pa nisi se bas zezno, ali ces morati malo jace zagrijati stolicu, da prodes prijemni.
ali posto sad vise nema prijemnih, nego drzavna matura i bodovi, onda ces se morat preznojiti na prvoj godini studija, ali ok.
i ja sam se dosavsi iz malog grada na jugu u zagrebacki mioc prvih tjedana preznojila, jer sam vidjela da mi nismo pola toga ucili. al sam se brzo ukopcala.
Ok, može se situacija sagledati iz više perspektiva. Ali ne prihvaćam da se nedozvoljavanje usmjeravanja u te clustere (kako ih je seni nazvala) i bolje pripreme za recimo društvene ili prirodoslovne studije opravda time da bi se oni neodlučni sa 16 stigli predomisliti do 18. Kad se zapravo uvijek može predomisliti uz adekvatno zagrijavanje stolice.
nisu neodlučni samo neodlučni
odlučni su upisali medicinsku, ekonomsku, tehničku
ostali su upisali gimnazije. Odvojene su od stručnih škola samo jer daju više informacija o svemu.
alternativa je, kao što rekoh-šuvarev sistem. U njemu interakcija znanja nije na cijeni.
Ja i dalje tvrdim da veće usmjeravanje od ovoga u SŠ može biti provedeno-ali nije nužno za dovršavanje studija.
A njime se može izgubiti.
Mislim da bih ja bila jedna od onih kojima specijalizacija u srednjoj skoli nikako ne bi odgovarala. Isla sam u prirodoslovno matematicku, jezicni smjer (Kuslanova, III gimnazija), sto bi znacilo da sam imala pojacane i prirodne, a i jezicne predmete. U cetvrtom razredu sam napokon odlucila studirati medicinu. Uspjesno zavrsila pripreme za prijemni (znaci pricamo o kraju tog cetvrtog razreda...). Otisla sam na prijemni za Engleski jednopredmetni i novinarstvo. Zavrsila novinarstvo. Radila u struci... a sad sam na MBA.
Meni ocito specijalizacija ne bi pomogla ni u tridesetima.![]()
Krumpiric, glupo mi se s tobom prepucavati i secirati rečenice jer se inače uglavnom slažemo, a i sad mislim da raspravljamo o nijansama.
Ali bi te ispravila u ovome:
Ja sam odlučno upisala jezičnu gimnaziju. Htjela sam naglasak na jezicima, znala sam već što ću studirati, imala sam i b i c varijantu, ali sve su bile društvenog smjera. Matematiku sam rasturala, išla i po natjecanjima u osnovnoj, ali nikad mi nije palo napamet tim se baviti.odlučni su upisali medicinsku, ekonomsku, tehničku
ostali su upisali gimnazije.
A ove promjene tj. mogućnosti koje predlažem su nijanse u odnosu na šuvaricu. I njima se ne može izgubiti ništa više izbora nego odabirom srednje škole, koji radimo u još mlađoj dobi. I nisam rekla da bi svi trebali i morali birati.
Osim toga, nadležno Ministarstvo i ide u smjeru smanjenja broja predmeta u gimnazijama i finog usmjeravanja. Ne znam kako će to izgledati u praksi, ali činjenica je da je sadašnji gimnazijski kurikulum u širinu narastao do grotesknih razmjera i da dok se to ne sredi, većina profesora će ti reći da nema mjesta kvalitativnim pomacima.
zubićka, pa da, zapravo se slažemo.
Osim u jednom što sam ja svojim nespecifičnim odabirom osjetila-a to je da se gimnazije ne razlikuju u nijansama-nego su donekle usmjerene.
Ne jako kao stručne škole-ali usmjerene su.
Ma jesu usmjerene, imaš pravo, nije prevelika razlika u satnici, ali u praksi se u jezičnim gimnazijama uglavnom jako polaže na napredno učenje dva jezika, dok se u prirodoslovnim dere po matematici i prirodni su predmeti alfa i omega. Mislim da su i udžbenici ponešto različiti. Baš zato i ne vidim smisao tolikom inzistiranju na svim predmetima za sve do kraja gimnazije.
U praksi, nažalost, učiš najviše ne ono što te najviše zanima i što ti je vezano za budući studij, nego predmete iz kojeg profesor postavi najviše standarde ili ono što te ne ide. A po meni bi bolji kriterij bio najviše raditi ono što te ide i što voliš jer si do 16. sigurno stekao dovoljnu širinu. Ako nisi, teško da i budeš, barem ne u školi.
A kako se išta razvije nego iz opštog? Ili vi, kad primjetite da vaše dijete šuta loptu dobro, ništa ga više ne učite, nego hajde da budeš Ronaldinjo?!(sad malo karikiram) Mislim da čovjeku treba nekih 15-20 godina da vidi šta mu ide, i šta želi. I ja sam, kao i Kae, bila neusmjerena, i tek pred prijemni odlučila šta želim da budem kad porastem. U porodici u kojoj se svi uglavnom bave politikom ili prosvjetom. Tako da danas opšte znanje i njegovo svakodnevno proširivanje omogućuje ljudima, da i u trudesetim, ili pak, u četrdesetim, nauče da rade, vole nešto drugo.
Ameri su mi previše iskomercijalizovani, kod njih je glavno JA i IMAM, tako da sa te tačke mislim da im je nešto promaklo. Evo sad i mi se furamo slično, silikoni, ferariji, i ine gluposti, al još uvijek se cijeni dobar voćnjak, zabava sa prijateljima na livadi, i šetnja bez šopinga.
I da, ono što sam primjetila, sve oni nešto gledaju romantično, i vještački prave stvari romantičnim. IOvo je Rl a ne komedija.