anima prvotno napisa
Imam par problema. Prvi i najvažniji jest što mi se ne da, jako mi je to naporno, s prvom sam se toliko namučila i sama sebi sam rekla da s drugom to neće tako ići. Imam stariju curku koju bi isto htjela pogledati ali ne stignem ništa od ovog malog visuljka. Po cijeli dan sam sama doma i sve je na meni, opet, tu je visuljak. U dva mjeseca bebi je narasla 5 cm i dobila 1200 g, tako da sada ima 3700/52, i tu je taj psihološki dio gdje sam stalno pod stresom da li dobiva dovoljno. Budući da tako visi na meni, imam osjećaj da je gladna stalno i da bi mogla popapati puuuno više a tako i bolje napredovati, iako pedica kaže da je po tablicama dobra. Svjesna sam da je za moju bebu to najzdravije, i imam grižnju savjesti i strah, jer sam opet sigurna da je tako ipak zaštičenija. Pa razmišljam da ponekad dam to AD, ako trebam nekud otići, izaći, podružiti se sa starijom kćeri, naspavati se i tako. Borim se sama sa/protiv sebe.