Kako zaštititi stan od uništavanja?!

[sne]

Sasvim slučajno smo, prije nego smo dobili djecu i useljavali se u novi stan, kupili kožne garniture za sjedenje - dva kauča, kao trosjeda.
Koža glatka, ravnih linija, elegantna za vidjeti, udoban za sjediti.

Sada, nakon nekoliko godina majčinskog iskustva mogu reći da smo imali strašnu sreću - ti trosjedi su preživjeli nebrojeno bljuckanja, prolijevanja, zapišavanja .....
Samo ih prebrišem mokrom krpom, neke tvrdokornije fleke (jogurt od sinoć u kombinaciji sa keksom - pa osušeno) se trebaju malo dulje brisati - natopiti pa pobrisati - ali ti trosjedi, nakon intervencije morkom krpom (obična voda, bez ikakvih sredstava jer smo alergičari) izgledaju i danas (nakon pet godina) kao novi.

Najtoplije preporučam ...

[flopica]

mrzim kad je sve izorganizirano, kad svaka radnja, igra, aktivnost, odkazak nekamo mora imati unaprijed predviđen red i raspored! meni odrasloj je to previše naporno i nespontano... naravno da je raspored u nekim stvarima bitan i poželjan, drukčije ne ide, al umetat ga u svaki segment života po meni je taaako dosadno! naravno da kad se boja, mjesi, slika ili šta već, zaštiti se stol, to mi nije tlaka, poslije igre se počisti, jednim potezom u smeće, i to je to! što se tiče jedenja, uglavnom se doručak i ručak obavljaju za stolom, svako svoj tanjur u sudoper i to je neki minimum koji zahtijevam od djeteta! al tu i tamo, ma donesemo mi tanjur i na stolić u db, pa šta ako se negdje skupi mrva? ne uzima mi to previše vremena za počistiti! ako dijete gleda crtić, pa hoće narezano voće na tanjuriću, pa naravno da ću joj dati, neće gasiti crtani da bi po peesu išla objedovati za stol u boravku?

što se tiče uništavanja namještaja to ne dam, jer za tim nema potrebe ama baš nikakve, ma nije to nikad ni radila zapravo... kuću čistim svaki dan, manje- više je uredno,al da ću ići prati svaku flekicu i mrvicu neposredno nakon nastanka, bogami neću. i nekada baš volim leći na trosjed, uzeti čašu vina i zapaliti cigaretu, npr. kad gledam kućanice heheeh, iako je sudoper zatrpan! to ja riješim poslije. sad me proglasite ljenčugom koja cuga u neredu, hahahaha!

[AdioMare]

flopice nakon onako dobre sarme i ja bih malo prilegla na trosjed

uživamo u različitim stvarima i različite nam stvari smetaju
to je to, ne postoji ništa univerzalno po kućanstvu kako bi trebalo biti
pa ću ja tako na balkonu popušiti svoju cigaretu (ne pušimo u kući) jer ne volim da mi stan smrdi još i po tome, već kad mora po kiselom zelju

[Mravica]

Evo dva primjera.
Prvi primjer. Razgovarala sam o djeci sa jednom kolegicom i bila je frapirana, konsternirana kad sam joj pričala šta ja djetetu sve dopustim za igru. Odmah je krenula da me savjetuje da to nikako ne smije tako biti i opisala mi kako ona postupa s djecom. E tada sam ja ostala osupnuta. Djeca ne smiju uzeti ništa sa stola, igraju se samo u određenom kutku sa točno određenim igračkama, ne smiju se zamazati to se jako pazi, jedu isključivo za stolom i još mnogo mnogo drugih savjeta koje je ona meni dala. Jedino što sam ja mogla na to reći je da ja nemam doma robote nego djecu.

Drugi primjer. Naši poznanici imaju dječicu koja su totalno razuzdana, Štetočine na kvadrat, dopusti im se previše od toga da će oni jesti ono što oni hoće, pa ako je to cijeli tjedan pomfri s kečapom, onda će im se to i dati jer djeca to traže i kao ne može ih se prisiliti na drugo. Kuću su uništili, rasklimali vrata od ormara, zidove zapackali i zamastili isto i s namještajem i oni meni kažu da su to djeca da to nisu odrasli! A njima to ne smeta jer namještaj tak i tak nije nov.

