/Nema veze s ovom temom/
ali nisu svi učenici napaljeni 16ogodišnjaci- da li to znači da učiteljica u nižim razredima osnovne škole smije dolazit dekoltirana? ja osobno ne vjerujem da je nemoguće uspostavit autoritet ukoliko si u dekoltiranoj košulji, to mi je krajnje banaliziranje, ali eto kada je situacija tako postavljena onda valjda učteljice do 4. razreda smiju imat ozviruće tange.
a drugo, kuta u bolnici i odijelo na sudu nisu iste stvari- kuta se nosi iz vrlo praktičnih razloga, dok je odijelo isključivo dress code.
također, sasvim je u redu da se netko ne bi liječio kod liječnika s dredsima, te također svi imamo demokratsko pravo da odbijemo liječenje kod doktora homoseksualca ili kineza, ali to ne znači da doktori ne bi smjeli biti homoseksualci, kinezi ili dredlavi jer se netko kod takvog ne bi liječio.
tako da iskreno uopće ne razumijem kakva je svrha za raspravu u tome da netko napiše- ja se nikad ne bih liječila kod dr sa dredovima. ok. i?
I - ništa. Netko se ne bi liječio, netko bi. I jedno i drugo je u redu, kao što si sama i napisala.
To je bila jedna priča iz prakse, a ne mitska priča primjenjiva na sva ljudska iskustva![]()
da, ali se tema vrti oko toga da li smatramo da bi se ljudi u određenim situacijama i na određenim radnim mjestima trebali odijevati i općenito izgledati na određen način. tako da mislim da je za raspravu korisno ako kažeš da li ti smatraš da je u redu da liječnik ima dreadlocse (ne tvoj, nego bilo koji) i zašto ti tako misliš, mislim sori ako sada ispada da popujem, ali mene to zanima, a ne nečiji osobni dojam o tome jesu li dredsovi lijepi ili ne.
Posljednje uređivanje od sasa : 28.08.2010. at 15:47
Naravno da svatko ima pravo nositi što želi i kako želi.
Radim u školi, uzrast učenika od 5-6 godina do 25 i više.
Na posao nosim odijela, kostime, košulje, hlače na crtu, haljine i suknje (dužine ispod koljena). Imam osjećaj da time doista iskazujem neku vrstu poštovanja prema svom poslu, učenicima i kolegama. I ne, ne mislim da zbog odjeće uspijevam održati disciplinu na satu, ali se na taj način osjećam dobro.
Kolegice koje se u tom pogledu razlikuju od mene ne osuđujem.
I iznenadili bi se koliko učenici zapažaju i komentiraju izgled nastavnika, vrlo, vrlo često na način koji je opisala pikula u gornnjim postovima, tako da ne bih brzala i okarakterizirala taj način razmišljanja kao banaliziranje i generaliziranje.
što se tiče profesorica, ma sigurno je da "napaljeni" tinejdžeri neće reagirati na izazovno odjevenu vremešnu profku(osim možda smijehom)
nije uopće riječ o odjeći, već ako je profesorica mlada i zgodna, može nositi i vreću od krumpira - oni će reagirati
a inače, ako mi je neki stil nelijep, onda je to "profesorski"![]()
nisam se uopće na tebe referirala jer mi je tvoj post sasvim jasan i jer si ti jasno napisala da tebi ne smeta da liječnici generalno nose dredle nego da ti ne bi takvog liječnika- a ja sam također spominjajuć doktora sa zlatnim lancem htijela istaknuti da moje osobno mišljenje o nečijem stilu ne smije biti nikakvo generalno pravilo.
Zar je netko rekao da liječnik ne smije imati dreadse ili piercing?
ma nek ima što hoće na glavi, ali takav ne bi liječio mene, moje dijete, a da mi dođe za kandidata ne bi prošao (osim da si kultivira glavu)
zašto? zato jer ja dreadse vežem uz prljavštinu. možda ima ljudi koji ih peru redovito, ali takve nisam zapazila
da, je, predrasuda je
ali i ti imaš predrasude prema "konzervativnijoj sredini" štogod to značilo
možeš li pojasnit, jer ja zaista ne shvaćam taj pojam u današnje vrijeme. jesu li to muškarci u odijelima? žene u suknjama/hlačama/haljinama? cipele na visoku petu ili balerinke?
