Ovome što je napisano dodala bih i to da se s takvim djetetom mora puno individualno raditi, ne samo u školi nego i doma. Tu se moraju angažirati roditelji, a dobro je i naći stručnu osobu koja će raditi s djetetom. Ako dijete u školi ima individualni pristup i škola izlazi ususret, znači da je učiteljica upućena u problem no uvijek treba ponovo razgovarati, često ići na informacije i pratiti dijete. Također treba surađivati sa stručnim službama u školi. U školama u kojima postoji defektolog on redovito radi s djecom koja imaju poteškoće. Nije mi baš jasno ovo o Suvagu - išli ste godinama, a dobili samo ovako površnu dijagnostiku? Iz osobnog iskustva mislim da je u Suvagu dobra dijagnostika i rad s djecom i tamo bih se uputila. Potražila bih i još nekog psihologa da uđe u korijen ovog straha od škole.