Meni se čini da se danas u društvu nikoga ne cijeni, a ne samo učitelje! Radim u kancelariji, moj je slučaj da jedva odem na par dana godišnjeg jer nemam zamjenu, to što posao nosim kući teško mi ne pada jer na kraju krajeva kući nije onaj psihički presing ko na poslu. Subote i Nedilje su nešto najbolje što se može dogoditi (svaka druga subota), a što je s onima koji i to rade???? Tko njih cijeni??? Ta mi činjenica teško pada. Ok, s djecom je pretpostavljam vrlo zahtjevno raditi ali na kraju krajeva, svatko ima svoj izbor!