bori za život...Skupila sam hrabrost i nakon 2 tj.ga posjetila...ostao je ugodno iznenađen,a ja sretna da mu je bolje...
Nakon još 3 tjedna ja na poslu kad stiže dostava cvijeća i bombonjere..najljepšeg buketa cvijeća koje sam ikada vidjela...i jedno malo pisamce sa brojem telefona...
idući dan smo bili na kavi...za mjesec dana zajedno živjeli...za 6 se vjenčali...
Mogu samo još reći da imam najdivnijeg muža na svijetu i zahvalna sam na svakom trenutku i sekundi provedenoj sa njim...svakom zagrljaju,pogledu i svađi,jer i svađe i prepirke su dio nas i našeg života i naš brak čine još boljim i čvrščim..skoro sam ga izgubila,a da ga nisam ni imala i zato znam cjeniti svaki naš trenutak i znam koliko je vrijeme dragocjeno..
kiara79, prekrasna priča!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom