 |
|||
Drago mi je čuti
Ima nas raznih, neki smo skloniji tome da se bojimo, a neki ipak ne. Možda je drugačije utjecaje dobila od tm-a.
Moja obožava sve životinje, ali je po karakteru i prilično oprezna. I jako dobro zna koje su životinje opasne a koje ne. Ali sve jednako poštujemo
Sad bi se još trebali osjećati i krivi i neuki jer se nečega bojimo?
Sorry, pomikaki, ali "malo kojoj zmiji je u interesu da nas napadne" mi jednostavno nije dovoljno - ne vjerujem zmijama i ne namjeravam početi, a da je lijek znanje - ne bih se složila. Zmija se bojim, ponavljam, ne vjerujem im i gotovo.
I da, ni moje dijete se ne boji životinja, ali na zmiju na TV je reagirala s "fuj", bez da sam joj ja ikad nešto negativno ispričala o zmijama. Svi smo različiti i različito reagiramo.
Vjerojatno neki uživaju u strahu i adrenalinu, ja sasvim sigurno ne.
a nije ni bit u vristanju, ja ne znam jel bi vristala, da sam sama vjerojatno bi vrisnula. a da su mi djeca u blizini bi zanijemila, problijedila, noge bi mi se tresle i ruke i odnjela bi djecu cim dalje.
djeca - ucenje strahu bla,bla. pa ne mogu mu pricat o zmiji ko o leptiru ili bubamari. u kuci do moje vise nitko ne zivi i ne odrzavaju dvoriste - travu redovito i nedavno je susjeda rekla da je tamo vidla zmiju.
i kaj, da ja kazem djetetu zmija je bas super isto ko mica maca pa ak mi ova progmize 3 metra do naseg dvorista mozda se dijete pozeli poigrat ko s macom????
al ko sto vec rekoh odvratne su i djeca to vide bez da im pricas, i moje, a evo i kod n.grace ista stvar. gliste se ne bojim al mi je isto fuj i hodam na prstima kad pada kisa da ju ne nagazim i onaj njihov miris uf, i crvi...
ma da se filozofirat svasta.
xVrijeska prvotno napisa
i ovo potpisujemu onom trenutku - da ga vidim - vjerujem da uopce ne bi mogla sjesti na miru, razmisljati o tome koga zvati da ga odnese i udomi...vjerujem da bi vristala i bjezala glavom bez obzira...jos je i macku s macicima pojeo...bila bi luda i sigurno bi nasla nekog da ga kokne.
sad kad mogu biti general nakon bitke i sjedim za kompom, kavica pored mene...e sad znam sto se trebalo napraviti...
zao mi ga je...i to od onog trenutka kad ga je neka budala uzela ko kucnog ljubimca i ostavio na otoku, kao i one pirane u Dravi, jos malo pa bi i krokodile mogli naci u kanalizaciji
.. sto bih bila u stanju razmisljati o kojoj je zmiji rijec da mi dogmize u kucu ... uh!
ma da..ne mogu reci da nisam obrazovana ali stvarno nemam pojma o vrstama zmija, koje su otrovne a koje nisu..a malo dijete jos manje
također ni ne opravdavam ubijanje zmija ili drugih životinja..iako moram priznati da mi je pilica, kravica i svinji koje ubijaju svaki dan zbog hrane također jednako žao pa se opet ubijaju i jedu
po meni prvi krivac je vlasnik jer u tom podrucju nikad nije bilo zmija a jos manje pitona
Potpisujem Pomi od riječi do riječi, ma ne bi ni ja sama bolje. Iako nije da mislim da smo neuki ako ne znamo sve vrste zmija i njihove reakcije, napamet.
Ali mislim da je to "naježim se od pauka" naučena reakcija. I ne mislim pod ovim na fobije, jer nema svatko fobiju, netko jednostavno ima izgrađen strah na osnovi lažnih ili prenapuhanih informacija pa onda to i sam/a potencira na 16 gaziliona, pa onda imamo vrištanje zbog skakavca, il skakanje na stol zbog miša.
Al ajde, ovdje je riječ o Pitonu od 4 metra, nije ista stvar, svejedno definitivno su postupili pravo primitivno i nasilno. I kad več postoji zakon po kojem su krivi za bezrazložno usmrčivanje zaštičene vrste, nek po tom zakonu i plate.
Inače, ja sam imala jedan takav strah od Bogomoljke. Umirala od straha kad bi je vidjela. Onda sam jedan dan naišla na jednu umotanu u paukovu mrežu, sva se koprcala. Instinktivno sam je uzela i očistila od paučine. Koji super feeling - više ih se ne bojim.
joj roza... ne pada mi na pamet zbližavati se sa žoharom ili nekom hrskavom živinom da bih se osjećala divno i odagnala strah, jednostavno mi se želudac diže na tu vrstu životinja i nije to ništa naučeno, nego ono što osjećam.
a iste osjećaje gajim i prema zmijama.
da se u mom dvorištu (ili ispred zgrade) nađe tolika zmijurina, ili pak manja, instinktivno bih išla u obranu svoje djece (baš poput svakog drugog živog bića) i sigurno ne bih razmišljala i promatrala pod lupom o kojoj se vrsti radi.
problem s tim udavom nije sto je on ubijen (vecina nas ce nekad u zivotu, htio, nehtio, ubit neku zivotinju, mada ne vjerojatno ovako plemenitu i rijetku, ali makar zohara). problem je sto je ta zivotinja satima mucena i onda smaknuta, a vijest o tome prenijeli su svi mediji ko da je rijec o junastvu, jos su se i islikavali s njim onako mrtvim i obezglavljenim
ja ne mogu rec kako bi to izgledalo da sam ja bila tamo (mada, dijete mi jest bilo tamo, bas u prapratnom, samo dan ranije
vjerojatno bi ustvari taj udav zahvaljujuci meni i mojem dosadjivanju i pobjegao pa s godinama prerastao u mit i na kraju ili postao dio turisticke ponude ili kriv za nedolazak ljudi na peljesacmozda su o ovom zadnjem mislili mjestani koji su ga ubijali
pokusavam razumjeti zasto su tako postupili jer smo i mi lani u satoru lovili bubu koja je mene ubola i od koje mi je otekla noga (30×20 cm pa se jos podiglo za 2-3cm) i kad smo je ulovili, onda je mm ubio, iako sam ja vristala da je odnese negdje u sumu
ali sad s naknadnom pamecu, znam da bi nam ta posteda unistila kampiranje, jer nam dvoje djece ne bi od straha spavalo da se ona ne vrati po njih, a ni meni ne bi bilo svejedno. nije da se ponosim tom racionalizacijom ali tako stvari stoje
ovdje mislim da su krivi mediji koliko i vlasnik
ljudi su pogrijesili i mucki ubili divnu i zasticenu zivotinju
mediji su to tako trebali i prikazati i dati upute sto raditi ako se i netko drugi nadje u istoj situaciji
a ne prikazati samo ko senzaciju i ne nikako ko herojstvo
Naravno da ne, ali strah je nešto što nas koči i nema nikakve koristi.
I strah se može pobijediti.
Nije da se ja ničeg ne bojim, ali mi pomaže kad racionaliziram strah. Jedno vrijeme sam se bojala skakavaca, i to je strah koji mi je došao tek kasnije, kao odrasloj. Nije baš bilo u rangu fobije, ali neugodno je bilo. Pomoglo mi je kad sam neko vrijeme razmišljala kako mi skakavac zbilja ništa ne može učiniti čak ni da mi skoči na glavu.
Problem skakavca kojeg treba evakuirati iz sobe u našem domaćinstvu rješavam ja.
Mislim da zbilja nije u redu što se u našoj kulturi, u medijima i među ljudima potencira strah od životinja, što ima za posljedicu da mnoge životinje stradavaju i to na jako ružne načine.
I u tom smislu, premda suosjećam s tuđim strahom, mi se ne sviđa stav "ja se bojim i gotovo".
Potpisproblem s tim udavom nije sto je on ubijen (vecina nas ce nekad u zivotu, htio, nehtio, ubit neku zivotinju, mada ne vjerojatno ovako plemenitu i rijetku, ali makar zohara). problem je sto je ta zivotinja satima mucena i onda smaknuta, a vijest o tome prenijeli su svi mediji ko da je rijec o junastvu, jos su se i islikavali s njim onako mrtvim i obezglavljenim
...
ovdje mislim da su krivi mediji koliko i vlasnik
ljudi su pogrijesili i mucki ubili divnu i zasticenu zivotinju
mediji su to tako trebali i prikazati i dati upute sto raditi ako se i netko drugi nadje u istoj situaciji
a ne prikazati samo ko senzaciju i ne nikako ko herojstvo
(osim što čak ni ja ne bih rekla da se radi o divnoj životinji)
a na ostatak teksta - lol
Mislim da treba razlučiti osjećaj gađenja prema nekim životinjama, fobije i strah od životinja koje nam (možebitno) mogu nauditi.
Pauci i kukci mi se gade, ali ih se ne bojim, svjesna sam da od njih ne postoji opasnost (izuzev nekih primjeraka).
Zmija, crnih udovica, krokodila... se bojim. Nikakva racionalizacija straha mi ne pomaže, svidjelo se to nekome ili ne. I stvarno mislim da ovaj strah i osjećaj gađenja prema bogomoljci ili skakavcima nije za usporedbu.
Ja Živim u Ponikvama, i hvala bogu da je udav krenuo na drugu stranu, jer da je došao nama...
Čovjek je zvao policiju, oni su mu rekli doslovno- uzmi zmiju za rep, pa je izvuci!
Zvao je 112, vatrogasac koji je došao je i sam iz okolice, i nije nikad nešto slično vidio, čovjek je čitav dan čekao nadležne službe, zivkao da mu pomognu i stražario ispred vrata da zmijurina ne pobjegne, tek kad je počela padati noć zvao je ovu dvojicu da pomognu kad već nitko drugi neće.
A zašto je mrcvarena? Na direktan upit smije li je upucati lovačkom puškom, žena sa 112 je rekla da ne smije, jer će u zatvor, pa se snašao.
Malo nek se kroz novine provlači služba za spašavanje, a ne pelješćani divljaci.
Posljednje uređivanje od anchie76 : 28.07.2010. at 13:56 Razlog: kršenje pravila o reklamiranju
Bogami ja bi ga koknula, ne bi ni trepnula. Ne bi trošila vrijeme na zvanje uokolo. Zvala bi, eventualno, kad bi ga upokojila, da neko potvrdi o kakvoj je zmiji riječ.
A možda i ne bi.
Možda bi skuvala paprikaš, šteta da se bači tolika mesina
bogami ja bi ga koknula, ne bi ni trepnula. Ne bi trošila vrijeme na zvanje uokolo. Zvala bi, eventualno, kad bi ga upokojila, da neko potvrdi o kakvoj je zmiji riječ.
A možda i ne bi.
Možda bi skuvala paprikaš, šteta da se bači tolika mesina
looooool
Gle, ja se ne želim družiti s žoharima. Ja ih stvarno užasno mrzim i bojim ih se koliko god sam s druge srane svjesna da mi ne može ustvari ništa.
I uvijek kad ga vidim potrudit ću se da ga više nema.
Ali mogu ga osobno ubiti štapom na daljinski, jer od muke kada ga vidim ne mogu ni stati na njega...
Onak odvratan, gmizav....A znaš zašto??
Jednom sam ga skoro progutala! Bio mi je u kavi, a do tada ih skoro nisam imala prilike niti vidjeti.
Od tada, ma ne znam kak da ti to opišem, nema te sile koja bi me natjerala na zbližavanje s njima.
Ima još kukaca kkojih se bojim i koje ne volim, ali evo zanimljivo, pauci nisu na tom popisu...
Susret sa zmijom ne volim ni na tv, a kamoli uživo! Nagledala sam se onih na discovery-u, I Was Bitten...
Posljednje uređivanje od ana.m : 27.07.2010. at 23:40
Nisam znala da su ga maltretirali prije nego su ga ubili.
Bas bez veze.
Medjutim, niti bi njih junacila u medijima, niti bi mi liso prosle sve te silne sluzbe koje su oni nazvali, a da se nitko konkretno nije odazvao i pomogao.
Nekako sumnjam da su se iživljavali, valjda nisu znali kako bi... Brrrr...
A ovo o službama - da su se odazvali, ništa se od ovog ne bi dogodilo.
ove reakcije hitnih službi su mi nevjerojatne ... no, imam razloga vjerovati da je istina zbog vlastitih iskustava ...Ja Živim u Ponikvama, imam apartmane u Prapratnom, i hvala bogu da je udav krenuo na drugu stranu, jer da je došao nama...
Čovjek je zvao policiju, oni su mu rekli doslovno- uzmi zmiju za rep, pa je izvuci!
Zvao je 112, vatrogasac koji je došao je i sam iz okolice, i nije nikad nešto slično vidio, čovjek je čitav dan čekao nadležne službe, zivkao da mu pomognu i stražario ispred vrata da zmijurina ne pobjegne, tek kad je počela padati noć zvao je ovu dvojicu da pomognu kad već nitko drugi neće.
A zašto je mrcvarena? Na direktan upit smije li je upucati lovačkom puškom, žena sa 112 je rekla da ne smije, jer će u zatvor, pa se snašao.
Malo nek se kroz novine provlači služba za spašavanje, a ne pelješćani divljaci.
Ne baš vezano uz temu, samo kratka edukativna obavijest
Kad je riječ o zmijama, u Hr se trebate brinuti samo ako sretnete poskoka ili riđovku. To su naime jedine naše dvije otrovnice, koje mogu biti opasne i za ljude.
Ali, čak i ako njih sretnete velika je vjerojatnost da vas neće odmah napasti jer čovjek zaista nije plijen za zmije (teško da će vas progutati poskok od pola metra). Dakle, i zmija je dovoljno pametna da ne riskira život i ne troši uzalud svoj otrov na opasno biće koje niti ne može pojesti.
Druga je stvar ako je slučajno ugazite, napadnete i sl. - tada se zmija brani i naravno - grize.
I ne trebate ih zagledati mikroskopom, obje naše otrovnice (obje iz porodice ljutica) imaju specifične cik-cak šare po leđima.
Moram priznati da je i meni tužno i žao kad ljudi iz neznanja i ničim opravdanog straha ubiju i blavora, koji nesretan čak i nije zmija.
A o temi... hm, ne bi mi bilo nimalo svejedno da pred kućom ugledam ovu mrcinu od udava, iako se ne bojim zmija (ovih naših malih domaćih). Tako da nemam pojma što bi učinila pa stoga neću nikoga osuđivati.
A sasvim je druga priča nekorektno postupanje nadležnih službi prije i medija poslije nemilog događaja.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 28.07.2010. at 01:15
samo da dodam.
citam u austrijskom tisku kako je u grazu iz stana pobjegao udav dug oko 4-5 metara. (ne sjecam se vise tocne duzine) vlasnik je odmah obavjestio policiju, tako da su policijske snage i to njih dosta krenule u potragu. odmah.
pogotovo jer nadlezne sluzbe tvrde da udavi mogu biti jako opasni za malu djecu.
slazem se sa pomikaki i Roza Groza Ne, ne bi ubila pitona, trazila bi nacin na koji bezbedno bi sklonili pitona
Znam, užas. Cijelo vrijeme gledam što je ispred mene u parku. Znam, malo sam paranoična
Žao mi je te životinje.
neke su ružne (nama), neke su velike, neke su opasne ali tko smo mi da sudimo.
Sklona sam vjerovati da je ovo što piše isvetica realan opis situacije. Samo ne razumijem zašto su zmiju išli bosti i sjeći, valjda s namjerom da je usmrte, umjesto da su je i protiv uputa odmah upucali.
Ne radi se o ljepoti, ružnoći ili prosuđivanju, već se radi o tome da nitko od nadležnih službi nije reagirao i pomogao, čak su se izrugivali u nevjerici.
Definitivno sam protiv mučenja životinja, ali mislim da u situaciji da strada piton ili, ne daj Bože, neko dijete u okolici - nema usporedbe ni dvojbe.
Posljednje uređivanje od n.grace : 28.07.2010. at 12:21 Razlog: tipfeler
Služba za spašavanje je kriva i treba se povlačiti po novinama. Skupa s policijom i vatrogascoma.A zašto je mrcvarena? Na direktan upit smije li je upucati lovačkom puškom, žena sa 112 je rekla da ne smije, jer će u zatvor, pa se snašao.
Malo nek se kroz novine provlači služba za spašavanje, a ne pelješćani divljaci.
To ne znači da ova dva nisu divljaci. Jesu. I oni su krivi.
Ima tu cijeli popis krivaca. Pribrojimo i medije, koje je već netko spomenuo.
Kriv je i vlasnik, a i naš sustav i zakoni - kako to da se ne može ući u trag vlasniku, je li moguće da ja sutra mogu nabaviti mrežastog pitona a da to nigdje ne bude registrirano?
Ukratko svi su redom zakazali. Siroti piton, našao se sasvim protiv svoje volje u državi u kojoj ništa ne funcionira. Kako je moguće da baš nitko nije učinio ono što je trebao? To je zbilja da se zapitaš.
Još netko je kriv (i tu leži odgovor na prethodno pitanje): društvo. Koje stvara i podržava opće raspoloženje straha od životinja. To smo svi mi koji nećemo reagirati, koji ćemo reći "a što su trebali, uzet ga za kućnog ljubimca" ili "meni se to gadi i gotovo" "ne osuđujem ih jer su mi zmije jedne od najomraženijih životinja" "ne bi mi bilo ni na kraj pameti zivkat okolo sve zbog nekog humanijeg odnosa prema pitonu".
Takvim stavovima podržavamo klimu koja postoji u RH (i nekim drugim zamljama, naravno) u kojoj će svi krivci ovdje dobiti možda usmeni ukor ili uvjetnu kaznu, a ne prave sankcije, a vlasnik neće nikad ni odgovarati, jer ga se neće ni naći.
Takvim stavom omogućujemo da su prava životinja u RH mrtvo slovo na papiru a Prijatelji životinja neka marginalna skupinica s kojom se svi sprdaju kad demonstriraju protiv ubijanja životinja zbog krzna ili protiv mučenja pasa.
Takav stav vam, ako i dalje bude prevladavao u našoj okolini, garantira da ćete i vi imati jako male šanse da vam netko stručan pomogne ako se nađete u sličnoj situaciji.
Ja mislim da se takav stav treba mijenjati, ne vidim u njemu ništa pozitivno.
I nije toliki problem što je to stav pojedinaca, problem je što je to prevladavajući stav u društvu. Ali sve počinje od pojedinaca, od nas samih.
To bi bilo ono o čemu govorim. A zašto gledaš takve emisije? Ima puno kavalitetnijih dokumentaraca koje ne forsiraju strahote, iz kojih ćeš zbilja nešto naučiti o životinjama i prorodi. Ako ti je izvor informacija I was bitten, naravno da se bojiš i da ti je sve to gadljivo.
pomikaki, što bi ti bila učinila da si se zatekla tamo? Rekla si da bi zvala opet, i opet. Zvali su i oni cijeli dan do večeri, ništa se nije poduzelo, štoviše, čak su i ismijani. Recimo, ja u toj situaciji zaista ne bih znala što učiniti - da se apsolutno svi ogluše na moje pozive za pomoć. I da sam još k tome predmetom ismijavanja.
Što se toga tiče, ili nisu baš puno inteligentni ili im je to bila zabava.
Ako su je baš morali ubiti, trebali su odmah sjekirom odsjeći glavu i gotovo. To bih i ja mogla učiniti bolje od ova dva junaka.
I ne kažem, premda se tako može činiti između redaka, da je zmija trebala pod svaku cijenu preživjeti. U tom smislu mogu potpisati zadnji post n.grace.
Edit: predzadnji post n.grace (jer je uletila s novim u međuvremenu
A na zadnji sam, mislim, odgovorila ovime.
Posljednje uređivanje od pomikaki : 28.07.2010. at 12:54
Jesi. Hvala.
Ne vjerujem da su se jako angažirali zato jer im je bilo dovoljno jedno odbijanje od strane vatrogasaca i policije da dograbe harpun i izmrcvare živinu. I da, ja definitivno za sebe mogu reč da bi, pa čak i da je padala noč (što i nije baš jer su snjimke ubijenog pitona snjimljene isti dan a vanka još sunce) zaključala bi ga u konobu i do sutra pokušala nešto riješiti. Nije baš da bi zmijurina pobjegla kroz zahodsku školjku. Ali ne možeš mjerit svijet po sebi, pa tako ne mogu očekivat od svakog da se angažira i žrtvuje 1 dan svog vremena i živaca za nešto što njemu ni u đep ni iz đepa.
Meni najviše smeta taj odnos prema životinjama, tj. nekultura odnosa prema životinjama. Sve što nama ljudima predstavlja neki problem i tlaku, ubijemo i zatučemo. Rijetki su izuzetci.
A to da su oni to radi dijece - da dijeca su okolo i to je strašno, al common, zatvoren piton u konobici ne može nikom ništa, pa tako ni dijeci.
I uostalom, koji vrag ga nisu puškom usmrtili kad su več odlučili, bar se ne bi 3 sata patio!
Meni je super kako su svi uvijek generali poslije bitke.
Ne samo za ovaj slučaj, nego i općenito.
Nisam pobornik ubijanja životinja iz zabave (radi šnicli može ,
Zmija od 3,5m nije opasna
I da mi se pojavi na prozoru dječje sobe uopće se ne bih uplašila za bebu od 4mj i dijete od 2,5god.
A ne.
Jer ja volem životinje.
I nikad ne bih ubila životinju.
Čovjek je zvao nadležne službe. Nije mu pružena pomoć.
Bit ću toliko slobodna da vjerujem da prosječan Hrvat ne zna sve detalje o udavima i da ne želi da mu se jedan takav vrzma po dvorištu.
I sad - želiš maknuti zmiju (od 3,5m, bitno je napomenuti) iz svog dvorišta. Službe ti ne žele pomoći. Što bi sad trebao?
Zamolit ju da uđe u auto i odvest po zološkog vrta u Zagrebu?
Ili dati oglas na Rodinu burzu i pitati želi li ju netko udomiti?
slažem seJa Živim u Ponikvama, imam apartmane u Prapratnom, i hvala bogu da je udav krenuo na drugu stranu, jer da je došao nama...
Čovjek je zvao policiju, oni su mu rekli doslovno- uzmi zmiju za rep, pa je izvuci!
Zvao je 112, vatrogasac koji je došao je i sam iz okolice, i nije nikad nešto slično vidio, čovjek je čitav dan čekao nadležne službe, zivkao da mu pomognu i stražario ispred vrata da zmijurina ne pobjegne, tek kad je počela padati noć zvao je ovu dvojicu da pomognu kad već nitko drugi neće.
A zašto je mrcvarena? Na direktan upit smije li je upucati lovačkom puškom, žena sa 112 je rekla da ne smije, jer će u zatvor, pa se snašao.
Malo nek se kroz novine provlači služba za spašavanje, a ne pelješćani divljaci.
i ne kužim ovu retoriku tipa: "ja ga ne bih ubila, nego bih pozvala odgovorne službe"
pa kad na vidjelo iziđe da su službe pozvane, ali da čovjeka nitko nije ozbiljno shvatio onda bi se "na telefonu visilo cijeli dan"
pa kad se pokaže da je čovjek na telefonu visio cijeli dan "onda bi ga možda ipak ubili ali ne tako"
onda je sjekira bolja od štapa
jer je, izgleda, sve bolje od ovoga
jer baš bi dečki na pelješcu znali kako bezbolno ubiti pitona
jer oni su se ustvari naslađivali?
i ajmo malo o vlasniku, nemojmo više o "divljacima"
gdje je on?
zašto se nije javio taj plemeniti čovjek koji voli pitone?
icyoh, baš je i meni na pamet pala ideja o vožnji zmije autom do zološkog...
Ovo s burzom se nisam dosjetila... XD
Potpisujem zadnja dva posta (icyoh i sladjanaf)
pa naravno da ne vjeruješ, ugodno zavaljena za zaslonom svojeg kopjutera
i nisu u pitanju oni, nego on, čovjek čija je kuća u to vrijeme bila puna gostiju
i kad su ga svi redom CIJELI DAN ignorirali, pozvao je ovu dvojicu
ali naravno, zašto vjerovati tom čovjeku
to tako ubija raspravu
a ne može se ni siktati pravedničkim gnjevom
Slažem se.Meni je super kako su svi uvijek generali poslije bitke.
Ne samo za ovaj slučaj, nego i općenito.
Nisam pobornik ubijanja životinja iz zabave (radi šnicli može ,
Zmija od 3,5m nije opasna
I da mi se pojavi na prozoru dječje sobe uopće se ne bih uplašila za bebu od 4mj i dijete od 2,5god.
A ne.
Jer ja volem životinje.
I nikad ne bih ubila životinju.
Čovjek je zvao nadležne službe. Nije mu pružena pomoć.
Bit ću toliko slobodna da vjerujem da prosječan Hrvat ne zna sve detalje o udavima i da ne želi da mu se jedan takav vrzma po dvorištu.
I sad - želiš maknuti zmiju (od 3,5m, bitno je napomenuti) iz svog dvorišta. Službe ti ne žele pomoći. Što bi sad trebao?
Zamolit ju da uđe u auto i odvest po zološkog vrta u Zagrebu?
Ili dati oglas na Rodinu burzu i pitati želi li ju netko udomiti?
Sad je lako biti pametan i praviti se "veći vjernik od Pape".
Icy i sladja, pretpostavljam da se referirate na moje postove, ali mi se čini da ih niste baš skroz pročitali. (ok, predugi su, ne kažem da morate)
Roza, što učiniti protiv žohara i kuhinjskih moljaca? Eto, oni meni predstavljaju problem i tlaku, pa ih zatučem. Ne znam da li se zbog toga ubrajam u red nekulturnih prema životinjama?
I ne bih zaključavala zmiju u sobu - osim toga, ako pomoć nije pružena tijekom cijelog dana, ne znam zašto misliti da bi sutradan bilo drugačije?
jos bih dodala da mi je naprosto neshvatljivo da nadlezne sluzbe nisu nista napravile (kao paralelu sam opisala situaciju u grazu).
i ostavile covjeka ili vise njih da se bakcu sa udavom, koji bas i nije uobicajna pojava u nasim prostorima.
pa mislim da bi bilo puno konstruktivnije sav ovaj gnjev uperiti protiv nadleznih sluzbi. bilo bi vrijeme da netko od njih i preuzme odgovornost na napravljene propuste.
pa i upozori medije na njihove propuste.
sladjana, seni, apsolutno se slažem.
Upravo tako.
A iskreno, iako sam veliki ljubitelj životinja ne bi mogla mirno spavati znajući da je negdje u mojoj kući zatvorena ogromna opasna zmija. I kad imam komarca u sobi ne mogu zaspati, ne toliko radi sebe, strah me da mi se djeca ne probude puna pufica.
Tako da, bojim se da ovi "divljaci" i nisu imali previše izbora i nikako ne zaslužuju ovakvu osudu (tim više jer su cijeli dan ipak pokušavali spasiti pitona, a na kraju dana odlučili da im je važnija vlastita sigurnost).
A ne bojim se ja za raspravu kad dođeš ti i ekipa...pa naravno da ne vjeruješ, ugodno zavaljena za zaslonom svojeg kopjutera
ali naravno, zašto vjerovati tom čovjeku
to tako ubija raspravu
a ne može se ni siktati pravedničkim gnjevom
Uostalom preko 10 godina sam bila aktivna članica PETA-e i Prijatelja životinja, tako da nije da naklapam u prazno dok sjedim za kompom, spašavala sam i opasnije životinje od ovog pitona i apsolutno imam pravo iznjeti svoje mišljenje o tome da su svi, od no comment vlasnika, preko ovih krovžednika do nesposobnih nadglednih služba, postupili primitivno, nehumano i nezakonito. Nije to nikakav pravednički gnjev, uostalom ne vjerujem u gnjev, kontraproduktivan je.
A ne - referiram se na zgraž zgraž temu i rečenicu da se nisu dovoljno jako angažirali jer su samo jednom zvali policiju i vatrogasce.
Koliko puta su trebali zvati pomoć da ne ispadnu divljaci željni krvi?
A naprosto mi je neshvatljiva reakcija nadležnih službi. Šta da je zmija progutala dijete? Tko bi onda bio kriv?
Da je pravde sad bi svi završili u zatvoru - i vlasnik i službe i ministar zadužen za njih.
Teme o životinjama se uvijek svode na isto - nikad se ne pita kako se životinja našla tamo, zašto nadležni nisu pomogli ljudima, zašto se udruga prijatelji životinja nije uključili umjesto da "laju na mjesec".
A ne.
Uvijek se zgražavamo zašto tamo nekome smeta tuđa/nekontrolirana/opasna životinja u njegovom susjedstvu. I nama ta ista životinja ofkors da ne bi smetala.
Upravo tako.
Roza, ponovit ću svoje pitanje - što s bezopasnim primjercima poput komaraca, žohara, moljaca... Ni njih ne treba dirati?
ne želim čitati članak jer bi onda morala vidjeti sliku, s iskreno grozim se zmija... čitajući ovo imam osjećaj da mi jedna upravo puže po nogama... bljak
Lako je pričati kako bi tko reagirao kad to ne doživi i ne možete osuđivati ljude koji su je mučili, ubili... zašto nisu to tako ili ovako? Pa da, mogli su je i pustiti da malo prozuji po plaži i nađe kakav plijen za prigrist... da ne bude gladna... Toliko halabuke oko pitona, ne vjerujem...
I da ubijam komarce raidom i lampama, ubijam paukove jer mi obavezno ispikaju kćer koja izgleda nakon toga ko mala buća, o štigama ne želim ni pričati koje donesem s terase (živim do šume) na vešu... ja sam kukcoubojica
btw moje dijete je isto zaštićena vrsta, štoviše i više od tog pitona
kraj i odjava
Drugi put treba zvati Društvo za zaštitu životinja da dođu po zmiju, baš me zanima brzina njihove reakcije.
Ja sam ih jednom zvala za pregaženog psa (ne mog, neka lutalica), koji si nije dao prići, od bolova je bio valjda izbezumljen. Možeš misliti kako su bili spremni doći.
Rekli su neka ga ja stavim u gepek i odvedem veterinaru. Rekla sam da ne mogu to fizički izvesti, i da ću im platiti dolazak, jer mi je bilo strašno gledati životinju kako se pati, nisu uopće bili zainteresirani da mi pomognu.
Pravila pisanja postova
