a čuj, ovo je situacija koju pravo - ne zna. pravo je hladno, ne poznaje osjećaje. a zahvaljujući tome što se otac ne pojavljuje u životu tog djeteta samamama je i uspjela. tako da je u ovom slučaju pobijedila pravda, a ne pravo. i to je super.
meni je nekako i logično da se oko djetetovog prezimena, odnosno njegovog identiteta (ono, kao u programu zaštite svjedoka), moraju složiti roditelji.
a pravo mora uzeti u obzir sve slučajeve koji se mogu pojaviti. kad ja i moja prijateljica odvjetnica pričamo o bilo kojoj temi, moja najčešća primjedba je - pa kako se samo ti toga uopće sjetiš, nešto što meni nikad pa ni tad ne bi palo na pamet. a njoj padne jer je na sudu svjedočila takvim životnim situacijama da ti pamet stane.
gospodo draga ili gospođe, evo vidiš ne usudim se više ni titulirat da ne bih bio izvrijeđan... ovo gore citirano je inače čista šala, ko šale o bosancima i zagorcima, ko što vi žene imate o nama muškima, tako i mi imamo o vama ženama... moram priznat da ste mi baš ispale malograđanski nafurene i totalne nabrijane ozbiljnjače, jedino mi se čini da je dutka lutka tu rečenicu prokomentirala s jednakom dozom satirne duhovitosti... ajd bar netko shvatio poantu, nije vam loš prosjek!nema stvari koju čovjek može smislit, a da je žena ne zakomplicira!!!
od muhe ste napravili slončinu i onda nek mi neko veli da u svakoj šali nema pol istine!
e pa hvala svima na čestitkama :D
vidim da se sve pretvorilo u pravu razmjenu misljenja i to je super
vecinu ovih razmisaljanja sam imala i ja sama, ali cu komentiarati neka od njih.
netko je pricao kako je njezina mama nakon rastave zadrzala prezime i sebi i njoj, iz osjecaja jedinstva.. Moram priznati da sam i ja to na pocetku tako ostavila, pustila sam i sebi prezime svog bivseg muza i odlucila da cu radi djeteta i ja se tako prezivati. Medjutim, javio se moment koji je netko drugi opisao, a to je da sam ja sa svojim djevojackim prezimenom vec napravila neke korake u svojoj profesiji, kada kazem svoje djevojacko prezime vrata se otvaraju, a na ovu drugo mi samo tresnu u lice., pa sam nakon puno razmisljanja odlucila vratiti sebi svoje prezime. Onda sam iz postovanja prema ocu djeteta rekla neka on nosi njegovo, nije bed.. medjutim.. kao sto znate, taj netko se uopce ne pojavljuje, ne doprinosi niti sa svojom pojavom niti materijalno, jednostavno ga nema... gledam kako mi je dijete razočarano i tužno,. dok ga s druge strane moji roditelji kod kojih i živimo, uče svemu, životu, vrijednostima i dobrim stvarima, tu su za njega i zbog njega svaki dan., pa mislim da je i znak poštovanja da nosi prezime, ne moje, ali moje obitelji i mog oca i majke.
dak se ne nadjes u odredjenoj situaciji ni sam ne znas kako ces se postaviti... eto, ja sam napravila ono sto smatram da je za moje dijete dugorocno najbolje i najpoštenije prema svima.
sto se tice dostave i onog pravnog okvira., na srecu jos uvijek postoje ljudi koji razlikuju pravo od pravde, pa je moguce u zakonskom okviru izvuci nesto pozitivno.. opet je uvijet da znate dovoljno o svojim pravima, jer gdje god postoji pravno pravilo, postoje i propisane iznimkepa je tako i dostava pošte na oglasnu ploču, za one koji odbijaju primiti poštu jedna od tih iznimki
Hm, a kako donošenje presude bez obavještenosti druge strane, a kamo li prisustva, može opće spadati u "pravdu"? O kojem god slučaju da se radilo, uz ovakve okolnosti, to može biti samo i isključivo pobjeda prava, ali nikako ne nužno i pravde!na srecu jos uvijek postoje ljudi koji razlikuju pravo od pravde, pa je moguce u zakonskom okviru izvuci nesto pozitivno!
U demokratskim i liberalnim društvima i najveći kriminalci imaju pravo na obranu i iznošenje svoje strane argumenata, a kamo li ne roditelj u slučaju dugoročnog interesa svoga djeteta. Stoga nemojmo tako olako glorificirati SREDSTVO kojim je došlo do ovog presedana, ako već s neskrivenim guštom veličate dobivenu bitku. Danas sutra bi isto "sredstvo" moglo biti iskorišteno protiv svakoga od vas, pa samo zamislite osjećaj "pravednosti" koji bi vas tada obuzeo...
on je znao sto ja radim jer sam mu 100 puta rekla da dodje , prvo na CZSS koji mu je slao 10 poziva, ukljucujuci i telegram kojeg je primio, onda kasnije na upravu zaduzenu za proces.
Znao je cijelo vrijeme za sve i cak je u jednom trenutku bio spreman dogovoriti za koliko novaca bi mi bio spreman dati svoju suglasnost.
toliko o tome.
eto, odgovorili ste za mene![]()
i ja sam u proceduri dodavanja svog prezimena djetetu ali njegov otac s kojim nikad nisam bila u braku ali smo kao u vezi, i njegova odvjetnica služe se lažima kako bi me zastrašili i ja povukla zahtjev. U četvrtak opet imamo razgovor u czss , preostaje mi još samo da im pročitam zakon po kojem nema prepreke za moj zahtjev i nakon toga više ne znam kako da se borim!
uvijek hrabra
ne zelim te obeshrabriti-, ali cini mi se da ti u tvom slucaju zakon nece ici na ruku.. morati ces izloziti sve okolnosti na CZSS i onda ce oni donijeti odluku na temelju svoje subjektivne procjene.
ako ti je dijete starije, onda ce traziti i da se on saslusa