seni prvotno napisa
potpuno se slazem da bi u obrazovanju djece jaci naglasak trebalo staviti na kriticko razmisljanje, razmisljanje uopce, sposobnost povezivanja razlicitih djelova u smislenu cjelinu. takode promatranja povjesnih razdoblja u cjelini u kojima se ispreplicu i drustvo kao takvo sa kulturom, znanoscu i inom.
takode bi se trebalo uzeti u obzir i internet, te opcenito medije koji su djeci danas dostupni na sasvim drugi nacin, nego u moje vrijeme.
medutim odredeni temelji, su bitni, naprosto zato jer su temelji i bez njih ne ide.
pa me zanima, te pitam sve one koji misle:
pa sto ce im latinski..
a svi oni integrali, ako ce recimo biti slikar,
a i kemija je jelte bezpotrebna: voda smeka ko voda pa da li je h2o ili z3d je svejedno
na kraju krajeva sto bi covjek znao da se oni zovu impresionisti kad recimo voli monet-a, a volio bi ga kada bi se recimo oni zvali dadisti ili kubisti...itd
kako vi mislite da djeca uopce pronadu sto im se svida, te sto ih zanima, ako to nigdje ne nauce?
da li svi sa 10 godina znaju sto zele postati, pa da kazu, ah ja cu biti fizicarka, sto ce mi ovo ili ono.
i sto ako sa 18 shvati da zeli studirati matematiku ili fiziku, ali eto svo znanje mu doseze do zbrajanja i oduzimanja, jer su mu roditelji mislili da matematika sluzi za kupovanje kruha i nicem drugom, pa dijete nema nikakve temelje.
osim toga nisu svi iz kuca obrazovanih roditelja, mozda ce mu posjeta muzeju gdje bi recimo vidio murtica, biti jedina moguca, jer s roditeljima ne ide.