 |
|||
|
|
|||
A meni je nemoguće da baš niko ništa ne zna...čokolada prvotno napisa
Ali ja, Tonček, znam, sigurna sam da si dobro
A zakaj
za Tončeka ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Mislim na vas <3
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
kao i svi drugi na forumu cekam dobre vijesti.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
x
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
I ja! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
Tonček,
~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Tonček i A Zakaj
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~
Toncek
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Tonček,
Tonček, ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
mislim na sve vas...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~1
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Puno puno dobrih misli!!!
Veeeeliki zagrljaj, za snagu i ozdravljenje!
Mislim na vas!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Tonček,
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Tonček,
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Tonček, brzo ozdravi!!!!!!!!!!!!!
Dragi Tonček,želim ti svako dobro i brzi oporavak
Evo me opet ovdje.
Mislila sam da cu jednom, kad se opet pojavim na forumu, napisati sva sretna kako je sve ok i sve kao nekad.
Ali jos uvijek nije sve ok, a usporedbe nekad i danas idu na listu zabranjenih misli.
Ali ne bih htjela zvucati ocajno, mi se stvarno borimo i za antunov oporavak i za to da kao obitelj sto bolje funkcioniramo, i u zadnje vrijeme imam osjecaj da nam to sve bolje uspijeva.
Ne znam ni gdje bih tocno pocela, hocu li ispricati kako smo sad, ili kako je sve bilo proteklih mjeseci.
Mozda po redu.
Nakon operacije na Rebru, Antun je dobio postoperativni meningitis i premjesten je u zaraznu. Tamo smo proveli gotovo mjesec dana. Tih se dana bas i ne volim sjecati.
Iz zarazne je premjesten u Specijalnu bolnicu u Kr. toplicama. Ja sam takodjer dobila smjestaj uz njega, i ta nam je bolnica bila dom iducih pola godine.
Zapravo, ni prvih dana tamo se ne volim sjecati. Ipak, tamo je krenulo na bolje, polako, vrlo polako.
Poceo je govoriti, isprva samo samoglasnike, zatim rijeci koje sam mogla razumijeti uglavnom samo ja i to uz veliki trud.
Cim smo dosli rekli su nam da su slicnih slucajeva imali malo, a da tako teskih ataksija i nije bas bilo, barem posljednjih godina. I rekli su nam da ne mogu nista prognozirati i da je neizvjesno kakav ce biti ishod rehabilitacije.
Ono sto nas je spasavalo u bolnici, bilo je citanje. Citala sam mu satima svaki dan. Tih 6 mjeseci bolnice taman je dostajalo za 7 Harry Pottera, Hobbita i 3 Gospodara prstenova. U pocetku ionako nije bilo bolje zanimacije, razgovarati nismo mogli, bio je gotovo nepokretan, pokreti su mu bili potpuno nekoordinirani (jedna od prvih igracaka s kojima sam mislila da se moze sigurno igrati a da se ne povrijedi bio je neki kostur ljigavac), cak ni TV nije bio neka opcija jer su mu dvoslike previse smetale.
Stanje se ipak polako popravljalo, sve smo bolje komunicirali, u ozujku je krenuo i u skolu (pri bolnici je i skola za djecu s posebnim potrebama) i tamo je zavrsio treci razred. Krenuli smo tamo i privatno kod jedne super fizioterapeutice, koja nam je pomogla ne samo terapijama nego i brojnim savjetima. Negdje pocetkom ljeta nasli smo u zg i jednog radnog terapeuta koji i danas radi s njim, i veliki nam je oslonac. U svoj toj situaciji trebali su nam ljudi koji imaju znanja, volje, iskustva i u koje mozemo imati povjerenja.
Sredinom srpnja vratili smo se u zagreb, uskoro otisli na more, vratili se s mora, preselili u novi stan (s liftom, i blizu skole), organizirali program terapija i uskoro je pocela skola.
Toncek se vratio u svoj stari razred i koliko god mu je to naporno, cini mi se da dobro utjece na njega. Dobio je asistenta u nastavi (i jako je dobar, pazljiv, inteligentan, i sto je najvaznije toncek ga voli). Dobro, nismo ga bas dobili, trebali smo ga naci (tu nam je pomogla udruga 'Puz') i izboriti se za njega. Ja sam pocela raditi na pola radnog vremena.
Kako je Antun danas?
Moze puno vise nego prije, ali u puno aktivosti jos nije samostalan.
Ne hoda samostalno,ima velikih problema s ravnotezom. U skolu ide u kolicima, po doma se krece ili sam puzeci ili hoda uz neciju pomoc.
Govor mu je dizartrican (sporiji, skandirajuci) ali potpuno razgovijetan i funkcionalan.
S vidom ima jos uvijek problema - ima strabizam i zbog toga dvoslike (koje ga ipak sve manje muce).
Kognitivno, intelektualno je ok, iako ima malo vise problema s koncentracijom.
Emocionalno je... uf. Pa, nekad je stvarno super. Ali ima i teskih dana. Ono sto je vazno - ne predaje se.
Mnogo je toga, i tesko je strpati sve u jedan post.
Oprostite sto nisam pisala, bilo mi je tesko pregristi i odluciti se.
Ali znala sam da ste tu, i puno vam hvala na tome.
hvala ti sto si se javila
cesto vas se sjetim
tisuce vibri saljem
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
i tisucu srdaca
da svaki dan bude sve bolji
malim ali sigurnim koracima dalje naprijed
hvala ti a zakaj sto si se javila, cini mi se da je u ovoj tvojoj (vasoj) borbi taj dio - prepricavanje/objasnjavanje - mozda i najtezi...
zelim vam i dalje snage i ustrajnosti, pomaka na bolje svaki dan i dobar oporavak
poseban pozdrav upornom borcu tonceku
sjetim vas se svaki dan
havala ti što si se javila.
puno, puno vibrica hrabrom borcu , da svaki novi dan bude jedan korak na bolje ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Posljednje uređivanje od babyboys : 17.10.2010. at 11:24
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom