cure, gdje nabavim te moxa štapiće?
 |
|||
|
|
|||
cure, gdje nabavim te moxa štapiće?
ms. ivy, kolika je bila tvoja beba?
mislim da nije isto roditi bebu od 2.5 kg ili bebu od 4 kg na zadak
sad će se potegnuti pitanje netočnih ultrazvučnih procjena, ali nisam nikad čula da je netko falio 1,5kg
Zašto onda pri porodu bebe na zadak, ima hrpa doktora, sestara oko tebe za razliku od vaginalnog...ms. ivy prvotno napisa
Mislim da je glupo reći rodi na ovaj ili onaj način, naravno da će smajlić to odlučiti sama (iako neznam dali uopće ima pravo izbora, u mnogim bolnicama nema).
Mjesec dana prije mene se trebala poroditi žena čija je svekrva babica, znači žena se nagledala u svom radnom vjeku svega i svačega. Bebica je bila okrenuta na zadak i žena je jasno i glasno rekla da nema teorije da njena nevjesta rodi na taj način i povukla sve moguće veze za dogovoreni carski. Neznam, možda je bila u krivu, možda bi porod prošao ok i vaginalno, ali ženi je to struka pa nije valjda to napravila bez razloga
Laik sam.. i mojom logikom rekla bih da težina bebe ne igra ulogu koliko recimo eventualno veličina (opseg) glave. Što ima veze ak beba nije žgorljava nego je pofutrana?
pa kod poroda na zadak ide prvo, kao što ime kaže, zadak
a za pretpostaviti je da beba od 4 kg ima veći zadak odnosno guzu nego ona od 2.5 kg
molim te primijeti da nisam izjednačila porod glavicom i zatkom. ako i postoji veća mogućnost komplikacija, pa je prisutna poveća ekipa (uključujući pedijatra i pedijatrijske sestre) ne znači da se u konkretnom slučaju očekuju komplikacije i da je carski bolje rješenje. evo, vještičica je napisala da ona nije mogla roditi veću bebu vaginalno, znači li to da se svaka veća beba mora roditi carskim ili da je u njezinom slučaju to bilo potrebno?
betty, moj sin je bio težak 2900g. kod zatka je težina bitan faktor (zapravo opseg glavice), kao i još dosta toga. upravo zato mislim da je pogrešno generalizirati.
/btw uzv procjena može biti pogrešna za čitav kilogram pa to bude indikacija za carski... što reći. ali to sad nije tema./
/... a kad se sjetim brojne ekipe na mojem drugom porodu, kamo sreće da sam naplaćivala ulaznice! LOL a porod nije bio nimalo rizičan./
Pa pogresna procjena moze ici u oba smjera, zar ne.
Evo nesto zanimljivo sa zatkom i strahom
Smajlic ako je to tvoj slucaj, razgovaraj sa lijecnikom u kojeg imas povjerenja oko svih opcija i pokusaj rijesiti svoj strah ... mozda se beba okrene u zadnjem trenutku.U nekim slučajevima smatra se da je beba postavljena na zadak zbog napetosti koju majka ima u donjem području tijela. Uočeno je da je položaj na zadak češći u tjeskobnih i ustrašenih žena, što se objašnjava činjenicom da strah, tjeskoba i stres mogu aktivirati simpatičke mehanizme koji sužavaju donji dio maternice.
Ovdje imas o stapicima http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=147&Show=2400Kako mogu pomoći bebi da se okrene glavicom dolje?
Postoje neki načini koji mogu pomoći, odnosno potaknuti, okretanje djeteta glavicom prema dolje.
Da bi se beba spontano okrenula majka treba opustiti napetost u donjem dijelu maternice. Postoji niz načina kako to učiniti. Kod nekih žena dobro djeluje akupresura, a kod nekih će pomoći jednostavne tehnike opuštanja i vizualizacija.
Preporuča se i svakodnevna šetnja, 20-ak minuta dnevno, gdje pokreti tijela i gravitacija mogu učiniti da se beba okrene težim dijelom tijela prema dolje. Preporuka je, što je moguće više, ležati na lijevom boku te sjedit uspravno ravnih leđa ili s trbuhom lagano nagnutim prema naprijed. Polu sjedeći položaju, kada ste naslonjeni na leđima u nagibu prema nazad, pogoduje djetetu okrenutom na zadak da se osjeća ugodno i ne motivira ga na okretanje, pa izbjegavajte odmaranje u takvom položaju. Također postoje i vježbe, odnosno položaji, koje mogu potaknuti okretanje. Jedan od takvih je položaj "koljena-grudi". Kleknite na pod ili krevet, spustite se na sve četiri (koljena i dlanove), podignite stražnjicu, a glavu spustite na ruke. Neka vam grudi budu u ravnini s koljenima. Da bi vam bilo udobnije možete pod glavu staviti jastuk. U tom položaju provedite dnevno 10 do 15 minuta.
