Eva me je na svojoj temi podsjetila o odnosu tata-kći... I kod nas je taj odnos u zadnjih 3-4 tj. počeo naglo ići uzlaznom putanjom: ako tate nema doma T. obavezno pita gdje je i kad će doći, vrlo često ima baš tati nešto za reći, izmislili su neku svoju igru: tata sjedi na trosjedu, T. sjedi njemu na ramenima i onda on kao počne bočno padati, a ustvari padne ona na trosjed. No, igra je neslavno završila, jer je u jednom "padanju" T. ispružila ruke, povukla zavjesu, iščupala karnišu iz zida, karniša je srušila tegle s prozora... I tako sada u dnevnom boravku nemam ni karniše ni zavjese...