Mišljenja sam da su to dvije krajnosti, ali sve između dođe nekako okej, sa nijansama razlike, ali okej.

[AdioMare]

pa meni je ok da se jede isključivo za stolom ako se misli na glavne obroke, to mi nije nikakva krajnost
ni kad su djeca bila mala nisam išla za njima po kući i hranila ih, sjedili su u hranilici
ne tražim od djece da se nagnu nad stol dok jedu kokice ili nešto što se gricka dok si zavaljen u naslonjaču jer to mogu usisati
ali recimo kolač ću tražiti da pojedu iznad tanjurića na malom stolu u dnevnoj, jer to ne prakticiramo jesti na koljenima
normalno da se tako poštedim fleka na fotelji
u biti, potpuno je nevažno kako će se tko ponašati u svojoj kući i što će sve dozvoliti djeci
važno je da u mom stanu uvaže sugestiju da se u cipelama ne ide na naslonjač, da se peru ručice i ne diraju zidovi

[sirius]

da mi je znati kako im se objasni da se ne diraju zidovi, meni to izgleda kao SF (barem kod moje djece).

[AdioMare]

moram ti priznati da ne znam kako objasniti svoj djeci, zato i jesam u stanju najviše pripravnosti kada mi neka od njih dolaze
ali uglavnom je ok
preko nekoliko puta ih zamoliš i obično nije bilo problema
ako se zaborave, što je normalno ako imaju tu naviku stalno se cvrljiti uza zid - podsjećaš, treba samo biti uporan
šalim se, stvarno ne znam, svoje sam tako upućivala odmalena
vjerujem da se nekome ovo čini kao maltretiranje, ali kad jednom svi usvojimo ono što nam se čini važno, kasnije nam to ne predstavlja neko opterećenje
ni ne razmišljaš o tome zašto si se primio za komodu, a ne za zid, ako ti se baš naslanjalo
ali negdje u glavi ti ostane da mami činiš iznimnu uslugu (jer je komodu lakše prebrisati vlažnom krpom nego zid krečiti) i sav si ponosan zbog toga

[Mima]

Khm, da, nemaju ovakve rasprave puno smisla jer smo jako različiti. Ja recimo uopće ne primjećujem da se ja ili dijete ili bilo tko drugi ikada prima za zid !? Ne kužim, a valjda se primamo ?? Ili ono što Peterlin istresa Lego na dekicu, uopće ne razumijem razlog.

[zarrin]

meni isto treba uz pomoć mog malog cca 30 sec da pokupimo legiće u kutiju iako mu dam da ih istresa i igra se izvan deke
ova tema me podsjetila na priču mog tate kad je biomali i išao kod strica kod kojeg se doma hodalo na krpama da se ne ošteti i isprlja parket! i danas mu je muka kad se tog sjeti!

[Mravica]

Ja sam se kao mala kod bake igrala sa jednom plišanom igračkom i zamatala sam ju u salvete da ne radim nered. To je bilo sve. Nisam volila ić tamo.

[AdioMare]

i ja se slažem da nemaju smisla i da smo skrenuli s teme
kada se zid ne bi prljao ne bih ni ja primjetila prima li se netko za zid, ne bi mi to bilo važno
kada na foteljama ne bi ostajale fleke, ne bi bilo važno piše li se flomasterom na naslonu fotelje ili za radnim stolom
ali baš su te fleke nezgodne, posebno ako nekome smetaju
meni smetaju i trudim ih se poštedjeti, koliko god je moguće više
ponavljam, to nema veze s time je li dijete nešto prolilo ili se zaprljalo
ali ima veze s nekim uvriježenim navikama koje su nama važne: jede se za stolom, boja se za stolom.
ne kažem da se (zaštićeni ) stol ne može uprljati tekućim ljepilom, pastelama ili oštetiti škarama, to je normalna stvar s time živimo i nećemo se ubiti ako se nešto takvoga dogodi
ali pripazit ćemo koliko više možemo, meni tu nema ništa spornoga.

[Peterlin]

Khm, da, nemaju ovakve rasprave puno smisla jer smo jako različiti. Ja recimo uopće ne primjećujem da se ja ili dijete ili bilo tko drugi ikada prima za zid !? Ne kužim, a valjda se primamo ?? Ili ono što Peterlin istresa Lego na dekicu, uopće ne razumijem razlog.