Svaka aktivnost koja obuhvaća položaj na dlanovima i koljenima može pomoći djetetu da se okrene iz položaja na zadak.
Ovdje ih mozes naruciti:
http://www.birthinternational.com/pr.../moxa-sticks-2
http://www.birthinternational.com/pr...icks-box-of-10
http://www.herbies-herbs.com/pages/moxa_roll.html
Smajlić,
Jako mi žao što u trudnoći umjesto da se možeš opustiti i uživati, moraš razmišljati o ovakvim stvarima koje te straše, zbunjuju i remete tvoj mir.
Zato ti kao prvo savjetujem da se opustiš i pokušaš razmišljati na način da "prihvaćaš stvari kako će doći". Kao što su cure već rekle, moguće je da se beba u zadnji tren okrene u stav glavom, pa je u svakom slučaju dobro pričekati spontani početak trudova.
Osim toga spontani početak poroda znači da je dijete zrelo i da je tvoj i bebin organizam spreman na razdvajanje. Prirodni hormoni koje ti i beba izlučujete u porodu svakako nisu za odbaciti, zato je u slučaju da carski rez bude zaista potreban, najbolje da to bude "in labour" nehitni carski rez.
Probaj se tako i dogovoriti u bolnici. Znači, da se dogovoriš za CR zbog zadka, ali želiš pričekati spontani početak trudova.
I onda kad trudovi počnu i dođeš u bolnicu, onda prvo provjerite da li je beba još na zadak. Ako je, i tvoj strah je prevelik, ideš na CR, a ako se beba okrenula, ideš vaginalno.
"Vuk sit i ovca cijela"
Prije toga možeš pokušati razne metode okretanja koje su cure spomenule (vidjela sam na zidu kod dr. Rajković diplomu akupunkture i moxipatije)
Ako želiš razgovarati, javi se pa ću ti dati svoj broj.
Poslid, hvala na lijepim i umirujućim riječima!
Jučer sam stupila u kontakt sa dr. Jukićem (za sada mailom), osobno ćemo se vidjeti negdje u 37. tjednu trudnoće.
Preporučio mi je vježbicu koja bi pomogla bebi da se okrene - leći na krevet, dignuti zdjelicu (ispod se stave tvrđi jastuci), noge staviti mm-u na ramena i biti u tom položaju 10 minuta. Naravno, ne to raditi punog želuca!
Uglavnom me je jako umirio njegov mail i nekako dao još veću vjeru da će se bebač okrenuti... a ako ne, znam da sam kod njega u najboljim rukama jer on je doktor kojem je iskreno stalo do pacijentica i bebica i njemu apsolutno vjerujem.
Ja sam prošli tjedan razgovarala s ginekologom koji radi u čakovečkom rodilištu, i veli da bi vaginalni porod (s obzirom na prva dva lagana poroda) mogao lijepo "proteći"...
Sljedeći tjedan idem na razgovor kod babice koja također radi u našem rodilištu pa budem i s njom o tome popričala....
Nekako mi se neda sad na carski (da me se ne shvati krivo, ako se mora CR mora se..) al voljela bih ipak vaginalno (pod to ne mislim na prirodni porod - bez lijekova i sl. uzet ću sve kaj nude protiv bolova...)....
Vježbe za okretanje nesmijem raditi jer sam na strogom mirovanju, a beba ukopana u zdjelici (skroz nisko....) tak da mi je rekao da iskreno sumnja da će se okrenuti....
Pošto beba sigurno nebu preko 3000g nadam se da bude sve ok prošlo.....
Smajlić, od srca ti želim da ti porod bude lijep, bez obzira na koji način išao!
ja sam sada 34+3, i moja malena se okrenula prije 10 dana! svoju prvu bebicu sam rodila na carski iz razloga što je bebica bila jako loše (na kraju smo je izgubili), ali do kraja je bila okrenuta na zadak!
prošla sam carski, i znam što on nosi! porod brzo prođe, ali to je ipak operacija, i premda sam se ja stvarno brzo oporavila, ipak je naporno!
meni je velika želja VBAC, i stvarno ću se truditi da tu svoju želju ostvarim (pogotovo jer mi je od carskog prošlo 3 i pol godine)! naravno da ako mi porod završi carskim ne znači da ću biti razočarana!
najbitnije je po meni da ti budeš opuštena i pozitivna, a još je ostalo dosta vremena da se bebica okrene! mazi bušicu, pričaj s bebicom i sve će završiti na najljepši mogući način!
Ako je guza i veća ona će više proširiti put za izlazak glave. Po toj logici je bolje da je beba malo podfutrana nego mršavica pa da joj glava bude veća od guze.
Jel mi dobra logika?
bzara, hvala na lijepim riječima!
I baš mi je drago da se tvoj bebač okrenuo, i ne gubim nadu da će se i moj predomisliti.
Žao mi je zbog tvog prvog poroda i od srca ti želim da će ovaj put porod biti divan, a najvažnije od svega da bebač bude dobro!
a valja ti logika
ali zadak ne otvara kao glavica
no nije važno što mi tu lamentiramo na suho
glavno da je smajlić uspostavila kontakt s ginekologom
i da mu vjeruje
dalje će sve biti kako treba biti
smajlić
potpis!
Ako se radi o Jukicu iz Vz .. dupli potpis.
Moj Kai je isto bio okrenut zatkom od UZV u 22. tjednu pa sve do sredine 37. tjedna trudnoce.
Kad sam cula kakva je praksa u Puli i Rijeci (kao najblizim rodilistima) u slucaju vaginalnog poroda zatkom, odlucila sam da mi je jedina opcija, ako tako ostane beba, Varazdin, jer su uobicajene procedure u ova prva dva rodilista po svoj literaturi koju sam citala, izuzetno rizicne za dijete. Ili carski u Puli, ako ne stignemo otputovati.
Medjutim, u Pu i Ri nisam ni dolazila u obzir jer je dijete procijenjeno kao veliko (a uopce nije bio jako velik, tek 100njak grama veci od prve cure, samo puno duzi).
Ja sam radila i ovu vjezbu koju ti je dr. preporucio, ali ne s nogama u zraku, nego samo sa zdjelicom u zraku i s osloncem na nogama.. moja starija cura je znala nekad iz zabave pjevati bebi kod mojih koljena ili joj kao fol svijetliti lampom da zna gdje se treba okrenutii nosila sam zalijepljen grah ili slanutak (kako sam kad imala) na akupresurnoj tocki za okret bebe na malom prstu na nozi (na vanjskoj strani malog prsta desne noge, odmah desno od nokta).
Isprintala sam si sliku bebe okrenute glavicom dolje i uz nju meditirala bar par minuta svaki dan (jel se vidi koliko mi je bilo vazno ostvariti prirodan porod?) ...
Ne znam da li se beba okrenula kad sam se pomirila sa situacijom i opcijom CR (i prihvatila da je ocito i njemu i meni potrebno proci kroz ovo iskustvo pa sam se prepustila iskustvu) ili zato jer sam par dana prije poroda isla roniti (isto nasla na netu kao "recept".. zaranjanje okomito u vodu okrece bebu), ali na kraju se okrenuo.
Nadam se da ce ti i ovo iskustvo bar malo pomoci.
Iskreno mislim da si u odlicnim rukama, ali navijam da se bebac okrene pa da i ti budes mirnija.
Posljednje uređivanje od BusyBee : 07.08.2010. at 14:34
Smajlić iznimno mi je drago da si se čula s dr Jukićem, bit će dobro kako god bude
iskustvo s carskog:
narucena u 7 ujutro, nakon klizme i brijanja te uvodjenja venskog puta (to mi je osobno najbolnije iskustvo s carskog) u mojem je slucaju slijedila spinalna anestezija, bol je minimalna a pocinje djelovati vrlo brzo te sam u prvom mahu osjetila toplinu u nogama a zatim su obamrle. U sali mi stavljaju kateter i postavljaju paravan u visini prsa, nisam se ni snasla a mala je vec bila vani, prema mojoj procjeni nakon maksimalno 10 minuta. Slijedi sivanje u trajanju odprilike pola sata nakon cega sam provela jos 2 sata na intenzivnoji kada mi se i vratio osjet u donjem dijelu tijela te sam prevezena u svoju sobu. Taj nulti dan sam mirovala i primala intravenozono analgetik, naravno i postila. Slijedeci dan kateter su izvadili a analgetike sam pocela uzimato oralno, prvo ustajanje na noge poprilicno je bolno kao i smijanje, kasljanje ili nedajboze kihanje , ali kako vrijeme prolazi bol je sve slabija. Peti dan izlazim iz bolnice, malu iznosim na svojim rukama a vec nakon tjedan dana sama sam se dovezla na vadjenje savova. Mjesec dana nakon carskog ne osjecam nikakve posljedice osim utrnutosti u predjelu reza. Voljela bi dodati da su za brz oporavak vazne i cinjenice da sam bila u dobroj fizickoj kondiciji uz dobivenih 14 kila te mislila pozitivno.
hvala cure!
I baš me i dalje zanimaju iskustva za vrijeme i nakon carskog reza.
Kako ste se psihički osjećale (bez obzira jel bio hitan - neplanirani carski, ili planirani..) za vrijeme i nakon operacije?
Kako ste si prinosile bebu (u bolnici) ako rez toliko jako boli?
Kako dugo ste krvarile nakon carskog reza?
Da li se maternica sporije skuplja nakon carskog reza nego kod vaginalnog poroda?
Da li ste nečime špricale rez?
1.psihički sam se osjećala sasvim normalno, nikakve probleme nisam imala, ništa me nije mučilo, bila sam sretna da je moja beba živa i zdrava i da je sve prošlo super.
2.ja sam s bebom baratala sasvim ok, dojila sjedečki, zapravo mi je u prve dane bio jedini problem ustajanje, ali i to brzo prođe, brzo sam se vratila kućanskim poslovima, u prvu šetnju smo išli već 8.dan
3.nisam krvarila dugo, zapravo ppuno kraće nego nakon vaginalnog, već 4. tjedan smo se poseksali.
4.je, maternica se sporije skuplja nakon carskog, ipak su mišići prerezani i sve skupa je malo sporije, a ni steznik ne možeš baš stegnuti u prve dane zbog reza. Ali povuklo se, i ionako je to kod svakoga individualno.
5. rez možeš špricati octeniseptom...
Što se tiče oporavka, ja sam dobila 27 kila pa sam se svejedno opravila brzo i bila sam zadovoljna i sretna. Ali moj vaginalni je bio koma, pa nije baš za uspoređivati ih.
Nije carski bauk. Nije to neka sreća, naravno, ali kad se mora - mora se. Kod mene se moralo i to dva puta.
Znači obriju te, dobiješ klistir, izmjere ti što treba, namažu trbuh jodom, popikaju ti razne injekcije, putem pričaš s njima, zezaš se, meni je to bilo sve jako ljudski; daju spinalnu u leđa, i onda kreće operacija.
Nije ugodno u smislu da je to ipak tri četvrt sata na stolu, i da znaš da kopaju po tebi (ne boli, naravno), ali kad znaš da čekaš svoju bebu izdrži se.
Onda izvade bebu, omirišeš je i poljubiš, oni je odnesu, a tebe zakrpaju.
U VŽ kroz pola sata dovedu bebu i više se ne razdvajate.
Ja sam prvi dan imala pomoć sestara oko dojenja, a kasnije sam već mogla i sama, jako su mi dobro napravili taj carski. Drugi dan sam si sama oprala kosu.
Kroz mjesec dana kao nova.
Puno sam sjedila, mogla sam sjedit čim sam doma došla.
Muž je vrlo brzo morao na put, pa sam s dvoje djece ostala sama, i preživjeli
Neka dva tjedna je teško hodat na dulje, ali ne boli skoro uopće.
Zapravo, prvi carski me bolio, drugi skoro nije. Dobila sam valjda jednu injekciju protiv bolova.
z
Bolje je naravno prirodno. Ali današnji carski su poprilično sigurni, oporavak je relativno brz i lagan - četrdeset dana, ali toliko je i nakon vaginalnog poroda, dojenje sam uspostavila bez pol problema.
Najveća komplikacija na duge staze je što je taj dio mog tijela gdje je rez tup, i zateže i ponekad boli i svašta. To kvari intimne trenutke. Ja ne mogu kao prije neke stvari. Ali okej. To je moja rana iz bitke za moju djecu i obitelj, kao što se neki muž iz rata vrati bez noge; nema, pa nema. I dobro. Glava je na ramenima, to je važno
Ako ti stručan doktor kaže carski - idi na carski. Sve će biti u redu. I sretno ti bilo!
Eh da, ja sam bila toliko umorna od pokušaja vginalvnog poroda da sam kad su odnjeli Ivu, a mene krenuli šivati, jednostavno zaspala. Ko klada.
E vidiš Ifi ja taj rez i tu ranu uopće nisam tako strašno doživjela...Naime, deset puta teže sam se mirila i mirim (ajde sada je već 6 godina skoro prošlo) sa ranom od epi. Ova od carskog mi svarno niti smeta, niti ju doživljavam, niti ju skoro i vidim. A ovu od epi nisam mogla doaknuti valjda dvije godine jer bi mi svaki put izazvala neku psihičku bol...
Posljednje uređivanje od ana.m : 12.08.2010. at 22:08
Meni carski nije bio lijepo iskustvo. Od bolnih višekratnih pokušaja postavljanja katetera (otkad vučem sitne i manje sitne cistitise), čekanja u hodniku i predsali i grozne tresavice (što od stvarne hladnoće jer sam bila gola u zimsko doba, što od straha), do jako teškog oporavka. Ustala sam treći dan i srušila se odmah, samostalno sam mogla ustati tek 4. dan uz velike bolove, malenu su mi dovodili prva dva dana samo na gledanje, doslovno na 1 minutu "jer nemam mlijeka" - provjereno bolnim štipanjem bradavica, kasnije nije htjela sisati (dolazila sita). Dječje sestre su me ubijale u pojam komentarima pri dovođenju i odvođenju beba, to mi je bio apsolutno najočajniji dio boravka. Trebalo mi je dobrih 15 dana da se uspijem relativno lagano ustati iz kreveta, rana se bila otvorila na jednom kraju (malo sam naopako zaklamana pa mi na lijevom kraju koža trbuha prelazi preko reza), išla je nekakva sukrvica desetak dana. Danas osim tih cistitisa nemam neke posljedice CR koje bih osjećala.
1. Oba puta sasvim normalno. Malo me je bilo strah, ali ništa uznemirujuće. Prvi put je sve išlo tako brzo do anestezije da nisam stigla razmišljati. Drugi put sam znala šta me čeka, a bila sam mirna sa svojom odlukom tako da sam se osjećala sasvim dobro.
2. Bez većih problema, rez me nije tako jako bolio, a pridržavala sam ga rukom kod promjena položaja. Drugi put sam bebu većinom imala sa sobom u krevetu pa mi je bilo lakše. Bila sam u poluležećem položaju i imala babana-jastuk za dojenje pri ruci, ma bila sam super samodostatna.
3. Oba puta gotovo jednako dugo, oko 2 sedmice baš krvarenja, a onda neko vrijeme smeđkasto.
4. Nemam iskustvo vaginalnog poroda, stomak je bio uvećan sigurno još mjesec dana nakon poroda, ali sa očitim povlačenjem (nosila sam trudničku odjeću). Drugi put je to bilo izraženije, vjerovatno zbog opuštenijih mišića i kože. Nosila sam steznik mislim već nakon par sedmica, prvo mekši, a kasnije čvršći. Pomagao mi je jer sam bila pokretljivija.
5. Nisam ničim tretirala rez, samo previjala sterilnom gazom.
jesu meni, 10 dana prije poroda procjenjen je na 2600, a rodio se sa 4050
I kod mene su fulali za skoro kilu, ali u suprotnom smjeru. Bio je manji.
Moje iskustvo:
Beba na zadak,u bolnici procjena min. 4kg (gin. fulala za cijelu kilu), termin 12.11.2010., a voda pukla dan kasnije. Nakon 15 min došli trudovi! Klistir u ležećem položaju (mislim na čišćenje) i praćenje trudova na ctg-u..... i tako 3 sata!! Nakon toga dolazi doktor, pregleda i šalje me na sekciju! Primam spinalnu anesteziju i nakon 7 minuta čujem i vidim svog sina (58cm, 3960g)! Ostalo je povijest))))))
Rezultat: PREZADOVLJNA
Oporavak: BRZ I LAGAN (bar meni bio)
Imam par pitanja sa sveznalice. Koliko dugo otprilike vam je trajao oporavak nakon carskog? O čemu ovisi što brži oporavak?
Meni je oporavak bio vrlo brz, četvrti dan sam išla doma, normalno dojila, obavljala sve poslove oko bebe, oporavak po meni itekako ovisi i o psihičkoj pripremi prije carskog, mislim prvenstveno na bol, prvo ustajanje i sl.
Hvala kovrčava
Joooj ja te neću utješiti meni je oporavak bio grozan, plakala sam od boli a inače imam jako veliki prag boli i 8 sat trudova mi je bilo kamilica u usporedbi koliko me bolilo poslije CR. Izgubila sam jako puno krvi, šavovi su me nenormalno boljeli i danas nakon 9mj su debeli 1 prst tako da mislim da su me i sašili ko svinju pa me zato još više boljelo. Mlijeko mi nije dolazilo pa sam imala velikih problema s dojenjem i sve u svemu ja bih rađe trpila 48 sati trudova nego to. A šavovi su me pekli i boljeli poprilično čak i 3-4mj poslije a i danas znaju boljeti.
dream1111 nece ti ni moje iskustvo najbolje pomoci. moj oporavak nakon carskog je bio dug i jako bolan. nakon nekih 18 sati trudova (gel,drip,epiduralna... ) nisam se otvarala, pa sam zavrsila na CR. nakon samog CR nisam se mogla dignuti sama,i tako neka dva dana, punti su strasno bolili,ostali smo u bolnici 5 dana, imala problema s dojenjem, mliko nije nikako dolazilo . nema ga pa nema... bilo se nesto malo pojavilo... i vise nikako...tako da nisam niti dojila. evo sad su prosla malko vise od tri miseca od CR i jos uvik me sam rez pece, češe...jednostavno ga osjecam i smeta mi.
