Loša reakcija naših bližih na naše posvajanje!

[Zdenka2]

Važno je da cijela obitelj prihvati dijete. Kod nas je i bilo tako- svi su se zajedno s nama veselili dolasku djece. Moja mama je bila malo zabrinuta kod drugog posvojenja zato što smo odmah rekli da želimo posvojiti starije dijete - brinule su je te godine drugačijeg iskustva, propuštenog odgoja i sl. O tome sam s njom razgovarala, objašnjavala sam joj što sam i koliko mogla i nisam joj zamjerala što mi iznosi svoje bojazni. Naprotiv, mislim da je to u redu i da su njezine brige bile i na mjestu. A dogodilo se tako da je upravo njoj moja kći skroz legla, da su vrlo sličnog karaktera i sklonosti i istog imena. U široj obitelji možda je bilo neke skepse i pitanja, ali to nije doprlo do mene. U svakom slučaju, osjećam da su moja djeca u potpunosti članovi obitelji i da se oni tako osjećaju.

Mislim da treba članovima obitelji dati vremena, dozvoliti im da postavljuju svoja pitanja, da izraze svoje bojazni, skepsu, što li, i odgovarati na njihove upite, objašnjavati što želite, osjećate i trebate i ono što već znate o posvojenju, a oni možda ne znaju. Ako je otpor jako velik, mislim da treba ići svojim putem i prepustiti njihove probleme vremenu. Ne vjerujem da bi itko u obitelj ostao tvrdokoran u svome protivljenju nakon što bi upoznao dijete.

[Shanti]

Mislim da treba članovima obitelji dati vremena, dozvoliti im da postavljuju svoja pitanja, da izraze svoje bojazni, skepsu, što li, i odgovarati na njihove upite, objašnjavati što želite, osjećate i trebate i ono što već znate o posvojenju, a oni možda ne znaju. Ako je otpor jako velik, mislim da treba ići svojim putem i prepustiti njihove probleme vremenu. Ne vjerujem da bi itko u obitelj ostao tvrdokoran u svome protivljenju nakon što bi upoznao dijete.

S većinom onoga što su prethodnice napisale se potpuno slažem, a evo, odabrala sam ovaj posljednji odlomak kao nešto što bih potpisala.

Nas, srećom, nisu morile brige u vezi neslaganja naših obitelji jer su nas svi podržavali. Ili, ako neki možda i nisu, ni mi, kao ni Zdenka, to nismo saznali. Ljubav koju dijete prima od naših obitelji je velika, i vidim koliko joj svi oni znače (a i koliko ona znači njima), tako da se nadam da ćete i vi uspjeti iskrenim i otvorenim razgovorima umiriti vaše najbliže i dobiti njihovu, koliku-toliku, podršku...

[sati]

Htjela bih se još malo nadopuniti vezano uz ovu temu.

U prijeašnjem postu pisala sam o okolini, susjedima, prijateljima.
Nisam se baš bazirala na najužu rodbinu pošto su moja oba roditelja preminula, majka nedugo a otac prije 17 god. Majci sam rekla za našu želju i nakon dužeg razgovora podržala nas je u našolj želji, kao i moja i MM najbliža rodbina, bliski prijatelji, svi oni koji su nam uistinu važni. Ostali će se i onako prilagoditi s vremenom.

[Samuela]

Hvala svima na riječima podrške...Slažem se sa svima vama, to je naš put koji trebamo proći do našeg cilja, možda s vremenom oni promjene mišljenje, pogotovo kad dođe dijete!
Imamo zaista puno prijatelja koji su uz nas, koji nas shvaćaju i kojima je stalo do naše sreće. Ima naravno i onih koji zovu, nakon što su čuli da smo krenuli u proces, i kažu da su "ljuti" na nas jer kao trebali smo na umjetnu prije pa tek onda kao zadnju soluciju da izaberemo posvajanje, kao da mi ne znamo kaj možemo ili kaj ne možemo napraviti da bi dobili bebu!?! Uf!
Ovo je ono kaj naše srce želi, ono kaj osjećamo u sebi da je najbolje za nas, mi smo spremni primiti nekoga u svoje živote, voljeti ga i čuvati našom ljubavlju, svi komentari, sve ideje i razmišljanja na kraju nisu ni važni, važna je naša odluka i strpljenje koje trebamo čuvati za onda kad nam to bude najviše trebalo. A čini mi se da će ga trebati i više nego kaj mislim.
Nas dvoje smo složni i smireni, unatoč okolini, i kao takvi čekamo daljne korake u procesu. Pusa