Daklem, dekica... Praktično je - skupljanje legica je gotovo u sekundi. Kad su klinci bili sasvim mali, mrzila sam to skupljati pa sam se dosjetila jadu... Zbog sebe, ne zbog djece ili drugih ljudi.

To nema toliko veze s prljanjem i uništavanjem stana, koliko ima veze s mojim stopalima. Ja ne volim ujutro ustati iz kreveta i stati bosom nogom na neku crnu legicu koja se ne vidi na šarenom tepihu, pa imamo dekicu da se to spriječi. Meni odgovara. I mojoj djeci također, jer ne moraju gubiti vrijeme na skupljanje jedne po jedne kockice...

[flopica]

flopice nakon onako dobre sarme i ja bih malo prilegla na trosjed

vala bi, da znaš! i čašu crnka bi iskapila i s guštom popušila jednu!
vezano za temu, uvijek se svede na isto, a to je da svako sebi gradi život prema vlastitim potrebama, željama, navikama i naravno mogućnostima! ja za sebe znam da ne mogu biti opterećena u vlastitom domu, i inače sam tip od komoda, u kući jako volim biti, nisam tip od šetnje po tuđim domovima, po kafićima, pa nikuda pretjerano ako baš ne moram... tako da mi je dom oaza u kojoj sam skroz opuštena! uvijek je najbolja ta neka zlatna sredina, ne valja ni potpuni nemar, odmahivanje rukom na kršenje i lom, nije to meni isto prihvatljivo. meni je to zapravo sumanuto, da djeca bacaju stvari, razbijaju vrata, zaleću se biciklima i sl. ako je pošarala stolicu, zajedno smo je ribale uz objašnjenje da je stolica za sjedenje a papir za crtanje. i tako, to je kod nas bilo dovoljno.

[Beti3]

šalim se, stvarno ne znam, svoje sam tako upućivala odmalena
vjerujem da se nekome ovo čini kao maltretiranje, ali kad jednom svi usvojimo ono što nam se čini važno, kasnije nam to ne predstavlja neko opterećenje
ni ne razmišljaš o tome zašto si se primio za komodu, a ne za zid, ako ti se baš naslanjalo
ali negdje u glavi ti ostane da mami činiš iznimnu uslugu (jer je komodu lakše prebrisati vlažnom krpom nego zid krečiti) i sav si ponosan zbog toga

Evo, ja isto ovako mislim, naročito ovo boldano. Meni je tako normalno da se čuvaju zidovi i namještaj i podovi. I lijepo živi u domu svom, samo malo pažnje.

[Ifigenija]

Ja sam se kao mala kod bake igrala sa jednom plišanom igračkom i zamatala sam ju u salvete da ne radim nered. To je bilo sve. Nisam volila ić tamo.

Oprosti, ali ovo me nasmijalo.
Baka-zmaj

[mama_jos_malo]

Nakon godinu dana življenja u stanu i dalje je isti. Bijeli zid u dječjoj sobi kad smo uselili bio je izazov pa je osvojio jedna krila, princezu i glistu Možda je godinu dana kratko razdoblje za izvući zaključak, ali mi smo općenito uredna obitelj. Djeca se igraju posvuda, ali pospreme igračke nakon igranja ili prije nego pređu na novu igru. Nikad nije kaos i obično nam gosti komentiraju da nam je jako uredno i svi se čude kako s obzirom na dvoje male djece. Jedemo za stolom. Jer smatram da je kultura hranjenja u tom smislu bitna! Uzeli smo kvalitetan parket no samo na samom ulazu je dobio crtice od kamenčića s cipela. (sad sam doskočila problemu grebanja parketa veselim tepihom ispred vrata)

[cvijeta73]

važno je da u mom stanu uvaže sugestiju da se u cipelama ne ide na naslonjač, da se peru ručice i ne diraju zidovi

al sam se ovim zidovima nasmijala, di si njih ugurala među cipele i ruke

vezano uz temu, nevjerojatno je stvarno kad nam je nešto važno kako to djeca usvoje. npr. moji s cipelama na kauč, da ih u pol noći probudiš ja mislim da bi skinuli i cipele i papuče. to je valjda jedino odgojno postignuće u koje sam sto posto sigurna.
hbg, zid mi nikad nije pao na pamet