dream111, mislim da ti za brz oporavak najvise zavisi od stava. Pripremi se unaprijed na bol i trudi se da budes sto aktivnija uprkos bolu. Sto se manje kreces, to ce ti rana sporije zarasti. Ja sam ustala 2. dan, dojila od 3. dana (dojimo vec 12 mjeseci). Ostala sam 14 dana u bolnici zbog infekcije rane, ali me ni konstantna temperatura nije mogla oboriti. Sad me rez ne boli, osim nekad kad ga dodirnem, ali to mi je normalno. U bolnici sam vidjela zena sa vecim komplikacijama nakon vaginalnog poroda i samo cu reci da je carski nekad spas i za zenu i za dijete (naravno, pod uslovom da postoje opravdane indikacije za njega).
bambus99, zao mi je sto si imala takvo iskustvo. No, na oporavak od carskog je vjerojatno utjecalo i 18h pokusavanja vaginalnog poroda.
Ja sam imala 2 carska, oporavak nakon prvog je trajao malo duze, jer mi je u bolnici rez prokrvario, od napora do sam nasala malenu (skoro 4kg). Drugi carski sam bila pripremljenija i pametnija, pa sam bebu manju nosila, iako taj 24h rooming in, bez skoro ikakve pomoci nije bas za mame koje rode na carski.
Nije mi bas jasno, zasto se rodilje pokusava odgovoriti od elektivnog carskog, jer je to kao ozbiljna operacija, a s druge strane, zene koje su rodile na carski, nakon 24h imaju jednak tretman (citaj nikakvu posebnu pomoc oko bebe ili sebe) kao i zene koje su rodile vaginalno? Nakon koje ozbiljne operacije se zahtijeva od "pacijenta" da preuzme brigu oko bebe 24h bez pomoci? Tako da mi se cini da tim argumentom da je CR ozbiljna operacija, sami sebi skacu u usta.
Nakon drugog carskog sam se jako brzo oporavila, bez ikakvih bolova ili tegoba. Nakon tjedan dana sam bila potpuno fit, kao da nisam rodila, a rez mi je izgledao kao tanka crta.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 30.01.2011. at 12:09
Bržem oporavku doprinosi ako si mršavija, tj. ako nemaš zaliha na stomaku od pre trudnoće. Rana brže zarasta i sve manje boli.
Najteže je prvih par dana u bolnici, ustati, leći, sesti. Treba čvrsto stisnuti stomačne mišiće i podupreti se rukama prilikom ustajanja.
Nisam imala baby friendly i hvala im na tome. I bez friendly-ja sam vrlo friendly s mojim devojkama, nismo se otuđile jer se nismo gledale 24h tih 5-6 dana u porodilištu.
Samo pozitivno razmišljaj, ne pravi od sebe invalida, kreni s tim "ja to mogu" i moći ćeš. Sa starijom sam se ja tako mazila, mesec dana mi je bilo drama da podignem bebu, okupam, sve sam se nešto plašila da podižem zbog rane, sa drugom sam bila kao zmaj kad sam izašla iz bolnice, izbacila sve babe iz kuće, okupala malu na lavabou, nahranila je, i uživala što sam ponovo sa mojom starijom princezom, a na sve gluposti oko carskog sam zaboravila istog časa.
Evo samo ukratko ja sam isto zavrsila na elektivnom cr (po doktorskoj preporuci naravno), beba preko 4 kg. Oporavak je bio jako brz, najgora su mi bila prva 3 dana na babinjacama (gdje su me prebacili dan nakon cr) jer moras sve sam a nista nije prilagodjeno (nemas sipku za podici se iz kreveta, nema naslona na krevetu za podici, postenog jastuka nemas itd.)
Najbitnije je (kao sto je gore netko napisao) obavezno svaki dan hodati, i to ne onako vuci se vec glavu gore, ledja uspravna i polako ali ponosno i uporno setnja do wc-a, gostiju (ja sam uvijek birala dalji wc/kupaonu bas zato da se prisilim hodati) ....
Nakon ta prva 3-4 dana mi je naglo bilo puno bolje, kao da nisam ni imala operaciju, nisam trebala ni ljekove protiv bolova vise, i cim sam dosla doma vratila sam se u rutinu (iako danas mislim da sam se trebala vise stedjeti). Sav me nakon prvih dana nikada vise nije bolio, samo me znao svrbiti ali kako je vrijeme prolazilo sve rjedje, a nakon godine dana vise nikad. Radjen je s onim koncima koji se razlazu sami i to onaj "vez" kod kojeg se vidi samo tanka crta.
Takodjer, postoji knjiga vjezbe nakon poroda, tamo su opisane i vjezbe nakon cr koje sam prakticirala - savjetujem da kupis knjigu i poneses sa sobom, te procitas prije cr jer ima i vjezbi sto mozes "vjezbati" i na intenzivnoj (meni je to bilo super i puno mi pomoglo).
