 |
|||
3 - godišnjaci koji čitaju
Zanima me koliko je to česta pojava? I jel se kod vas dogodilo spontano ili uz vježbanje?
Kako gledate na to? Jel to velika naprednost ili normalna stvar?
Da li ih potičete na još ili ih puštate da idu svojim tokom?
Negdje sam pročitala u novinama da je čitanje za tako malu djecu štetno za mozak jer nije još dovoljno sazrio! Ne znam kaj bi rekla na to...
Jan je počeo čitati s negdje 3 i pol, poptpuno spontano. Jedan dan je uzeo knjigicu "Jakova" i fluentno ju od početka do kraja pročitao.
Danas, s 5, nije baš knjiški moljac da čita knjige, nego si čita ono što ga zanima poput titlova na nekom crtiću ili filmu, knjiga, enciklopedija, albuma sa sličicama, nogometu...
Nikada ga nisam poticala ili vježbala čitanju i ne želim ni vjerovati da iti jedan roditelj "trenira" trogodišnjaka čitati...to mi je suludo...pogotovo ako dijete uopće nema interesa za čitanje.
I naravno, puštala sam ga da ide svojim tokom, nisam vidjela potrebu da ga potičem, posebno što mi se činio (a i još mi se čini) malim za toliko informacija koje su ga zanimale... ima vremena... ali naravno odgovarala sam na njegova pitanja i potrebe.
No danas mu znam reći "ma to ćeš u školi učiti". Možda nije ispravna metoda, ali neke stvari stvarno su mi bile pretjerane, poput one da želi naučiti (nakon štampanih) pisati pisana slova...
I da, čitanje u toj dobi smatram naprednim. Ako je riječ o tvom djetetu, osluškuj možda ima još nekih znakova njegove darovitosti.
I ne vjeruj svemu što piše u novinama
Nitko ne zna što će na koncu biti štetno ili ne... za mozak su navodno štetni i mobiteli, stres, razna zračenja, neka hrana....jel'te
čekajte, čitanje s tri godine JE napredno. neki jedva da i govore pa se to ni ne smatra zaostajanjem. prosječno dijete s tri godine ne zna čitat. pa ni nadprosječno dijete. ja mislim da je to fakat jako napredno, nije česta pojava, a iskreno, ne vjerujem da je štetno za mozak.
ako to nije znak darovitosti djeteta, onda ne znam što jest.
Pa naravno, napredno je, ali kad imaš tako jednom malca doma onda ti to postane normalno pa ne razmišljaš (barem ja nisam tada) o nekoj darovitosti, niti sam se ikada bavila time.
Tek godinu dana kasnije su mi sinule neke stvari... ali to je vec neka zasebna tema!
Ja sam znala da citam sa cca 3.5 godine. Mama kaze da sam oduvek trazila da prstom podvlaci bas onaj deo u knjizi koji je citala. I naravno pitala sam koje je koje slovo. Ne bih rekla da imam neke posledice od toga
Mislim da su doktori izmislili taj dio da je štetno za mozak da demotiviraju šašave roditelje da na silu uče djecu čitati s tri godine. Klinci koji mogu čitati s tri godine čitat će taman i da nemaju nijednu slikovnicu - slova su svuda oko nas.
Posljednje uređivanje od pikula : 31.01.2011. at 16:59
I ja. Tečno čitala sa 3 ipo Politikin zabavnik, Mikijev zabavnik.vissnja prvotno napisa
Ja sam znala da citam sa cca 3.5 godine. Mama kaze da sam oduvek trazila da prstom podvlaci bas onaj deo u knjizi koji je citala. I naravno pitala sam koje je koje slovo. Ne bih rekla da imam neke posledice od toga
E sad da li ima posledica, nisam kompetentna. Ali jesam bila čudo od deteta u prvom, drugom razredu, iako sam pošla malo ranije u školu (januarsko dete).
Posle se sve to izravnalo, ali moram priznati da sam se i ja potrudila da ne odskačem preterano od ekipe.
A. je sa 18 mj. poznavao sva velika slova, sa 2 god, mala slova. Počeo je čitati s 3 i pol. Par mjeseci prije slagao je slogove, ali ih nije povezivao. Čitanje je došlo samo po sebi. Čita sve do čega dođe: reklame, deklaracije na kozmetici, novine...
Ja se takvim stvarima ne mogu nadiviti!
Prijateljica ima 5-godišnju djevojčicu koja čita enciklopedije i govori engleski, latinski i grčki i rastura puzzle za odrasle :O!
Ne krećem se mnogo među ljudima s malom djecom tako da ne znam što je zapravo neki prosjek, ajmo reći. Tako da je i čitanje moje 3 i pol godišnje curice bila "normalna stvar" budući je od prve godine vikala: "mama citaj", a s godinu i pol je govorila složene rećenice, tako da je ovo bio samo nastavak.
Zna napisati svoje ime. Traži sama, željna je znanja. A meni je gušt raditi s njom
Moja počinje, s tri i pol godine prepoznaje većinu slova, zna napisati svoje ime, pokušava pisati na laptopuali ne čita još riječi nego jedno po jedno slovo.
Tu i tamo bi joj netko pokazao poneko slovo, ali sama je počela tražiti i ispitivati kako se koje piše kad je njoj to došlo. Sad je shvatila da postoje i mala slova pa me svako malo pita je li npr malo slovo o isto kao veliko. Raspoznaje i poneka mala.
Ja sam znala čitati s 4, prema obiteljskoj predaji.
I moja ima 3.5 i nedavno su je počala zanimati slova. Zna napisati (na laptopu) svoje ime, mama, tata, baka, i imena naših pasa velikim slovima.Moja počinje, s tri i pol godine prepoznaje većinu slova, zna napisati svoje ime, pokušava pisati na laptopu
Tu i tamo bi joj netko pokazao poneko slovo, ali sama je počela tražiti i ispitivati kako se koje piše kad je njoj to došlo. Sad je shvatila da postoje i mala slova pa me svako malo pita je li npr malo slovo o isto kao veliko. Raspoznaje i poneka mala.
Ja sam znala čitati s 4, prema obiteljskoj predaji.
Mala još ne poznaje.
Rukom zna naškrabati samo svoje ime.
A sve je počelo tako što je svako veče pred spavanje htjela pročitati svoje ime na vratima svoje sobe
Po meni je to normalno, isto kao što je normalno da neko dijete ne čita ni s pet. Ili ne govori s dvije. Ne smatram to nečim ne-znam-kako naprednim, možda zato što u kući imamo takvo dijete i meni ona nije ništa posebno napredna niti neko indigo dijete. Jednostavno je zainteresirana. Kao što drugo naše dijete nije takvo.
Ok, indigo dijete je neka sasvim druga priča.
ok, možda i nije tako rijetka pojava
ja sam mislila ovako kako kaže shiny, uzme slikovnicu i tečno je pročita od početka do kraja, to mi se čini jako napredno
al u stvar, nemam pojma, nisam ja tanja sever
Do prije par godina sam bila uvjerena (i to sam čak negdje i pročitala, ili mi je netko rekao) da djeca ne mogu čitati prije navršene 4 godine. Onda me vlastiti sin razuvjerioZanima me koliko je to česta pojava? I jel se kod vas dogodilo spontano ili uz vježbanje?
Kako gledate na to? Jel to velika naprednost ili normalna stvar?
Da li ih potičete na još ili ih puštate da idu svojim tokom?
Negdje sam pročitala u novinama da je čitanje za tako malu djecu štetno za mozak jer nije još dovoljno sazrio
Nitko ga nije tome podučavao, baš suprotno, on ne podnosi da ga se podučava. Ali sam primijetila da je mjesecima prije toga uporno ko sivonja prepisivao na kompjutoru: imena djece iz vrtića, naslove pjesmica s CD-ova, i slične stvari. Slovo po slovo. I tako dok nije naučio sam čitati. To je bila njegova vlastita metoda, nitko mu je nije predložio.
