čini mi se da je tehnološki razvoj koji nam je trebao učiniti život jednostavnijim u biti natjerao ljude da sve više drame. sve mora biti na crtu, savršeno. način razmišljanja je ovdje, rekla bih, presudan. a i čini mi se da je tad osjećaj zajedništva među ljudima bio daleko jači, više su si međusobno uskakali. danas je svatko na svoju stranu.

evo, sikapika, od ovog što si navela, gubim vrijeme jedino na internet. nit se nešto posebno uređujem (pazim da sam čista i to je to), nit hodočastim po dućanima (mrzim to iz dna duše), nit me zanimaju modeli kuhinja (bitno da služi svrsi), perem veš po potrebi, čistim po potrebi, od peglanja bježim ko vrag od svete vode. i sve stignem. istina, živim sa starcima, ali oni čuvaju jedino kad sam na faksu ili vikendom kad ružim (ali mala u to doba ionako spava). jedino što sam primjetila jest to da bolje funkcioniram kad imam više obaveza. trenutno venem jer sam na relaciji kuća - faks i ništa mi se ne da. ako nešto ne stignem, to je isključivo radi lijenosti jer vremena imam i previše. venem za poslom jer me ovaj nedostatak obaveza samo baca u još već lijenost. kad su mi u pitanju kuća - faks - posao relacije puno bolje funkcioniram. sve radim na vrijeme, kvalitetnije i poletnije i puno mi se lakše organizirati jer znam točno s koliko vremena raspolažem. možda je u tome stvar?