Dojenje je malo stekalo u pocetku jer mi je mlijeko kasno i sporo dolazilo, a dobila sam i ragade (kombinacija velke bebe koja je bila jaki sisavac + ravne bradavice) ali i to se unormalilo pa smo uspjesno dojili 21 mjesec...
Čitam sve savjete gore i moram reći da nikada nisam bila pekmezasta ( tip sam da i kad pužem ja kažem ma nije mi ništa i ne treba mi pomoć) i kao što sam rekla imam visok prag boli ( imala sam i bubrežne i žučne napadaje) ali meni je oporavak od CR bio stvarno nešto prestrašno. Izgubila sam jako puno krvi, imala drhtavice, rez me užasno bolio. Bez obzira na to digla sam se drugo jutro, nosila bebu, šetala po vani, prala, kuhala ( nažalost nisam imala pomoć jer svi rade), znači nisam ležala i kukala i bilo mi je jakooo bolno. Morala sam se psihički oporaviti od toga da sam rodila na CR jer sam željela prirodni porod i bez obzira što znam da je to bilo zbog mene i djeteta trebalo mi je vremena da na neki način samoj sebi oprostim što nisam rodila vaginalno. Dva mjeseca muke s dojenjem i mojih suza jer sam se bojala da nakon CR sad neću uspjeti niti dojiti, na sreću dojim. A od spinalne i danas imam posljedice.
CR je opasna operacija koja nosi svoje moguće ozbiljne komplikacije i definitivno mislim da se ne treba dozvoliti da žena odabere CR kao mogućnost rađanja ako za to nema indikacija.
Cure koje ste rodile na carski zanima me kako vam izgleda rez. Evo meni nakon 9mj rez je zadebljan iznad kože par milimetara onako kao da mi je netko zalijepio komad špage na trbuh, osjete se velike kvrge ispod i još uvijek je crveno-ljubičaste boje. Nekako mislim da su me jako ružno sašili i da sam možda i zato trpila jake bolove.
To sam i ja htjela naglasiti, baš se trebaš psihički pripremiti na bol, boli itekako, ali upornost, ustajanje, hodanje, a ne samosažalijevanje, ja sam bezb pardona tražila i tražila injekcije protiv boli, tablete, i bome za 4 dana ko nova
Mene su digli na noge 6 sati nakon carskog (neznam dali je to moguće nakon spinalne), to me bolilo užasno ali vjerujem da je pridonijelo da brže postanem pokretna i da se brže oporavim. Najgori mi je bio onaj prvi dan, osjećaj kao da nisi svoj, trebalo mi je jako puno da se razbudim od opće anestezije.
I pomogne ako ti je stalno u glavi: svakim danom će sve manje i manje boljeti.
Mlijeko normalno došlo 3. dan, išli kući 4. dan.
Prvih par mjeseci paziti da ne dižeš ništa teže od bebe, a ni nju nemoj nositi 24h dnevno i sve će biti ok!
Takodje, mislim da je bitno ne ustrucavati se traziti pomoc. Injekcije, tablete, i sl., kao i savjet. Vidjela sam cure koje su cekale da im sestra dodje u sobu i pomogne oko dojenja, a ja sam isla kod njih i zvala i trazila da mi pomognu da 'proradi' dojenje. Nisam cekala da one meni dodju. Jesam im bila dosadna, ali mi nije zao. To je njihov posao, uostalom.
deadi, kakvu si anesteziju primila prvi a kakvu drugi puta?
I slažem se s tobom što se tiče hendlanje bebe nakon ozbiljne operacije, ne držim im vodu teorija nikako
Pa i nakon drugih operacija vas tjeraju da se dignete drugi dan i krećete, ne vidim kakve veze ima hendlanje bebe nakon operacije s njenom ozbiljnošću. Operacija je ozbiljna ali šta drugo možete nego hendlati bebu, pa ne mogu odnijeti bebu nekome drugome na 7 dana dok se mi ne oporavimo. Ne razumijem zar stvarno mislite da su priče o ozbiljnosti CR samo priče, pa režu se 4 sloja, maternica se reže i to je jedna od najkompliciranijih operacija trbušne šupljine.
Meni je oziljak samo tanka crta, jos uvijek je roskasto (nakon 2 godine) ali mislim da ce jednog dana biti skroz bijeli tj. nevidljivi (osim malog nabora speka na tom mjestu). Imala sam i ja potkozne kvrge ali su s vremenom nestale.
Ja isto mislim da je cr ozbiljna operacija, ali iduci put bih opet na cr jer me strah od oziljka na maternici + da bi beba opet bila tako velika - vecina mi je rekla da mi beba izgleda kao jednomjesecna beba a ne ko novorodjence.
ma imaš pravo, ali s jedne strane govore kako se ne smije naprezati, dizati teško i istina, nije uopće lako dizati se x puta dnevno, dizati bebicu...
a s druge strane ti odmah daju bebu i nemaš apsolutno nikakvu pomoć, a tebe boli, treba ti 20 min do wc udaljenog par metara....
Rez mi je mali, relativno, oko 8 cm, radjen jedan preko drugog, na drugom ispravljene sitne greške prvog, isti dr.
prezadovoljna sam.
rez mi super izgleda kao neka crta,
oporavak relativno dobar, boli ali nekako sve brzo prodje,,,isto me strah drugi put...ne znam bojim li se više vbac-a ili novog carskog...
Spinalnu, oba puta.deadi, kakvu si anesteziju primila prvi a kakvu drugi puta?
I slažem se s tobom što se tiče hendlanje bebe nakon ozbiljne operacije, ne držim im vodu teorija nikako
Dobro da se ne pita tebe za dozvolu. Osim naravno ako ces svakoj zeni koja zeli roditi na carski garantirati da je tako bolje za nju i dijete.
Hmmm...ti to ipak ne mozes jamciti, zar ne? Mozda je onda bolje da svaka zena odabere za sebe, i svoje definitivno misljenje ne namces drugima.
O godinama, anamnezi, sreći, mogućnosti mirovanja i odmora nakon CR-a. Oporavak vis-a-vis prohodavanja i bivstvovanja bez boli - odmah sutradan, taj je dio bio super. Na intenzivnoj sam čim bih osjetila bol zamolila da malo pojačaju analgetik, ne smiju prekrdašiti s time, ali lakše je da se bol zauzda u uzlaznoj krivlji. Moja preporuka: traži čim boli, nemoj ono malo čekat možda prođe stil.
Nakon toga niska komplicacija - ona koja je najduže trajala je uroinfekt zbog katetera, tj. upala bubrežnih čašica (ako se to tako zove). Riješeno klavocinom nakon UK, ali ja sam i inače tome ekstremno sklona, stalno gino i uro upale, ešerihije itd. (cijeli moj život). Kako to spriječit - nikako, nemam preporuke, ako si tome sklona, nema spasa.
Problemi sa spinalnom tj. glavoboljom nakon spinalne: ako imaš malo niži tlak onda su problemi sa spinalnom češći (to za što rade krvnu zakpru, koja, po mom iskustvu, riješi stvar u roku od pola sata). Ta glavobolja od spinalne je specifična, prepoznat ćeš je, ako je dobiješ, po tome što imaš dojam da ti mozak utone kad stojiš vertikalno, kad si u horizontali (ležiš) bol prođe. Tome su pak sklonije niskotlakašice i niskokilašice. Preporuka: zovi pomoć odmah ako to osjetiš, to je njima rutinski postupak (ta krvna zakrpa), a preventivno možda uzmi coca cole ili kave malo da ti digne tlak.
Problemi s prsima: tu pitaj savjetnice.
Sretno! Ne mora carski bit ono koma koma, meni je to ostalo u sjećanju kao pis of kej, doktori su mi ga super napravili, bilo mi je lijepo tijekom toga (ta treskjavica je normalna, pripremi se na to, ako ideš na SD imaš topic "tehnički opis CR-a na SD-u", posearchaj preko googla, genijalan je). Sam rez kako rade na SD - meni je fantazija, nema vađenja konaca, lijepo, uredno, cakum-pakum. Vrlo sam hepi, jedva ga mogu i vidjet. Mislim, može ti bit teži oporavak maloj ženi koja rađa vaginalno dijete od 4 kg pa je izrežu, od oporavka nakon CR-a, ja sam bila relativna leptirica u ondosu na jednu mlađu poznanicu, malu, vel. dijete, izrezanu.
Sretno! Imaj povjerenje u dr-ove, a na babinjačama se snalazi, uzmi broj od savjetnica itd.
Ako ćeš bit u rooming inu, budi spremna na to da se vizija toga kako je tebi tamo i vizija opisa na forumu može razlikovati.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.02.2011. at 14:18
I da, pripremi se na to da vaginalne rodilje otpuštaju 3. dan (tad obično sve kriziraju, po mom iskustvu, ono... tješe se ajde, bar ću danas vani), a carice 5.-ti dan, tako da budi spremna na krizu i suze 3. dana i gledaj si malo olakšat taj boravak tamo, kako god možeš, 3 dana i 5 nije isto, plus 3.-ći dan često znaju krenut i komplikacije s prsima. Sretno, neka ti bude lak oporavak, uspješno dojenje i iskustvo dobro!
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.02.2011. at 14:22
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom