Filip je izbirljiv i slabije zainteresiran za hranu oduvijek. On je obično jedino dijete koje moramo tjerati da sjedne i jede kad se služi torta na rodjendanima. Ni slatkiši ga ne zanimaju kad nije gladan.

U vrtići je počeo jesti sve, nakon pol godine odbijanja skoro svega (osim onih par jela koja je jeo kod baka i kod kuće) i još godinu dana reputacije najsporijeg pri obrocima (i najčistijeg). Sad već 1-2 godine u vrtiću jede sve. To pomaže i kod kuće, pa i tu pojede većinu toga što skuham,
-neke stvari na tjeranje - npr. grah i druga povrtna variva (namamim ga s hrenovkama, pa pristane), rižu s povrćem, mrkvu, kukuruz;
-neke s guštom (sve morske stanovnike i riječne ribe, sve vrste mesa, jaja, juhu s noklicama, tjestenine, špinat i ciklu, banane i jabuke)
- a neke neće ni okusiti (većinu voća, blitvu, brokulu, palentu, salatu, krastavce i drugo sirovo povrće, sve sireve osim bree i camambert koje voli, te krompir u svim oblicima osim pirea).
Ne pomaže puno što mm bira još i više.