samo ste potvrdile moje razmišljanje

a evo, susrela sam se sa konkretnom situacijom kada ni ja nisam bila sigurna što reći...
dijete u rodilištu treći dan odbija dojku jer je tek tada mlijeko nadošlo, plus žena ima uvučene bradavice- ja svim mamama kažem za te prve sate/dane poslije poroda stavljaju dijete na dojku i ništa ne provjeravaju jel ima ili nema, ima sasvim dovoljno za te sićušne potrebe. jel ovdje bio problem u nepostojanju rooming in-a pa je dijete možda sito dovedeno majci, u tih 48 sati je skužilo da je bočica=hrana, ili? jesu li uvučene bradavice same po sebi veliki problem ili je tu opet stvar u početku, da je dijete odmah bilo na dojci, uspjelo bi?
ovo je stara priča, ali toj mami uskoro slijedi nova priča, a ja bi joj htjela pomoći koliko mogu. sa druge strane, naravno i sebe uvjeriti da je doista odvojenost ovdje kriva.

Beti3, kažem opet, izbjegavam gurat nos gdje mu nije mjesto, ali kad su dragi ljudi u pitanju, objasnim ukratko- npr. nemoj davati bočicu, stavljaj bebu češće na dojku...pa dobijem odgovor u stilu "lako ti je pričati, kad nemaš problema". a imala sam ih i ja, samo su meni bili rješivi.

I da, ovo je skliska tema i najbolje da onaj tko želi dojiti, sam traži informacije. Ali ipak, kad vidim koliko je tanašno znanje okoline (bilo babe i susjede, bilo stručnog osoblja), osjećam da mi je dužnost bar najbližima reći da ipak nisu u pravu.