E sad, što se tiče ovog da je čitanje štetno za mozak, to me podsjeća na knjige Marcela Pagnola koji piše da je isto tako rano počeo čitati, pa mu je mama onda zabranila pristup knjigama jer da će mu "pući glava"Mislim da su ti koji tvrde da je rano čitanje štetno mislili na podučavanje ranog čitanja - nešto o tome sam čitala u onoj knjizi "Brain Gym", gdje kažu da u neke djece veze u mozgu između pojedinih regija zaduženih za čitanje ne sazriju prije 7-8 godina. Za njih je rano učenje čitanja zaista napor, samo bih prije to nazvala naporom za oči, a ne za mozak (zapravo, ne mogu se sjetiti, koja je to mentalna aktivnost štetna za mozak
).
v.je sa dvije naučio slova, pisana i štampana, i onda nakon 2 mjeseca fascinacije slovima to potpuno zanemario. da bi sa 3.5 godine meni dok sam prala suđe tečno pročitao što piše na kuhinjskoj ploči. pala sam u nesvijest skoro. on je takav. u sebi kombinira dok ne skuži. sada čita sve. i meni je neopisivo lakše jer imam puno više vremena. nakon ručka odmaram 20 minuta a on čita juhu od bundeve. i mislim da je napredan- i da je to velika stvar za trogodišnjaka. jedina potencijalno štetna stvar za trogodišnjaka koju ja vidim, je što mnogobrojna čuđenja i divljenja ljudi kada shvate da čita mogu njega jako usmjeriti samo prema tome. ne bih voljela da svoju kvalitetu poveže uz isključivo čitanje. mi se trudimo da jednako oduševljenje pokazujemo i kada čita i kada pleše i kada kuha. ne znam da li sam ovo suvislo objasnila.
Iz iskustva mogu reći da su trogodišnjaci koji čitaju rijetkost. Ja u svom dosadašnjem radu s djecom nisam srela ni jedno dijete koje čita s tri godine. Mislim da je to vrlo napredno i može biti pokazatelj darovitosti. Ne mislim da je štetno ukoliko nije forsirano i definitivno smatram da dijete koje pokazuje interes treba nenametljivo poticati. Mame koje su gore navele primjere,moram priznati da sam fascinirana. Uvijek me zanimalo ovo područje.
N. ima 4 god. i 3 mj. i zna pisati i čitati. Sam se počeo interesirati, nije bilo nikakvog forsiranja. Naučio slova, počeo slovkati riječi i sad piše sam ( ne da mu mi govorimo koje slovo ide za kojim).
Moj je naučio čitati i pisati sa 3 god i 10 mjeseci. A što ja znam, uvijek je bio intelektualno napredno dijete, jako napredno. Ali lijenost ga stavlja u običan prosjek. Iako mu njegovu inteligenciju koja me straši ne može nitko oduzeti i uvijek se ističe i u školi i svugdje. Ali je lijen ko pas pa su mu ocjene nisu ništa naprednije od ostatka djece.
Inače, nikad ga nisam ja forsirala nego je sam htio učiti, meni je to išlo na živce. A kćer je naučila isto oko 4 god samo da ne bude lošija od njega. Ona je ustvari prosječno dijete s odličnim ocjenama i genijalnim radnim navikama. S takvom djecom je puno lakše i sigurno će bolje uspjeti u životu nego on. namlađi sin ne zna i ne zanima ga ništa osim pjevanja
Posljednje uređivanje od Trina : 01.02.2011. at 17:14
Predivno! Takav mali čovjekić, a čita! Pa to je za krepat od radosti! Ja bih ga bodrila, učila, slušala kako čita, i s vremenom, ako se pokaže potreba, išla na testiranje za darovitost, da vas usmjere, pomognu vam, ukažu na potencijalne zamke i probleme.
Ali sve u svemu - divno!
Jedan filozof mi je rekao jednu teoriju (čini mi se prilično točnu) da lijenost često ide uz izrazitu inteligenciju jer takvi ljudi vide da sa svojom inteligencijom mogu lako doći do rješenja pa zanemaruju onaj radni dio.
Ja sam isto bila dijete koje je sa 2 god. naučila slova, a sa 3 je čitala. Bolje da ne govorim koje su mi knjige bile omiljene do polaska u školu - od raznoraznih mitologija, enciklopedija (i to ne baš dječjih i ilustriranih), Biblije, pa nadalje.
Danas iskreno nikako ne bih voljela da moje dijete tako rano počne čitati i da čita takve knjige. To je jednostavno preteško i neprilagođeno razumijevanju jednog djeteta i dovede do toga da se dijete služi riječima i izrazima koje ne razumije, stvara sliku o svijetu koja nije prilagođena njegovoj dobi, pa dovodi i do prevelikog odskakanja u društvu. I to ne u smislu da je dijete nešto pametnije od druge djece pa odskače - jednostavno je drukčije i nije govorom i načinom igranja prilagođeno drugoj djeci.
Dok se druga djeca igraju Hi-mena, barbika i kenova, ti se hoćeš igrati Zeusa i Here
Ne mogu niti reći da sam bila ikada izrazito darovita ili inteligentna - knjige su jednostavno bile (i ostale) moja strast i nešto što jako volim. A veliki mi je minus bio to što sam prve razrede s lakoćom prolazila, uvijek se dosađujući na satu, i kasnije sam bila u velikim problemima jer nisam znala učiti i raditi, tako da sam se, kako je netko spomenuo, brzo utopila u prosjek.
Darovitost je posebna potreba, i kao takvu je treba i tretirati.
Ako se u djetetu sklopi ta kombinacija nadarenosti i čudnih interesa - roditelj je tu da usmjeri, da ga upiše negdje gdje su igre Zeusa i Here omiiljene i onda dijete raste shvaćajući da je drugačije od većine, ali ima i slične sebi, pa onda može i druge prihvatiti i tako dalje.
Za bistriće je karakteristično to da ne vole sistematično učiti, da briju svoje i tako... ali nije rješenje da se djetetu ukinu interesi, nego da se to usmjerava.
Eto odgovora zašto sam mršava ko smrt...usmjeravam bistrića... idem postavljat topic o specijalnoj policiji... jel to za petogodišnjaka - nije. Tipovi oružja i opreme i akcije specijalaca... odakle mu to - ne znam. Znam samo da bez kraja i konca o tome priča i ja nemam druge nego usmjeravati to i paziti da fiksacija na oružje ide u nekom normalnom smjeru, i isto tako interes za antiterorističke akcije... Druga djeca urlaju i deru se pucam, a on uči tipove pušaka, brije na nišane i noćnu opremu, i sakuplja opremu. Čim nauči mala tiskana slova mislim da će čitati priručnike za specijalce... Eto... tako to biva... ali ako im ne daš - još gore...
Da, samo danas postoji zaista velik broj dobrih i kvalitetnih knjiga - enciklopedija namijenjenih upravo djeci. Nije to kao u naše vrijeme (ja se iz svojeg predškolskog uzrasta sjećam samo "Moje prve enciklopedije", i kasnije "Svijeta oko nas", i to je bilo sve što se nudilo).
Slažem se da knjige za odrasle nisu za svaki uzrast, ali roditelji su zato tu kao korektivni element. A dijete koje zna čitati u tako ranoj dobi već se ionako razlikuje od druge djece, pa nema smisla tu vještinu potiskivati.
Ne znam niti kako bi ju bilo moguće potisnuti.
Ja nisam bila napredno dijete, no imala sam ogroman interes za čitanje i počela sam čitati sa 4 godine - čitala sam stripove, Mikijev almanah, a do škole sam već pročitala veliki broj knjiga, i isto sam se voljela igrati Zeusa i Here, a osobito Odiseja; moje pak dijete odavno prepoznaje slova, zna spajati riječi, međutim nema apsolutno nikakav interes niti želju za samostalnim čitanjem (ima veliki interes za slušanjem kad joj ja čitam), tako da tek od prije par dana uzima slikovnice sa kratkim tekstom i pomalo slovka.
Đizus pa moj uopće ne zna držati pravilno olovku piše s desna na lijevo ali poznaje sva velika slova, imati će 4 za 3 mj.
I po meni je to ok, uopće ga ne forsiram, neka uživa u djetinstvu, ali uči engleski u vrtiću i upija skroz, stalno nešto pjevuši.
Ali na žalost ja poznajem roditelje koji svoje komplekse liječe na svojim klincima, i to mi je koma, također znam jednu skoro šestogodišnjakinju koja ne čita ali raspoznaje slova koja svaki dan sa svojim majčicom ući po 2 h slova i zbrajanje i ako nema interesa onda ide u kaznu promišljati što će biti s njom ako to ne naući,ali da to je druga tema.
Vašim klincima svaka čast...
I ja isto a cak nisam ni neki lumenJa sam znala da citam sa cca 3.5 godine. Mama kaze da sam oduvek trazila da prstom podvlaci bas onaj deo u knjizi koji je citala. I naravno pitala sam koje je koje slovo. Ne bih rekla da imam neke posledice od toga
Zanimalo me i naucila sam sama iz sestrine pocetnice
XI ja isto a cak nisam ni neki lumen
Zanimalo me i naucila sam sama iz sestrine pocetnice
moj je sa 16 ili 18 mjeseci,ne sjećam se,znao sva slova i velika i mala,naučio preko puzzli podnih pitajući me "a ta to?".govorio je koma,nije znao ni rečenicu složiti,ali slova je znao.sa 2 i nešto je pokazivao opsesivnu želju za čitanjem,pa je pomalo i čitao,a sada sa skoro 4 više ga to ne zanima baš.uglavnom,nekakvo univerzalno pravilo je ako je dijete samo nešto naučilo-spoznalo (hod,čitanje...) smatra se da nema nikakve štete i dapače,nudi mu se sve više dokle god ima interesa.ali druga stvar je forsiranje,to onda ima štete.na motoriku definitivno,a za čitanje ne znam ali čitala sam i ja da nije dobro dijete sustavno učiti tome prije 5-6 godine.ali ako je sam došao do toga,mislim da je to OK. potpisujem trinu za: "prosječno dijete s odličnim ocjenama i genijalnim radnim navikama. S takvom djecom je puno lakše i sigurno će bolje uspjeti u životu nego on." po mom iskustvu,najčešće bude tako,iako naravno nema nekog univerzalnog pravila.mogu samo potvrditi da naš obrazovni i društveni sustav nije prilagođen djeci koja su na nekom ekstremu spektra,bilo ona darovita,bilo sa poteškoćama u učenju.žalosno.
Eh, tako je bilo i kod mene. POsebno ovaj drugi dio rečenice.
Ja sam mala štampana čitala s četiri godine. Kada se prisjetim tog ranog djetinjstva, urezana mi je slika kako sjedim baki u krilu, a ona drži knjigu (uglavnom neku tetinu čitanku - bila je učiteljica) i čita mi. RAno sam naučila i ćirilicu. Naravno, nije tu bilo ama baš nikakvog forsiranja, jednostavno sam željela da mi se čita, a baka je uvijek bila na raspolaganju.
I meni su knjige veeelika strast. Sva sreća, i MM.
A moja Maša. Moja Maša zna 12 slova i pokazuje veliki interes za njih. Super mi je kada hodamo po vani, a ona primjeti neko slovo koje poznaje i onda viče. No, poput lasičinog djeteta, još uvijek nerazgovjetno priča pa onda vidi slovo A i viče Nana (Anica)
Netko je spomenuo da mu dijete pokazuje interes i za pisana slova. Ma samo naprijed. Dajete im što traže!
Posljednje uređivanje od SikaPika : 03.02.2011. at 02:23
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom