Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
x

Meni padne roleta kad čujem od roditelja - ne znam što da radim, ne mogu mu ništa.
Ma što ne možeš, javi se primitivac u meni, sastavi ga sa zidom, pa ga zatvori u sobu, pa mu nedaj večeru, pa kad je spreman razgovarati - razgovaraj s njime iz srca.
Da što ćeš mu?! I da napomenem - sastavi sa zidom znači odstrani ga iz svinjarije, bori se s njim kolikogod treba ako se kopita - al da pobijediš, i odnesi ga negdje, u kaznu, i na sigurno. Nek se dere, nek pokuša udarat, al tvoja mora bit zadnja.
Pa dijete je, za uši ga možeš doma odvući, možeš mu robu uzet da mu je guzica gola pa ne može na ulicu radit sranja.
Sve mu možeš.
Čemu služi ovdje opisana orgija nasilja?
Ovakav iskaz ne da nije primjeren jednom roditelju (a posebice majci), koji bi tom djetetu trebao služiti kao uzor, oslonac, svjetionik,
nego nije primjeren niti odrasloj osobi kojoj još nije oduzeta poslovna sposobnost, dakle onoj kojoj nije dodijeljen skrbnik.

Ako osjetimo da pucamo, i sami moramo potražiti pomoć.

Ako se tko ovako iživljava na djetetu, u djetetu će se kumulirati ta ista nemoć i bijes, te će se iživljavati na drugima: sestrama, braći, vršnjacima. Roditelja će se, pretpostavljam, kloniti, iz jasnih razloga.

Nisam, naravno, ni za ono: ne mogu ništa. Zato i postoje knjige, radionice, pa i Rodin portal.