Ovo i nas čeka , srećom. Moj malac jede sve čega se dočepa i onda traži nešto konkretno . Prvo dijete sam dojila skoro ništa zbog problema i neznanja kako da ih riješim i znam kako je othranjivati dijete na adaptiranom. Ovo drugo dojim i nezamislivo mi je lakše s malim sisavcem nego onda. Uopće ne razumijem po čemu je lakše usred noći napipavati milijun puta dudu po krevetu ili se dizati i spremati bočicu. Ovako otvorim napola jedno oko, dam malom sisati i nastavim spavati. Onako - ustanem se, ona urla ko' da je smak svijeta. Pripremanje bočice traje par beskrajnih minuta, dijete se naplače (barem je moje tako), a ja moram napustiti tooooopli krevet .... za mene je dojenje lakša (i naravno ljepša) varijanta.