Quote Originally Posted by sirius View Post
Mislim da je to žal za nekim starim , puno bezbrižnijim vremenima, danima kad smo mislili da je cijeli svijet naš, žvotom kakav smo mogli imati da smo odabrali drugačiji put. ta druge osobe, bivši muškarci u našem životu su ti uz koje smo imali takve osjećaje, žalimo za osjećajima , ne za osobom...ja to tako vidim.
i ja isto ovako
jer moja prva ljubav nije bio bas bajan ni meni prikladan cak ni tad sa 10-19, a kamoli sad
ne zelim ga ni sretati vise jer zelim o njemu uvijek imati onu istu sliku
i kad razmisljam o tom vremenu, rastopim se sva, kad ga sanjam (rijetko) sutra sam cijeli dan u leptiricima, ali to ustvari nema puno veze vise s njim
nego bi ja, na koji dan, opet bila ona bezbrizna mlada ja, koju je izlazak vani i mogucnost da njega vidi dovodio do ekstaze, cijeli svijet je bio moj

prema ostalim bivsim sam ravnodusna ili malo sentimentalna, i zao mi je kad citam da ih se neki bas groze ili gade
ipak su to ljudi koji su nam nekad, na neki nacin, nesto znacili
ne volim fore da bi sad za muza trebalo sebe citavu prebrisati, skoro pa uciniti djevicom - sve sam to JA, nisam nastala kad sam njega upoznala