ja nekako gledam da ga uvijek zaokupim nečim. i uvijek imam u torbi nešto loše naravno..keks, čokoladicu....pa imam pri tom još i grižnju savjesti takvim tretmanom...ah joh...sad se trudimo zajdno kupovati npr. on gura onu košaru i to mu fora...i uvijek si nešto odabere što mu kupimo..kao kod anemone. sve u svemu nismo do sada imali nekih problema. ali da se bojim tih ispada jer ne znam kako reagirati, istina je. ali, odlučila sam da ih se neću sramiti, i npr. praviti se da nije moje dijete. mislim, verujem da uvijek nešto dovede do takve situacije, ili se varam? moj mali jednostavno mora u sve biti aktivno uključen...ništa pasivno i na brzinu ćemo mi to. kad moram nešto na brzinu, onda ga niti ne vodim sa sobom.

a kad su soba i igračke u pitanju..o kojoj dobi govorimo? jer Roza, kažem ti da se moja mama nije izborila za pojam svog reda u mojoj sobi. možda ne bi ni tvoja sveki. tko zna. ja sam takva kakva jesam. i ponavljam, to se ne odnosi na čostoću...samo na nekakav red, koji si svatko drukčije definira. niti se odnosi na radne navike. nisam ni lijena, i mislim da su mi radne navike u redu. ali, isto tako tu moju sobu moja mama nikad nije niti čistila. to je bila moja obaveza. e sad, ako pričamo o maloj djeci, onda mi to totalno nisu jasna očekivanja...da li bi oni trebali spremati...pa naradit će se u životu brate mili...a kod starije djece mi nije ni logično da mame čiste sobu. ja to niti nisam dozvoljavala svojoj. šta da mi prčka i čačka.

i to pospremanje u toj ranoj dobi...mislim da se zaista može svesti samo na igru. da to ne može biti ozbiljno. ili mislite da oni tako mali bi uopće trebali biti odgovorni? ja primjećujem da moj voli sudjelovati u svemu...od oprane robe...suđa..usisavanja...ali ništa ne mora.