[Freja]

Meni se čini da se nekako ne razumijemo baš svi ovdje. Čini mi se da se svi slažemo u tome da je namjerno uništavanje neprihvatljivo. Logično, sve smo to sami platili i naravno da nećemo dopustiti da se stvari namjerno oštećuju. Također postoji velika razlika između čistog i održavanog stana, ali vidljivo korištenog, i onog prljavog, zapuštenog. Neki si, silom prilika,ne mogu puno pomoći bez velikog troška - lošem parketu ništa neće pomoći, prije ili kasnije to će se nažalost vidjeti. Zidovi se prljaju i bez da se po njima namjerno šara, bilo da ga se slučajno ogrebe kad se pomiču stvari ili, na primjer, po Murphyjevu zakonu, šačica puna kakaa odleti baš u njegovu smjeru. Nezgode se događaju i meni se ne drami zbog toga. Bude mi katkad žao, pogotovo ako je što novo, ali stvari su ipak zamjenjive i samo su stvari. Je, ljutila sam se kad je tada jednogodišnjak razbio staklena vrata na ormariću u kupaonici i još više kad je drugo razbila teta-čistilica. I što sad? Po tome ne bih smjela ni čistiti jer bih mogla nešto razbiti.

Moj mlađi sin nije ni na jednom zidu nikada napravio ni točkicu. Zato je mlađi to nadoknadio i prije svoje druge godine. "Odobrili" smo mu jedan zid, ali je jednoga dana, kad eto, mi dvije minute nismo gledali u njegovom smjeru, pošarao i zid u kuhinji. Naravno da smo mu rekli da ne smije, ali kaznili ga nismo. Nije zid toga vrijedan. Poanta je da si i djeca jako različita. Osim tog meni je jedno od najdražih sjećanja iz djetinjstva kad su mi roditelji dopustili da koliko hoću crtam po jednom zidu. Kad su prošle godine skidali sve s tog zida, našli smo te crteže i baš mi je bilo nekako toplo oko srca, podsjetilo me na neke detalje.

Naš parket je srećom kvalitetan pa se sjaji uz malo truda, ali zato su tapecirani stolci u kuhinji na udaru. Kad djeca još malo odrastu, zamijenit ćemo ih i gotovo.

Zajedničke obroke jedemo za stolom. Ali ne pada mi na pamet jesti, na primjer, kokice ili oraščiće za stolom. A i kavu radije popijem u dnevnom boravku, pa ako je uz nju i kakav keks, ne dvojim gdje ću ga pojesti. Tako i djeca. Imamo mi pravila, ali si dopustimo i puno iznimaka. Osim toga, nemam vremena strepiti nad svime.

Jednom je već bila slična rasprava na forumu, ali je bila o urednosti i čistoći. Nekako se opet sve svodi na to i ovdje. Osobno ne volim dolaziti u jako neuredne stanove (ali zapravo ni ne znam nijedan takav od ovih u koje mi zalazimo), ali mi je barem jednako mrsko odlaziti ljudima kod kojih moram strepiti nad time kako i kuda hodam, kako jedem i hoće li mi ne-daj-Bože pasti mrvica sa stola. Druženje s takvima sveli smo na minimum, a neke jednostavno ne posjećujemo doma nego se nalazimo negdje vani. Ja ne mogu svojeg dvogodišnjaka programirati da ne prolije sok ili zafleka stoljnjak. Ukratko, meni ni jedna krajnost nije dobra. I zato mi se djeca igraju gdje žele, uništavati ne smiju, skakati po krevetima ne smiju (između ostaloga i zbog mogućih ozljeda)... A mi smo napravili što je u našoj moći da neke stvari spriječimo i da se ne živciramo - nismo (još) kupili novi trosjed i stolce, a htjeli smo, zidovi su bojani perivim bojama, na izloženim uglovima imamo lajsne, u kuhinji imamo otporniji tepih koji se lako održava i dovoljno je jeftin da se zamijeni svakih 3-5 godina.

Kad budem imala dvorac od xx soba, onda ću neke imati samo za pokazivanje, a u drugima ću živjeti kao i sada

[meda]

nije ni meni zid nikad nije pao na pamet. jer se cistim rukama po bijelom zidu nista ne vidi. al po ovom sad obojanom u intenzivno plavo, ciklama i zeleno samo ga pogledas vec je fleka. ili malo dodirnes stok i vec probija bijelo. sad mi je jasno zasto neki ljudi uporno imaju dosadne bijele zidove

[koksy]

I ja sam cijeli jedan zid obljepila papirom da malac tamo sara, al taj zid mu nije bio bas fora pa je sarao drugi. Tjesi me da je sa crvenom pastelom a stan mi je i pofarban bijelo-crveno
Nismo krecili 4 godine, malac je napravio svasta nesto po zidovima i coskovima, sad je vec veci pa je koliko-toliko mir jer se vecinom igra na tepihu s igrackama.
Parket je u zacudujuce dobrom stanju s obzirom koliko puta je guralica prosla po njemu.
I sad na proljece, prije nego dode nova beba, planiramo generalku, malac ce, nadam se, seliti u svoju sobu, a beba ce imati priliku sarati po cistim zidovima i razvaljivati svjeze pogletane coskove.
Uopce se s tim ne zamaram, neki koji nemaju djecu malo zacudujuce gledaju Svenove likovne uratke na zidu, on koji imaju djecu nikad se nisu cudili, ustvari s njima usporedujemo cije je dijete veci umjetnik
Nikad djetetu nisam niti budem branila da nesto gricka u dnevnoj jer to radim i ja, ili da se po trosjedu spusta ko po toboganu. Ok, to ja ne radim...

[AdioMare]

ajmo se još malo šaliti. prošlo je puno godina, sad sam u stanju.

lako je meni za čiste ruke
mi imamo sreću da kada nam netko dolazi, u većini to nije sat-dva nego bar dan-dva.
točnije, tjedan-dva kada su kumovi u pitanju jer su dolazili na godišnji u hrvatsku.
nikada neću zaboraviti kumicu dok je bila skroz mala
sad je to velika cura, 13. joj godina!
voljela je jesti paradajz kao jabuku, ali nije voljela sjediti za stolom. i sad, što ću, neka dijete jede.
i curi sok iz paradajza i koštice, sve trag kao iza marice u šumi. u jednom trenutku dođe do zida, malo izgubi ravnotežu, čvrsto u ručici stisne paradajz i nasloni se s njim na zid.
voljela je i domaćicu kekse. ta vražja čokolada se otopi prije nego dijete strpa keks u usta.
trčala je kuma (njena, ne moja) s vlažnom maramicom, trčala, trčala, pa se umorila
sad ovo malo trauma... pa nećete mi zamjeriti

[Janis]

voljela je jesti paradajz kao jabuku, ali nije voljela sjediti za stolom. i sad, što ću, neka dijete jede.
i curi sok iz paradajza i koštice, sve trag kao iza marice u šumi. u jednom trenutku dođe do zida, malo izgubi ravnotežu, čvrsto u ručici stisne paradajz i nasloni se s njim na zid.
voljela je i domaćicu kekse. ta vražja čokolada se otopi prije nego dijete strpa keks u usta.
trčala je kuma (njena, ne moja) s vlažnom maramicom, trčala, trčala, pa se umorila

Kako si me nasmijala! Čak sam i mužu pročitala tvoj post, pa smo skupa umirali od smijeha. Mi imamo curicu od skoro pet mjeseci i novi stan pa se već psihički pripremamo

[Anemona]

I ja sam cijeli jedan zid obljepila papirom da malac tamo sara, al taj zid mu nije bio bas fora pa je sarao drugi. Tjesi me da je sa crvenom pastelom a stan mi je i pofarban bijelo-crveno

Samo se tješi i dalje, ali pastela je jedna od rijetkih "boja" koja se vrlo teško prefarba.
Masna je pa ta boja stalno izbija.
Nama je trebalo cca 10 premaza na jednom mjestu gdje je pošarano pastelom.

[Freja]

Neke se pastele daju obrisati (većim dijelom) gumicom za brisanje obične olovke. Što je tvrđa, to bolje. Ali to može odnije i boju sa zida pa preporučam samo prije ponovnog bojanja zidova.