Ja sam to predlozila jos na pocetku rasprave, ali je ocito bilo zabavnije poceti se samarati...
A katu razumijem, imam slicnu situaciju, ali s porodom... prvi porod je na mene ostavio teske posljedice... zbog zdravlja su me uvjeravali da se moram drzati bolnice, zavrsilo je meni jako tesko i jos uvijek si ne mogu oprostiti kako se nisam borila za svoje prvorodjence, kako sam otisla u petrovu, dozvolila da ga nakon 5 min odnesu i da ga ne vidim 20 sati. Dobila je AD sto je rezultiralo jakom intolerancijom, probusenim crijevima i sva moja nastojanja da pije samo moje mlijeko nisu mogla ispraviti taj los pocetak... Tesko ces si oprostiti nedojenje, jer svim srcem vjerujes da je najbolje, iako si nemas sto oprastati... borila si se za zivot svog djeteta, jer je tuzno biti dijete bez majke...