I ja radim u školi i svega sam se nagledala.
Da bih se ja ugodno osjećala, trebam imati robu u kojoj se mogu sagnuti , koja se lako pere, koja nije providna, neudobna . koja me ne ističe ni krojem ni bojama i odvalči pozornost s moje primarne uloge.
Ne komentiram (osim u sebi ), kako se tko obukao, ali ako se netko od kolega i kolegica usudi komentirati moj dosadni i po njima jeftini stil ,a dolazi na posao u robi koju bih ja definirala kao robu za izlazak u cajkaški klub, e onda me čuje i zapamti za sva vremena.
Posljednje uređivanje od maria71 : 28.08.2010. at 16:49
ja se slažem sa ukusnim odjevanjem u skladu sa poslom, ali evo zanimaju me konkretno ta nesretna koljena. osobno ne smatram da su neukusna i da ih se treba pokriti, čak što više. ne govorim ovdje o minjacima, nego o suknjama direkt iznad koljena, dakle koja završavaju odmah iznad koljena i u kojima se možeš sagnuti tako da ti ne izviru gaće. zašto mislite da su koljena neukusna? ustvari određenim ženama puno bolje stoje krojevi koji otkrivaju koljena nego ih sakrivaju. i zaista, koliko god se trudila, ne vidim ništa neukusno u koljenima, osim možda iz estetskih razloga kod starijih žena kojima su koljena naborana pa ih žele sakriti. ajd, nekada su i gležnjevi bili vulgarni, a o listovima da ne pričamo pa će možda za kojih nekoliko godina i koljena prestati biti tabu![]()
Mogu ti odgovoriti iz svoje perspektive.
Nosim haljine i suknje dužine do ispod koljena, jer se tako ugodnije osjećam, iako volim nositi i nešto kraće stvari (minice ne dolaze u obzir). Zašto se tako osjećam ugodnije? Jer, kako je maria rekla, volim kad moja odjeća ne odvlači pozornost s nastave, zbog čega sam tamo. A manju pažnju ću na sebe privući malo dužom suknjom nego kraćom.
Koljena ne smatram neukusnim, nipošto, ali eto, moja su izrazito seksi...![]()
po starim austrougarskim pravilima: prst iznad koljena, 4prsta ispod ključne kosti, pokrivena ramena, bez vidljivog donjeg rublja, zatvorene cipele i da - ako je netko imao baku iz ugledne obitelji onda se sjeća "nametanja" špangica i vezanja kose- uredna frizura. To bi bilo to- nije prestrašno, daleko od burkinija![]()
mislim da odijelo ne cini covjeka. mislim da je osnovni ljudski refleks napraviti prvi dojam i na osnovu njega staviti tu osobu u neku grupaciju te na taj nacin pokusati izvuci sto vise podataka kako bi se znali postaviti. (ako je tko ovo shvatio, svaka cast lol ).
razumijem potrebu za odredenim nacinom oblacenja no ne smatram da to isto oblacenje daje potpunu i tocnu informaciju o tome kako osoba obavlja taj posao. zato svaki put kada mi se upali alarm u glavi jer vidim nesto sto se smatra neprikladnim promislim jos jednom. ne smatram sebe (niti ono kako sam ucena) mjerom za svijet.
i svidja mi se vidjeti odstupanja u smislu iskazivanja osobnog identiteta (boja kose, dredsi, pirsevi, neobicna odjeca...) jer me odgajala majka vrlo konzervativnih nazora.
mislim, mislim, dok djeca skacu po meni lol
Ma nisu koljena sporna, nego nakon te granice kod saginjanja i sjedanja dođe lako do prekograničnog uvida.
Baku kakvu sam spomenula je imala moja frendica i kad smo ljetovale ko klinke s njom, stavljala nam je špangice i radila punđe prije ručka da sjednemo pristojne za stol. Nama je to bilo urnebesno smješno, ali sad kad gledamo to je zapravo bilo preslatko, a i kad vidim kako se dotična baka drži dostojanstveno i kako lijepo i njegovano izgleda sa svojih 80 i kusur dođe mi da odem na tečaj kod nje. Baš bih volje vidjeti kako će izgledati ove sadašnje modne mačke i mačori u njezinim godinama.
Slažem se, lijepa i mlada profesorica će svakako izazvati pažnju - ali da je sasvim svejedno da li će na nastavu doći u, primjerice, hlačama i košulji ili u minici, dekoltiranoj košulji, mrežastim čarapama i potpeticama od desetak centimetara i da će pažnja biti posve jednaka u oba slučaja, s tim se ne bih složila.
Ako starija nastavnica, izazovno odjevena (viđala sam takve slučajeve), u učenicima izaziva (pod)smijeh, možda to neće utjecati na kvalitetu nastave, ali mi se takva situacija ne čini najsretnijom.
Odjeća je važna, jer je ona prvi komunikacijski signal koji izmijenimo s drugom osobom.
U tom smislu - odjeća je govor o nama, i govor o drugima - to kako se nosimo prenosi naš svjetonazor i isto tako prenosi što misimo o drugima, situaciji, društvenim pravilima.
Naravno da nisam površna krava koja se neće družiti s nekim NIKAD ako ga prvi put vidim razgolićenu, s prostačkim natpisom; dapače, u novijim danima sam prvi put vidjela ženu majici na kojoj je nešto reklamirano, a nije baš ženstveno ni društveno ugodno da to piše na ženskim cicama - a sad je držim jednom od dražih osoba iz parka u koji zalazim - hoću reći - odjeća NE čini čovjeka, ali ČINI prvi dojam. Ponekad i jedini dojam o nekom čovjeku, sredini, situaciji.
Mnogi ljudi NEMAJU novaca da se oblače osim u majice-sponzoruše, ili u doniranu odjeću koja je ovakva ili onakva. Neki ljudi nisu iz obitelji gdje se o tome marilo, pa ne znaju mariti. Neki imaju oko, i ubodu modni osjećaj, ali nemaju osjećaj za trenutak, za društveni kontekst - tako da je važno - prije nego iznesem svoj stav - reći kako je tolerancija, i praštanje, i uvažavanje i na koncu - apstrahiranje odjeće, a pažnja posvećena čovjeku prije svega, i na prvom mjestu. Možda gospođa hoda kao prostitutka, ali eto - ne zna bolje, a i draga je i mila - i hoće se obuć lijepo, ali tako ispadne. Pa što. Okej. Ali da ću pljeskati tome i nastojati i ja tako - naravno da ne! Vjerujem da je prijateljski i reći frendici - stara, stvarno, izgledaš kao da ideš na štajgu, ne stoji ti to.
e... ali... kad sam to rekla - ja ni u najmanjem ne mislim da je odijevanje nevažno, ili da svi mogu što im se sviđa.
Dakle, to je prvi signal komunikacije među ljudima!
Kao i inače u razgovoru, držim da je nepristojno, i grubo vrištati - ja! Ja! - što zapravo vrišti sva ta pretjerano napadna odjeća, ili kao nekonvencionalna, ili previše šlampava, ili previše skockana. Okej. Vidjeli smo te, tu si. Ali što s tim? Što da ja radim s time što si ti tako nekonvencionalno-seksi-tough mačkica? Mene to ne zanima. Zanima me tvoja uloga - hoćeš li mi donijet kavu, prodat majicu, ispredavat tu kemiju, ne kakva si sve ti.
Ili vrištati u razgovoru - ja sam ti kujica, kujica, prava, prava, čim sjednem, noge širim, ajmoooo... ili čim zapodjeneš razgovor reći - ja ti prezirem svu ovu kulturu, ja sam samo svoja, znaš, ja ti brijem na supkulturu, meni ti je sve to staromodno - ergo niti odjećom, vjerujem, nije u redu tako "vrištati".
Ovisno o društvenoj situaciji biramo riječi - pa zašto onda ne i odjeću. Dobro odabrana odjeća zapravo znači - poštujem ovu priliku, instituciju, obitelj kojoj dolazim, ove ljude; cijenim ovo nasljeđe, i dolazim u miru.
Učiteljica si, a na tebi se vidi i da si seksi mačka, i da voliš ekstremni sport, bliska si supkulturnim grupama, pa se tetoviraš, imaš dreadlockse, i to ispunjava cijelu učionicu. Klincima je to zanimljivije, čak i malim - od tvoje fizike. Gle, ti si tu, mačko, samo puka funkcija, tvoja osoba je nosač znanja, i od tebe u ovoj društvenoj situaciji trebamo znanje, empatiju, pedagoške vještine, trebamo da gradiš mlade ljude da budu vrijedni, ustrajni, marljivi, skromni ljudi od rada i suradnje - to je dosta i previše; ispuniti prostor supkulturnim sadržajima, i erotskim nabojem je jednako neuljudno i besmisleno kao npr. u da slastičar parkira svoj bicikl u slastičarnicu jer voli biciklirati. I umjesto fizike, imamo da klinci kontaju kakva je profesorica u krevetu, ili što znači njezina tetovaža na kineskom. Hello?
Na radnom mjestu nekako trebamo "nestati" svojim osobnim hirovima koji su mimo našeg područja djelovanja, i posvetiti se svom poslu, i omogućiti drugima da taj posao rade što bolje - bez distrakcija u vidu cica, guzica, prostačkih natpisa i slično.
Meni je puno ugodnije voditi poslove sa ljudima koji su nenametljivo i po bontonu obučeni, nego da se ja mislim jel sad ovaj lud, ili samo ima dreadlockse i podrapanu majicu jer mu se to čini hip - nije on kao još star, iako je javni bilježnik. Ili nije ona za otpad, mačka, iako je završila postdiplomski. Recimo da kupuješ odjeću i da je prodavačica obučena tako prostački; žena se pita - jel da je pitam što ima za mene - ili se vidi da je luđakinja, pa joj ne vjerujem, neću ni pitati kod nje. Ili ako slastičarka ima dreadlockse - jel pada prljavština po kolačima? Ne znam - ako je sva istetovirana - jel šunuta? Mogu li takvoj psihologinji vjerovati? Možda su sve to najdivniji ljudi koje ću upoznati, ali ti signali upućuju u nekim posve drugim smjerovima... i nažalost mislim da su ti ekstremi zapravo i signal da osoba naginje nekakvim supkulturnim vrednotama, ideologijama i ostalo...
Što se golotinje tiče, isto vjerujem da je posve izlišno izlagati se pogledima mimo one austrougarske "poetike". Em što više pokrivene kože znači više dostojanstva, em što se tada žena čuva od pretjeranog kriticizma sebe (vidi joj kože, ovješenih cica, dupeta, žlundri), em što ne dovodi u napast muški rod.
Jer doista ljudi ja ne vidim razlog da se dupe, cice, grudnjak, ili bilo što izloži na pogled - ako ne da se gleda. Kome se to pokazuje? Sebi - vidi, imam, zategnuto je? Imaš doma ogledalo, pleši gola,upiši si plus, što me briga? Drugima - vidi, imam, nisam ti ja samo ekonomistica? A ako nije da se gleda - onda je svejedno. Onda pokrij - da ne gleda onaj koji bi gledao - jer - kažeš, nije za gledanje.
Ako nije - nije.
Ali jest. jer u pozadini svega toga stoji nesigurnost - ona koju nam instaliraju mediji. Da ne valjamo ako nismo prave mačke. Pa se onda očajnički natječemo sa fotomontažama.
Cijeli taj trend ima veze sa mitom mladosti, i važnosti seksa, i hipertrofije pojma seksipila - mediji su stvorili tu ludu sliku seksipila - a ustvari je seks kao voda koju piješ, i ako si u braku sa osobom koja je zdrava - to će doći prirodno (možda i više nego što hoćeš) bez sve te pussy baby fuck me odjeće, natpisa i ostalog. Klince se tom modom gura u svijet kao seksipila - kao da je njima još i to potrebno! Njima je jadnima potrebna supersija dok im ne dođe vrijeme da se lijepo ožene i poudaju i uživaju u bračnim radostima, a ne da im se na strateška mjesta lijepe lascivne formule, ili ih se ogoljuje.
Sad kad sam rekla što ne volim, da kažem i što volim.
Držim da muška i ženska odjeća trebaju isticati muškost i ženskost, bez lascivnosti i bez pretjerivanja, ali i govoriti o dostojanstvu - muškarca koji hoda odrpan ili pretjerano mladenački ja nekako prirodnije mogu zazvat na ti, i reću mu - ej dečko, nego gospodinu istih godina koji je dolično odjeven. Isto vrijedi i za žene - ako izgledaš kao štraca, tako će te se i tretirati, nažalost.
Pogotovo mislim da je važno da se naše curice uče da su uvijek damski obučene, taman da imaju dvije godine (pa ispod suknjice imaju one duge gaće da ne otkrivaju raskoš kad si dižu suknju iznad glave), da se veš ne pokazuje, noge, cica, ništa, i da su lijepe, uredne, dotjerane - taman kako priliči njihovim godinama. pa kad dođu u pubertet da im je to prirodno - da odjeća služi pokrivanju i uljepšavanju, a ne provokaciji i otkrivanju.
I na koncu - možda je i dobra ova liberalizacija, pa da zapravo ljudi odmah i na prvu imaju priliku reći što su i tko su i u što vjeruju, pa je lakše sebi odabrati slično? Štojaznam. Uvijek ću radije poslovati s nekim tko dobro usklađuje godine, dostojanstvo, poslovnu samozatajnost sa modom i estetikom, od nekog tko je tu nekako van svega toga, u nečem nepriličnom, prostačkom, zgužvanom... i više ću cijeniti kad mi učiteljica koja dobro nosi svoj status, i prihvaća da je seoska učiteljica, a ne burleksna striptizeta, kaže nešto. Možda će se ova striptizeta s vremenom pokazati kao puno pametnija, uvaženija - ali to vrijeme je faktor... čemu otežavati drugima, maskirati se, lakrdijašiti?! Seoska si učiteljica, divno, odgajaš djecu, divno, i imaš tu lijepu suknju, hlače, pokriven dekolte i ruke i ajmo pričati o poslu, pa onda svaka doma kuhat svoje punjene paprike.
Joj! Pa da!
Kad čovjek ogoli sve te principe - ispadne da je riječ o praktičnoj mudrosti i lakoći življenja.
Sve te norme oblačenja, koje bih ja svela na:
- ne iznad koljena
- ne pripijeno
- ne da se vidi veš
- ne otkriti dekolte tako da mlijeko štrca, a nikog ne dojiš
zapravo u pozadini imaju logiku
- da možeš dignuti novčanik s poda, a da te netko ne bi da prostiš s leđa
- ako se oznojiš, da ima dosta tkanine koja će to upiti; a i - žena si, Bože dragi, imaš mengu, nosiš uloške, to sve može procurit - pa ne moramo hodati stalno u strahu od toga hoće li malo jači iscjedak biti vidljiv cijelom svijetu - i hoćeš li ga podijeliti sa svima time što sjediš u tramvaju ili u kafići
- veš je intiman, mislim da je to dovoljan razlog da ga ne dijeliš sa šefom, da ostane nešto i za tog jadnog muža
- dekolte - pa da ne ispadaju cice, bilo da vise ili ne vise - da možeš se sagnuti, nagnuti slobodno, bez da se pitaš hoće li cijela cica iscurit ili samo do bradavice...
I na koncu konaca - sav taj luft od tkanine daje ženi dostojanstvo da nije na ruglo ako ima tri kila od poroda više, ili ako se javljaju prve žilice, vene, ili celulit. Da i gospođa, i gospođica, uživaju jednako dostojanstvo svoje pojave - a ne da se same sebi rugamo jer nam godine prolaze, pa se ili maskiramo, operiramo, tlačimo, tištimo...
Kratak primjer o dječjem zapažanju odjevnog stila nastavnika:
Ana (8 godina): "Profesore, imate li vi ženu?"
MM: "Imam, Ana, zašto me to pitaš?"
Ana: "Lijepo Vas sprema."
XD
I takvih slučajeva, komentara, zapažanja, ima xy.
Posljednje uređivanje od n.grace : 28.08.2010. at 19:28 Razlog: tipfeler
Isuse, Ifi, od kud uopće krenuti?
Ma, ostavila si me bez teksta.
jao ifi, samo ću to reći....
osvrnit ću se samo na jedan dio:
da quotam po seljački "ja ti prezirem svu ovu kulturu, ja sam samo svoja, znaš, ja ti brijem na supkulturu, meni ti je sve to staromodno" (jer mi se ne da brisati ostatak teksta) i priupitam te: zašto te ugrožavaju pripadnici subkultura? da mene vidiš, ne bi nikada po mome običnom izgledu te 37. godina na mojim leđima rekla da sam u duši još uvijek teška pankerica koja najviše uživa u dobrom koncertu i vjerojatno se ne bi osjećala ugroženo ni blizu kao što bi se osjećala da vidiš curu koja fura pank izgled...
dakle, odjelo ne čini čovjeka. ne trebaš se bojati klinaca koji izražavaju svoj stav. meni nisu normalni oni koji ga ne izražavaju, već sa svojih 16.-23. godine furaju austrougarski "pokrijmo kolina i pravimo se fini" modni izričaj. i jako mi je žao što nema subkulturne raznolikosti kao u vrijeme moje mladosti. barem ne u mome kraju. sad su svi samo cajkaši i utegnuti u do###njake ili furaju nogometaš sam đir. tužno.
p.s. neće ti dici biti lako, znam, vjeruj mi, moja majka je bila tvojih stavova.
konzervatvnja sredina je ta u kojoj mi ti ne daš posao jer umam dredove- oprane. ili pirs na obrvi. ali stvarno, da baš ti dijeliš specku iz pedijatrije i da imaš urednog kandidata sa prosjekom2.2 koji ne zna ništa o ničemu i dredlavog sa 4.8 i 3 znanstvena rada iz pedijatrije koga bi uzela? mislim naj se ljutiti, skroz je ok da je to tebi grozno, samo mislim da nije ok da se po tome dijeli radno mjesto.
magriz, da upoznaš konzervativnu sredinu, svrati malo do dalmacije
btw ja nemam predrasude prema konzervativnom oblačenju- meni je doista svjedno jel teta u vrtiću ima zalizanu punđicu i otkida na terezu ili rozu kosu i zaljubljena je u skin iz skunk anansie.
svejedno mi je.
ja samo želim da jednaku šansu da budu izvrsne tete u vrtiću imaju rozokosa i zalizana. a ne da je rozokosa automatski eliminirana jer joj je eto kosa roza- kakav je to kriterij?
pokušala sam izvaditi, za mene osobno, najstrašnije dijelove figenijinog posta- jer me stvarno uplašio. ali ne mogu- takvu količinu predrasuda na jednoj hrpi nisam imala priliku pročitati, valjda godinama.
Upravo tako.
Ja bih ipak voljela izdvojiti ovo:
O bračnim radostima neću ni započinjati...Što se golotinje tiče, isto vjerujem da je posve izlišno izlagati se pogledima mimo one austrougarske "poetike". Em što više pokrivene kože znači više dostojanstva, em što se tada žena čuva od pretjeranog kriticizma sebe (vidi joj kože, ovješenih cica, dupeta, žlundri), em što ne dovodi u napast muški rod.
Mene je pak pogodilo ovo:
Pa nije li upravo ovo seksualiziranje dječjeg veša i prerano odrastanje?? Ja stvarno ne vidim ništa problematično u slobodi koju dvogodišnjakinje imaju (a i nešto starije, uključujem tu još i moju kćer) da slobodno mašu suknjom iznad glave. Stid koji ih prirodno spriječava da to prestanu raditi javit će se ubrzo, vidim po starijem djetetu.Pogotovo mislim da je važno da se naše curice uče da su uvijek damski obučene, taman da imaju dvije godine (pa ispod suknjice imaju one duge gaće da ne otkrivaju raskoš kad si dižu suknju iznad glave), da se veš ne pokazuje, noge, cica, ništa, i da su lijepe, uredne, dotjerane - taman kako priliči njihovim godinama. pa kad dođu u pubertet da im je to prirodno - da odjeća služi pokrivanju i uljepšavanju, a ne provokaciji i otkrivanju.
Potpisujem ovo kaj su napisale sasa i Svimbalo. krivo sam quotala gore i dok sam ispravila, proso voz...
i sto kaze Maja, stvarno ne vidim smisao u tome da ucim malu djevojcicu da se srami svog tijela. rade i da ponekad obuce malo prekratku suknju nego da se skriva u halje jer se srami ili jer misli da su svi muskarci predatori koji ne mogu kontrolirati vlastito ponasanje.
I ja razmisljam u ovom smjeru, tj. osjecam se nekako ovako. Skoro pa mi je tesko zamisliti da jedna mladja osoba moze imati ovakve stavove i razmisljanja, no mozda je to zato sto se nikad nisam kretala u takvom drustvu ili bila na ikakav nacin okruzena toliko konzervativnim osobama. Iako nisam bas sigurna da je rijec o tome, vjerojatno su u igri skroz drugaciji svjetonazori. Ne pronalazim se u Ifigenijinom svijetu, previse me podsjeca na, recimo, uvjete u kojima je odrastala Ayaan Hirsi Ali.
Na igralištu
Istinit događaj od ovog ljeta:-
Marko , moj sin jezičav kao i majka mu i curica nešto mlađa, stalno diže suknjicu iznad glave.
Marko je gleda i veli joj , čuj mala imaš prljave gaće ( stvarno je imala-vidljivo iz aviona- i to ne od pijeska )
I jel Marko jezičav, seksist , iskren ili sam mu ja trebala pokrit oči ili je ta mama trebala curici barem presvući gaće ? ili obući hlačice i majicu na te prljave gaće pa se ne bi vidjele iz aviona ?
Moja mama koja je bila s nama je htjela ukorit Marka, ja nisam dala.
Mali je samo komentirao ono što je vidio i zašto bi njemu trebalo bit neugodno, tako bar ja mislim.
mene su ucili da cucnem kada se saginjem po nestojer tako cuvam kraljeznicu.
ifigenija, i meni je tvoj post...previse.
bez brige, daleko smo![]()
Znači, ostavila sam bez teksta.
Jedan nula za men
Tko se boji supkultura?! Samo želim naglasiti da su to sub- dakle - ispd kulture, tvorbe koje su svojim dosegom nešto kao anti, ali u cjelini - ispod nekog nivoa potrebnog za cjelinu i suvislost iskustva, tako da - čega se tu bojati? Neke nedomišljene produženo-pubertetske ideologije
I ja ne bih da mi se kćer ili sin time bave, il se tako oblače.
A dame -- moja je mala obučena isto kao i vaše, smatram, dakle, da su male curice-bebice redovito obučene predivno, i prekrasno, i majke uživaju da ih uređuju - a to da djevojčice ima one duge gaće (koje uostalom dolaze u kompletu s dječjim haljinicama) nije stvar njenog srama, nego majčinog obzira prema estetici, higijeni i ostalome. Gaće - pa ni dječje nisu javni prizor, i gotovo.
Ovi tupani u trapericama -- ma nije to obučen i odjeven muškarac - ili žena - koji na pravom mjestu nosi traperice nego tridesetogodišnjaci koji neće ne znaju i ne mogu nositi odijelo ili sako kad je to potrebno - ja vidjela na svoje oči prekonekoliko puta. Ili tipovi koji se u odijelu meškolje kao da ih netko škaklja. Tužno... to odijelo njima je jednostavno dio života; kao da se čudiš vilici i nožu...
Možemo i to, ali ipak nećemo.
A drago mi je da sam ostavila bez teksta; namjerno sam radikalizirala, da povedemo raspravu. Ajde, oporavite se - pa da razgovaramo![]()